NSRHEP

ZAJEDNO
POKREĆEMO
PROMJENE

NSRHEP

Kada se smjer vjetra
promijeni, neki prave zid,
a neki prave vjetrenjaču!

NSRHEP

ZAJEDNO
SMO
SNAŽNIJI

Sigurnost elektroenergetskog napajanja grada Dubrovnika?

Pun mi je više kufer nekompetentnih osoba u HEP-u.

Jučer gledam na HTV-u člana uprave iz Osijeka, koji nam je objasnio “da će struja u Stonu doći u kasnim večernjim satima”, on ni nezna gdje je Ston.

Izjave Bendera i ovog Gudelja su istoga tipa. Bender spominje nekakve prstenove, a Gudelj Plat i Srđ.

Istina je slijedeća:

Program Dubrovnik, odnosno prvi objekat tog programa ima za prvenstveni i glavni cilj izgradnju trafostanice PLAT 220/110/35/10(20) kV kako bi se el. energija proizvedena u HE Dubrovnik u Platu evakuirala, prenijela, odvela, plasirala u sustav HEP-a. Sada jedan agregat te HE vozi, proizvodi, plasira energiju u RP 400/220/110 kV Mokro polje kod Trebinja.

Ta buduća TS 220/110/35/10(20) kV Plat pobojlšat će opskrbu ili bolje reći sigurnost opskrbe Župe i Konavala, ali Grada ništa ili vrlo malo. Drugi dio programa Dubrovnik ili TS 110/10(20) kV SRĐ ni svojom lokacijom ni rješenjem nije postrojenje koji problem sa kojim se suočavamo rješava, ona ga možda dijelom ublažava. Njezina lokacija i tehničko rješenje je isforsirano aranžmanom jednakim HYPO banci, odnosno služi samo kako bi se pogodovalo investitorima golfa na Srđu, jasno uz provizije. U službi elektroopskrbe Grada je malo ili nimalo. Najbolji dokaz za to je rješenje kabelskog raspleta iz te trafostanice do postrojenja u Gradu, najblaže rećeno katastrofa.

Da bi se kvalitetno riješilo napajanje Dubrovnika ili bolje reći dubrovačkog područja je:

– Izgradnja TS 110/10(20) u Gradu, ali ne na Srđu ni na Lokrumu.

– Transformaciju u Komolcu organizirati u dva dijela 110/35 i 110/10(20) kV, jer nakon izgradnje TS Plat 220/110/35/10(20) kV i TS 110/10(20) kV u Gradu 35 kV napon treba minimalno postrojenje, odnosno dva vodna polja Mlini i Orašac i to samo privremeno do konačnog rješenja napajanja zapadno od Grada, a što također nije tehnički ni stručno obrađeno, odnosno dosta se luta u prostoru.

– Nakon svega ovoga, još uvijek ostaju one često spominjane „tri žice“, tri žice koje su u međuvremenu crne (povećana prijenosna moć),tri žice koje su jedina veza dubrovačkog područja sa el.energ.sustavom Hrvatske, jer i nakon Programa Dubrovnik, HE Plat (oba agregata) proizvedenu energiju moraju plasirati preko mreže BiH, kao i danas. Međutim ova jedina veza ostaje i dalje problematična za sigurnost opskrbe dubrovačkog područja.

– Dakle da bi se pored gore navedenog, u potpunosti riješilo napajanje dubrovačkog područja, treba još i izgraditi dalekovod 220 kV Plat –Komolac- Imotski.

Tako moji KONAVLJANI, ŽUPLJANI, GRAĐANI i PRIMORCI stoje stvari.

mrscim

Autoriteti struke u praksi

Predan rad i njegovi rezultati trebali bi biti mjerilo uspjeha svakog pojedinca. Uspješan pojedinac u pravilu je zaljubljen u svoj posao. Ima organizacijske sposobnosti i oslanja se na timski rad. Vješto koordinira sve faze rada na projektu, uz stalnu kontrolu kvalitete i rokova realizacije. Obvezno prati razvoj novih tehnologija i realizirana rješenja te trendove u zemlji i inozemstvu. Njegova znanja s vremenom prerastaju u spoznaje, koje mu daju pravo na osobne vizije mogućih strategija razvoja. Analitički razmatra komplementarna rješenja koja konvergiraju istom cilju i odabire ekonomsko-tehnički najprihvatljivije. Realizacija prolazi lege artis, po pravilima struke, poštujući sve predviđene korake i postupke. Ozbiljnost i profesionalizam kojim pristupa poslu, pogreške svodi na minimum. Zato je uspjeh zajamčen. On mu učvršćuje samopouzdanje, ulijeva dodatnu sigurnost i hrabri za buduće pothvate. I to bi trebao biti put jednog logičnog radnog ciklusa, da ne slijedi zapravo početak današnje tužne priče.

Naime, nitko ne voli uspješnog pojedinca. Umjesto da postane putokaz i primjer drugima kako svatko, ako se potrudi kao on, može uspjeti – on postaje meta nesposobnih. Jer, zasluge za uspjeh nije pripisao njima. Naravno, često nije ni mogao pripisati jer nisu ni primirisali projekt. Štoviše, spočitavaju mu da ih nije dovoljno iscrpno izvješćivao o realizacijskim etapama, a kamoli upitao za savjet.

A kako ih i pitati kad su, ne tako davno, zalutali u okružje koje ne poznaju, a još manje znaju o procesima koji se u njemu provode. Njih je, naime, donijela neka hrvatska dnevna voda, a ne sposobnost. I, umjesto da podupiru projekte i u njima sudjeluju, najčešće se opredjeljuju za prekid svih aktivnosti, sve dok oni, tobože, ne shvate, ne vide o čemu je riječ. Naravno da se, uz takav pristup, ne mogu složiti s profesionalcima koji traže razvojni kontinuitet. U rijetkim susretima i raspravama, kad dijalog vodi znalac i autoritet, često se upotrebljavaju i riječi prijetnje i prijezira. Zdravi autoritet vrijeđa taštinu, a povrijeđena taština kod nezrelih ljudi rađa odmazdu. I scenarij je razrađen do potankosti: optužbe bez prava na obranu, smjenu s radnog mjesta i raspoređivanje na novo, bez obrazloženja. Promjena ureda, uskraćivanje svih radnih zadataka, nepozivanje na sastanke, zabrana sudjelovanja na stručnim skupovima, sve te mjere svode se na potpunu izolaciju znalca. I to nam se događa u 21. stoljeću. Čovjek je još živ i zdrav, nalazi se u okružju kojem je, tijekom godina predanog rada, dao sve najbolje od sebe. Jednim potezom spontane samovolje upropaštena je uspješna karijera. Često i sam život.
Ostaje mu još malo godina do mirovine. I s pravom se pita kako da ih što bolje iskoristi?! Želio bi znanje prenijeti na mlađe, ali mu se i to ne dopušta. Prepušten je sam sebi, svojim mislima, tihoj agoniji… Pri tomu je najstrašniji izostanak reakcije okružja. Ono je definitivno ravnodušno. Jer u ljude se uvukao strah, boje se da bi se i njima moglo dogoditi nešto slično. Tko podupire taj strah i zašto? Tko mijenja sliku o HEP-u kao uspješnoj tvrtki afirmiranih – i sretnih – pojedinaca, uvijek spremnih da bez pogovora ostvaruju sve postavljene, često teške, zadatke?

Hoćemo li dopustiti da šačica beskrupuloznih, jer ne želim vjerovati da je riječ o sustavu, stvara jednu dugoročno nezdravu atmosferu? Zar nam treba takvo okružje iz kojeg ljudi jedva čekaju otići, da se više nikada ne vrate. Nisi u usputnu posjetu kolegama? Kakva je poruka mladima, a kakva svima nama?! Umjesto općih deklaracija o znanjima i slobodama, primijenimo ih tu, u našoj tvrtki (koja je naša premda smo umirovljeni). Poštujmo rad čovjeka, njegove zasluge i njegovu slobodu I pravo na osobni stav i drukčije mišljenje. Vjerujem da imamo i takvih pojedinaca koji su spremni tako odlučiti i tako raditi.

(Gdin. Mario Remeta, umirovljenik HEP-a, ljeto 2009.)

“Harač”

Zanima me da li ste kada razmatrali popularni „harač“ na način da:

– iznosi do 3000,00Kn – 0 % harača

– iznosi od 3000,00 Kn – 6000,00 Kn 2% harača

– iznosi od 6000,00 Kn na više 4% harača

Trenutačno ja imam plaću veću od 6000,00 Kn pa mi automatski na cijeli iznos oduzimaju 4%, a kada to usporedim sa porezom – nije pošteno jer do određene svote porez je 15 %,

a preko te svote 25%. Dakle – nije na cijeli iznos plaće 25%.

U slučaju „harača“, nema mjerila – što znači da kad bih imao plaću 6000,00Kn – platio bih „harač“ 120Kn , a ja imam 6000,01 Kn pa plaćam „harač“ od 240,0004 Kn,

a zapravo bih trebao platiti 120,00 Kn + 0,0004 Kn.

Ovaj „harač“ stvarno nema niti ispravnu logiku ili ima jer je u pravom smislu riječi HARAČ

Boris Hruškar

“Kako sudovi tumače primjenu kolektivnih ugovora?”

RADNO PRAVO

ZAGREB
Medulićeva 13

Uredniku:
KREŠIMIR ROŽMAN dipl.iur

Poštovani,

Dostavljam Vam moj odgovor na članak objavljen u Vašem časopisu u rubrici Reagiranja br: 1/09 za siječanj 2009 god na članak kojeg potpisuje mr.sc. Viktora Gotovca dipl.iur pod naslovom: «Kako sudovi pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora.»
Ovo Vam dostavljam kao odgovor na informaciju jer se spominje konkretni spor i radnici NSRHEP-a, te i taj sindikat a koji ja zastupan već dugi niz godina.
Zato vas molim da u slijedećem broju Vašeg lista objavite moj odgovor na informaciju slijedećeg sadržaja:

U stručnom časopisu Radno pravo br: 1/09 za siječanj 2009 god. objavljen je u rubrici Reagiranja članak mr.sc. Viktora Gotovca dipl.iur pod naslovom: «Kako sudovi pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora.»

Kako se u ovom članku izrijekom spominju sporovi koje Nezavisni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede (dalje: NSRHEP-a) vodi i organizira protiv članova HEP-Grupe kao poslodavaca, a kako ja godinama zastupam upravo ovaj sindikat i njegovo članstvo u radnim sporovima, to se osjećam dužnim reagirati na ove napise koji su i činjenično i pravno neutemeljeni.

Sam članak je sročen u obliku pritiska na sudove, da izmjene dosad zauzeti pravni stav u konkretnim parnicama. Ovo i zato jer se u Članku spominje promjena stava Županijskog suda prije nego li su takve odluke dostavljene strankama u postupku !!!!

Već sam naslov je pretenciozan jer glasi «Kako sudovi pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora».
Članak potpisuje navedeni mr.sc. Viktor Gotovac dipl.iur, međutim iz sadržaja članka raspoznaje se da taj članak zapravo piše grupa autora a kako to u članku doslovno stoji: « Autori, koji su konkretnoj pravnoj stvari na različit način vezani uz predmet spora, pa tako, nedvojbeno, ne mogu izbjeći zagovaranje stavova u kojima leže interesi koji nisu samo intelektualni i osobno – intuitivni, u pogledu sadržaja svojih stavova iznose argumentaciju koja je dalekosežnija od samog interesa u konkretnom pravnom radnom sporu, pa iako se radi o jednom konkretnom pravnom radnom sporu, a koji je paradigma većeg broja istovrsnih radnih sporova, odnosno sporova kojima su pravni temelj i argumantacija istovrsni, u biti se autori ovim radom određuju spram odredbi Zakona o radu i iznose stavove koji mogu biti vrijedan doprinos za razumjevanje kolektivnog pregovaranja, sklapanja, primjene i tumačenja kolektivnih ugovora i njihova sadržaja.»
Ako je već grupa autora pisala ovaj članak, onda je red da ta grupa članak i potpiše, a ne da se krije iza jednog imena.
Napominjem samo da HEP-Grupu kao poslodavca u ovim radnim sporovima zastupa više odvjetničkih društava.

Kako autor ili grupa autora zastupa jedan pravni stav navodeći konkretni radni spor, smatram da je red da se čuje i druga strana.

Ovi radni sporovi započeti su još tijekom 2001 god. Naime 22.12.1999 god. HEP d.d. je sklopio kolektivni ugovor sa dva sindikata tj. sa HES-om i NSRHEP-a, a kasnije je tom kolektivnom ugovoru prisupio i sindikat TEHNOS i sindikat EKN. Dakle ovaj KU prihvatila su sva četiri registrirana sindikata unutar HEP-a.
Poslodavac je 27.12.2000 god. nezakonito otkazao ovaj KU, a koji otkaz KU je pobijao NSRHEP-a. Općinski sud u Zagrebu je odbio tužbeni zahtjev a Županijski sud u zagrebu je odbio žalbu tužitelja dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio reviziju tužitelja NSRHEP-a broj: Revr-17/04, te je obje presude preinačio time što je poništio otkaz KU: «te slijedom toga primjenjuju se sve odredbe KU sklopljenog 22.12.1999 god. između tužene kao poslodavca i navedenih sindikata DO SKLAPANJA NOVOG KU.»
Tada je već bilo pokrenuto nekoliko tisuća radnih sporova kojima su bila utužena pojedinačna prava radnika iz tog KU. Poslodavac je nakon presude VSRH išao na nagodbe sa radnicima, a na koje nagodbe je većina radnika pristala. Na nagodbu nije pristalo cca 400 radnika, a koji radni sporovi su još u tijeku.
Nakon toga ovih 400 radnika utužili su svoja prava iz KU od 1999 god. za daljnja razdoblja. Po tim radnim sporovima doneseno je cca 280 pravomoćnih presuda u korist radnika a u koje spada i presuda navedena u Članku. U ovim parnicama tuženik HEP se pozivao da je sklopio 2002 god. novi kolektivni ugovor, ali samo s jednim sindikatom odnosno sindikatom HES.
Nakon tako zauzetog stava Županijskog suda u Zagrebu podignuto je daljnjih 3.500 tužbi, te se sada nakon ovih tužbi pojavljuje ovo reagiranje objavljeno u Vašem časopisu gdje se traži izmjena stava Županijskog suda u Zagrebu.
No, u međuvremnu je uslijedila izmjena ZPP-a, s pravom na reviziju u slučaju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Simptomatično je da je po izlasku Vašeg reagiranja promjenjen i stav dijela sudaca i sudskih vijeća Županijskog suda u Zagrebu tako da su počeli suditi u korist poslodavca.

Osnovni razlog ovim sporovima je taj što je KU iz 2002 god. za radnike daleko nepovoljniji u svim materijalnim pravima od prava iz KU od 1999 god. Autor ili autori u reagiranju to ne spominju iako je to neuobičajen način sklapanja kolektivnog ugovora da se umanjuju već stečena prava i to davno prije recesije kada je HEP d.d. kao poslodavac prikazivao godišnju dobit po nekoliko stotina milijuna kuna. Dakle ekonomskog opravdanja za smanjenje prava radnika nije bilo.

Članak poistovjećuje kolektivni ugovor i ugovor o radu te poistovjećuje kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora.

Ugovor o radu je individualni ugovor između poslodavca i radnika a propisan čl. 13.(čl.8) ZR-a u vezi čl. 7. (čl.3) ZR-a, a u obliku koji propisuje čl. 16.(čl.11) ZR-a, sa sadržajem propisanim u čl. 17.(čl.12) ZR-a.
Kolektivni ugovor je normativni akt kojeg sklapaju poslodavci sa sindikatima odnosno udruge poslodavaca ili udruge sindikata, a sve propisano čl. 194.(čl.185) ZR-a.
Pored toga kolektivni ugovor je i ugovor klasa.
Predmet kolektivnog ugovora propisan je čl. 196. (čl.187) ZR-a, a osobe koje obvezuje kolektivni ugovor navedene su čl. 199. (čl.189) ZR-a. koji doslovno glasi:
„Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.“
Dakle ZR točno propisuje koga obvezuje kolektivni ugovor, a to su samo oni koji su ga sklopili ili mu naknadno pristupili, a ne i oni koji su pregovarali o sklapanju istog. Člankom 200. ZR „ KU mora se sklopiti u pismenom obliku „ , a što znači DA MORA BITI POTPISAN. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

U Članku to točno pod toč.2. stoji: “Kolektivni ugovor autonomni je profesionalni izvor prava, sporazum u pisanom obliku koji se sklapa između predstavnika radnika i poslodavaca …”
Pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora je obvezno za sve stranke koje mogu biti stranke kolektivnog ugovora a što propisuje čl. 198.(čl.188) ZR-a. Dakle, NSRHEP-a, kojeg je u konkretnom slučaju tužitelj član je bio dužan sudjelovati u pregovorima. Dakle, sudjelovanje u pregovorima je zakonska obveza sindikata. NSRHEP-a je tu obvezu ispunio, međutim kako je poslodavac u kolektivnim pregovorima 2002. god. nudio manja prava od već stečenih Kolektivnim ugovorom iz 1999. god. s obzirom na klauzulu stečenih prednosti iz čl. 139. istog, to sindikat tužitelja nije mogao sklopiti takav KU jer bi to sklapanje bilo na štetu članova i takvo ponašanje tužiteljevog sindikata bilo bi suprotno čl. 194. (čl.185) ZR-a te međunarodnim konvencijama rada zbog toga što bi sklapanje takvog ugovora bilo u korist poslodavca, a na štetu radnika.
Čl. 198. (čl.188) ZR-a propisano je da su stranke KU dužne u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju KU te bi sklapanje štetnog KU bilo pregovaranje u zloj vjeri, a zla vjera ne može nikoga obvezivati, a najmanje treće osobe.
Za istaknuti je da kod tužene djeluju četiri sindikata i da je ovaj štetni KU iz 2002. god. potpisao samo jedan sindikat, a tri sindikata ga nisu potpisala, a što je jasno vidljivo iz zaglavlja istog KU.
KU iz 1999. god. kojega je sklopio HEP d.d. i NSRHEP bio je sklopljen na određeno vrijeme od godine dana.
Znači, KU iz 1999. god. bio je na snazi kao kolektivni ugovor od 22.12.1999. do 22.12.2000. god. Tada je prestao postojati kao kolektivni ugovor, a što svojom presudom Revr-17/04 utvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske.
KU iz 1999. god. u članku 139. stavak 2. sadržavao je klauzulu o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.
U trenutku prestanka postojanja KU iz 1999. god. do primjene dolazi odredba čl. 205.(čl.194) ZR-a, koja određuje: “da nakon isteka vremena na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadražana pravna pravila koja se odnose na radni odnos i dalje primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.”
Drugim riječima, 23.12.2000. god. KU iz 1999. god prestao je postojati kao kolektivni ugovor, a njegov sadržaj, odnosno sva stečena pojedinačna prava radnika pretočena su u individualne ugovore o radu svakog radnika.
ZNAČI, SAM KOLEKTIVNI UGOVOR IZ 1999. GOD. PRESTAO JE POSTOJATI KAO KOLEKTIVNI UGOVOR, A POSTAO JE PRAVNO PRAVILO IZ ČL. 205. (čl. 194) ZR-A SADRŽANO U UGOVORU O RADU TUŽITELJA.
Sva pojedinačna prava iz njega nastavila su egzistirati:” kao dio prethodno sklopljenog ugovora o radu”.
Kako NSRHEP čiji je tužitelj član nije potpisnik KU iz 2002. god. i drugih sklopljenih poslije, temeljem čl. 199.(čl.189) ZR-a ne mogu se odredbe KU iz 2002. god. primjenjivati u nepovoljnijim odredbama za njih, a s obzirom na KU iz 1999. god.
ZNAČI, NA TUŽITELJA SE U UTUŽENOM PERIODU TREBAO PRIMJENJIVATI KOLEKTIVNI UGOVOR IZ 1999. GOD. I TO TEMELJEM ODREDBE ČL. 199. (čl. 189) I ČL. 205. (čl. 194) A U VEZI ČL. 12.(čl. 7a) ZAKONA O RADU.
Za tužitelja je postojao samo individualni ugovor o radu a koji temeljem čl. 12. (čl. 7a) ZR-a konkurira kao povoljnije pravo nad KU iz 2002 god.
Zato članak vrši zamjenu teza izjednačavanjem KU i ugovora o radu.

U članku se ne cijeni presuda presuda Vrhovnog suda RH broj: Revr-17/04 a kojom je poništen otkaz KU od 22.12.1999. god. sklopljenog “između tužene kao poslodavca i navedenih sindikata” i to «do SKLAPANJA novog KU». Dakle u izreci ove presude izričito stoji “ do sklapanja novog KU” a ne stoji do novog kolektivnog pregovaranja. Dakle Vrhovni sud Republike Hrvatske je već tada u izreci naveo da se ima poštivati odredba čl. 199. (čl. 189) ZR-a, a ne imaginarne odredbe.Bilo kakvo drugačije tumačenje bilo bi u suprotnosti sa pravnim načelima rimskog prava „pacta sunt servanda“ i „res inter alios acta“ koja je hrvatski zakonodavac ugradio u odredbe čl. 199. (čl. 189) ZR-a, koji TAKSATIVNO određuje osobe koje obvezuje KU, a time i u suprotnosti sa imperativnim i kogentnim odredbama pravnog poretka Republike Hrvatske, kao i civilizacijskim tekovinama europskog kontinentalnog pravnog sustava koji počiva na ovim načelima.

Izjednačavanjem pregovaranja sa sklapanjem u suprotnosti je i sa ZAKONOM O OBVEZNIM ODNOSIMA I TO SA NJEGOVIM OSNOVNIM NAČELIMA.
Ta načela su:
– sloboda uređivanja obveznih odnosa ( čl. 2)
– načelo ravnopravnosti subjekata kolektivnog pregovaranja i kolektivnog ugovora( čl. 3 ZOO-a)
– načelo savjesnosti i poštenja ( čl. 4 ZOO-a i čl. 198. ZR-a)
– dužnost suradnje ( čl. 5 ZOO-a)
– zabrane zloupotrebe prava ( čl. 6 ZOO-a)
– zabrana prouzročenja štete ( čl. 8 ZOO-a)
– dužnost ispunjenja obveza ( čl. 9 i 10 ZOO-a)
a sva ova načela primjenjuju se u radnom pravu temeljem odredbe čl. 10. (čl. 6) ZR-a a koji nosi naslov Primjena općih propisa obveznog prava.

Zakon o obveznim odnosima započinje prije čl.1.: «Prvi dio, Opći dio, Glava I., OSNOVNA NAČELA».
Pored ovih načela primjenjuje se i radnopravno načelo IN FAVOREM LABORATORIS koje je zakonodavac ugradio u odredbu čl. 12. (čl. 7a) ZR-a.
Pravni stav izražen u Članku protivan je svim navedenim načelima.

Ovo zato jer naš pravni poredak dopušta osnivanje više sindikata unutar jednog društva. Za osnivanje sindikata sukladno odredbi čl. 173. (čl. 165) ZR-a dovoljno je deset punoljetnih radnika pa bi po pravnom stajalištu Članka poslodavac mogao uvijek nejedinstvenim odnosom prema pojedinim sindikatima jeadn sindikat „udobrovoljiti“ da sklopi kolektivni ugovor kako njemu odgovara, mada imao i preko desetak tisuća radnika. To bi dovelo do razbijanja sindikalnog organiziranja a takvo postupanje je upravo suprotno svim ovim istaknutim načelima. Rijetkost je da kasniji kolektivni ugovor daje drastično manja prava od prethodnog kao što je u konkretnom slučaju, ali je zakonodavac upravo radi zaštite ostalih (nepotpisnika) donio odredbe čl.199. (čl. 189) ZR-a koje su jasne i nedvosmislene.

U konkretnom slučaju nije došlo do «uspješnog, zakonitog postupka kolektivnog pregovaranja» pregovaračkog odbora s poslodavcem kako to Članak navodi. Pregovarački odbor je jedinstveno zauzeo stav ispod kojega u pregovorima ne mogu prihvatiti kolektivni ugovor. Taj stav je bio u pravilu identičan sa stečenim pravima iz KU iz 1999 god, a što se u teoriji navodi kao klauzula stečenih prednosti. Kada je poslodavac ponudio novi KU sa drastično manjim pravima od stečenih tada je pregovarački odbor odbio takvu ponudu, a samo sindikat HES izvan suglasnosti pregovaračkog odbora separatno potpisao, a nije postojao usaglašeni prijedlog KU kako to u Članku stoji. Takav usaglašeni prijedlog ne spominje se niti u navedenom spisu Županijskog suda u Zagrebu, te nije jasno odakle autoru ili autorima taj podatak ???????????
To zači da KU iz 2002 god. nije bio rezultat pregovaranja poslodavca i pregovaračkog odbora a kako to Članak netočno navodi.

Dakle odredbom čl. 199. (čl. 189) ZR-a jasno je propisano da samo sklapanje kolektivnog ugovora obvezuje samo one koji su ga sklopili i koji su eventualno naknadno pristupili a a contrario to znači da ne obvezuje one koji ga nisu sklopili niti naknadno pristupili a u konkretnom slučaju kod konkretnog KU iz 2002. god. to je NSRHEP-a i njegovi članovi.

Članak iznosi dileme kako se kolektivni ugovor primjenjuje jednako na sve radnike i to obrazlaže odredbom čl. 199 (čl. 189) i primjenom čl.2. ZR-a. Takovo tumačenje prava je upravo zamjena teza tj. ne razlikovanje KU od ugovora o radu.
Točno je da se KU iz 2002 god. primjenjuje na sve radnike HEP-a, ali ne jednako. Nepotpisom KU od strane NSRHEP-a njegovi radnici imaju stečena prava po KU iz 1999 god. koja su ušla u sadržaj prethodno sklopljenog ugovora o radu.
Članovi HES-a kao radnici nemaju takvo pravo u individualnom ugovoru o radu jer su svojom voljom potpisom nepovoljnijeg KU prihvatili manja prava. Zato u postupku potvrda o članstvu u sindikatu ne dokazuje članstvo nego činjenicu koji radnik s obzirom na članstvo ima zadržana stečena prava u ugovoru o radu od onih koji su potpisali novi KU i tih prava više nemaju. Zato nema primjene čl.2. ZR-a jer radnik ima pravo svojom voljom ugovorati svoj radni odnos s poslodavcom neovisno o drugim radnicima. Takva primjena različitih prava ne dolazi samo voljom poslodavca nego i voljom radnika.
Zato je vezanje diskriminacije s odredbom čl. 199. (čl. 189) ZR-a potpuno nezakonito jer je u tom pravcu ZR potpuno jasan.

Pravni stav Članka svodi radni odnos na statusni odnos a kolektivni ugovor svrstava ispod samoupravnog sporazuma jer pravnim stavom po kojem se stavlja jednakost između sklapanja i pregovaranja znači da je za primjenu kolektivnog ugovora potrebna samo volja poslodavca, te na taj način kolektivni ugovor postaje jednostrani akt poslodavca, a što u našem pravnom poretku nije potrebno, jer poslodavac već ima pravilnik o radu kao jednostrani akt.

Suprotno od stava Članka govori i odredba čl. 211. (čl. 201) ZR-a koja jedino ministru nadležnom za rad daje pravo na proširenje primjene KU, a takvo proširenje nije u nadležnosti poslodavca, ako što to Članak želi svojim pravnim stavom učinitiŠto se tiče kolektivnih ugovora za prosvjetu tu ne bih želio ništa reći jer ti radni sporovi nisu sporovi mog ureda, pa mi nisu niti poznati.

Zato je pravni stav iznesen u Članku protivan našem pravnom poretku. Ovo tim više što je konkretni pravni odnos riješen i jasan i zato radnici imaju pravo na utuživanje razlike prava po KU iz 1999 god. u odnosu na prava po KU iz 2002 god. i to oni čiji sindikat nije potpisnik KU iz 2002 god. te je ih zato pravni stav Članaka pogrešno upućuje radnike na štrajk i prelaže remećenje socijalnog mira, a što nije u duhu našeg zakonodavstva

U Zagrebu 24.02.2009 god.

Odvjetnik:
Mijo Rebrović

Virenje u tuđa dvorišta

Dana 05.02.2009. godine na INFO HEP-a objavljen je pod naslovom PROGLAS – tekst iz GLASILA HRVATSKOG ELEKTROGOSPODARSKOG SINDIKATA.
Tekstom se osjećam osobno prozvanom pa ću ga prokomentirati.
Na ovoj web stranici postoji tekst u kojem sam detaljno obrazložila zašto sam tužila svoje poduzeće.
Temeljem prve pravomoćne presude prošle jeseni isplaćen mi je iznos od 27.406,54, temeljem druge pravomoćne presude kojom je obuhvaćen samo dio ukinutih ili umanjenih prava isplaćeno mi je 8.740,44 kuna. To znači da sam do sada ukupno primila, temeljem pravomoćnih presuda 36.146,98 kuna. Mnogi moji sindikalni kolege su na svoje račune dobili i veće iznose. Neke od spomenutih pravomoćnih presuda možete vidjeti pod linkom “presude” na ovoj stranici.
Autor ili autorica teksta se poziva na “jedan” stručan časopis iz područja radnog prava, ali ne navodi koji. Anonimni autor teksta u stručnom časopisu (professor radnog prava) koji u naslovu tvrdi da sudovi RH pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora, očito tvrdi da donose i pogrešne pravomoćne presude po kojima je veliki dio tužitelja – članova NSRHEP-a ostvario svoja prava. Koliki je broj pravomoćnih presuda mogli ste pratiti na ovoj web stranici. One su potpisane od mnogih sudaca. Po tvrdnji anonimnog profesora u neimenovanom stručnom časopisu očito ni jedan od njih nema pojma i nepovratno su “oštetili” HEP za velike iznose jer su ti sporovi ZAVRŠENI.
Nepotpisani autor iz HES-ovog Glasnika navodi:

“Međutim, ono što je bitno i što je nas potaklo na pisanje ovog dopisa jest vjerojatnost da će ishod pokrenutih parnica biti negativan za radnike HEP-a koji vode sporove, odnosno bojazan da će radnici pokrenute postupke izgubiti.”

Interesantno je kako HES unaprijed zna ishod pokrenutih parnica. Interesantna je i činjenica da HES u svom Glasniku nije imao potrebu izvještavati o mnogobrojnim pravomoćnim presudama i iznosima koji su radnici dobili, o parnicama koje su završene u korist radnika.
Što i ne čudi, jer nije im lako objasniti svom članstvu zašto su dobili samo 9.000,00 kuna na više rata, a umanjena i ukinuta su im ista prava kao i svim ostalim radnicima HEP-a koji su ta svoja prava dokazali pravomoćnim presudama i po njima na svoje tekuće račune dobili daleko veće iznose..
Interesantno je da izražavaju bojazan, a svi znamo da članovi HES-a nisu imali pravo na utuženje pa iz toga proizlazi da su oni zabrinuti i izražavaju bojazan za nas – članove NSRHEP-a. Njihova bojazan je ponižavanje članova NSRHEP-a. Ovo je ružna provokacija kojom žele doznati tko će snositi troškove eventualnih izgubljenih sporova. Zanimaju ih odnosi unutar NSRHEP-a i dogovori članstva sa njihovim sindikatom.
Gospodu iz HES-a su očito ganule mnogobrojne pravomoćne presude pa su se osjetili pozvanima zaštiti članove drugog sindikata ili ipak štite sebe pred svojim članstvom? Nude li oni to nama financijsku pomoć… ili tek stručne savjete iz neimenovanih stručnih časopisa i neimenovanih profesora radnog prava, preko nepotpisanih autora u Glasniku HES-a? Ili možda štite interese utuženog poslodavca?
Anonimna gospodo iz HES-a. osobno vam se u svoje ime i u ime mojih kolega sindikalaca zahvaljujem na vašoj brizi, ali ona doista nije potrebna. Ono što vam sasvim sigurno mogu reći jest to da troškove eventualno izgubljenih sudskih sporova sasvim sigurno nećete plaćati vi i vaše članstvo, kao što ni moguć pozitivan ishod – u korist radnika nećete dobiti vi i vaše članstvo, nego će ih dobiti članovi NSRHEP-a.
I prve naše tužbe potvrđene su tek presudom Vrhovnog suda. Vodstvo NSRHEP-a je dosljedno i odlučno štiti prava i interese svojih članova i nije nam potrebna pomoć iz drugog sindikata koji vodi sasvim različitu sindikalnu politiku.
Umjesto da se bavite rješavanjem tuđih problema bilo bi interesantnije da se potrudite ispuniti obećanja koja ste se obvezali ispuniti prigodom potpisivanja sada važećeg Kolektivnog ugovora.

Sonja Mikulić

DISKRIMINACIJA POSTAJE LUKSUZ

Za diskriminaciju kazne do 300.000 kuna
Oštre sankcije za vrijeđanje i uznemiravanje. Prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, najniža financijska kazna za fizičke osobe iznosi 5000 kuna, a za pravne može narasti i do 300.000 kuna
S Novom godinom na snagu stupa Zakon o suzbijanju diskriminacije kojim se u Hrvatskoj zabranjuje svako diskriminatorno ponašanje po bilo kojoj osnovi. Premda desetak zakona regulira zaštitu od diskriminacije u pojedinim sektorima, od Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o radu, do zakona o ravnopravnosti spolova i istospolnim zajednicama, Zakon o suzbijanju diskriminacije obuhvaća sve aspekte društva i proširuje mogućnost zaštite. Diskriminacija se definira kao stavljanje u nepovoljniji položaj neke osobe na osnovu rasne, etničke, vjerske, jezične i socijalne pripadnosti, kao i rodnog identiteta, spolne orijentacije, obiteljskog statusa, imovinskog i zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, obrazovanja ili članstva u sindikatu. Zakonom se zabranjuje i segregacija, a težim oblikom diskriminacije smatrat će se ponovljena i višestruka diskriminacija, odnosno ona koja je počinjena po više osnova. Primjer su žene s invaliditetom koje su diskriminirane i zbog spola i zbog invaliditeta. Invalidi se u Zakonu posebno štite, pa će za diskriminaciju moći odgovarati onaj tko invalidima ne osigura odgovarajuće radne uvjete, onemogući sudjelovanje u javnom životu ili korištenje javnim resursima, poput javnog prijevoza u koji se često ne puštaju slijepe osobe u pratnji psa. Isto tako, kao oblici diskriminacije istaknuti su spolno uznemiravanje i svako ponašanje koje vrijeđa dostojanstvo neke osobe.
Zakonom je predviđena i primjena hitnog postupka u svim sudskim procesima za diskriminaciju, a dopušta se i podizanje skupnih tužbi diskriminiranih grupacija.
Kazne za diskriminaciju kretat će se od 5000 do 30.000 kuna za fizičke osobe, a za pravne od 30.000 do 300.000 kuna.
Za diskriminiranje osobe koja prijavi diskriminaciju slijedi kazna između 1000 i 20.000 kuna.
Središnje tijelo za provedbu Zakona bit će Ured pučkog pravobranitelja koji će zaprimati prijave fizičkih i pravnih osoba, podizati kaznene prijave, pružati informacije o pravima i obvezama podnositelja prijava, ispitivati prijave do početka sudskog postupka te uz pristanak stranaka provoditi postupak mirenja.
Pravobranitelj će Saboru podnositi godišnje izvješće o pojavama diskriminacije i davati preporuke i mišljenja, a prethodno će se morati konzultirati sa socijalnim partnerima, civilnim društvom i vjerskim organizacijama. Prema saborskom zaključku, pravobranitelj će prvo izvješće o učincima provedbe Zakona podnijeti već u travnju.

Ured pravobranitelja dobio posebnu jedinicu
Pučki pravobranitelj Jurica Malčić »Vjesniku« je kazao da je Ured spreman od 1. siječnja primati prijave za diskriminaciju. »Ustrojili smo posebnu jedinicu koja će se baviti slučajevima diskriminacije, a 26. siječnja organizirat ćemo konferenciju kojom ćemo lansirati našu kampanju«, rekao je Malčić koji posebno ističe važnost suradnje svog ureda s nevladinim udrugama, vjerskim zajednicama i pravobraniteljima za djecu, invalide i ravnopravnost spolova. Dok je u proračunu za 2008. za rad Ureda izdvojeno 6,97 milijuna kuna, u 2009. izdvojit će se 7,25 milijuna.

Marijan Lipovac (Vjesnik on-line)

O presudi Vrhovnog suda RH

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrđena je odbijajuća presuda Županijskog suda u Splitu kojom je odbijen tužbeni zahtjev HEP Proizvodnje d.o.o. na poništenje provedenih izbora za Radnička vijeća u PP HE Jug.

Iz obrazloženja obje navedene presude vidljivo je da sudovi ove zemlje stoje na stajalištu da radnici imaju pravo slobodnom voljom izabrati svoje predstavnike u RV, te tako iskoristiti svoje pravo na suodlučivanje, a koje je na kraju i propisano Zakonom o radu.

Poslodavac, odnosno HEP Proizvodnja d.o.o. ovu činjenicu ne može i ne želi prihvatiti.
Upravo takav stav poslodavca prema pravima radnika prouzročio je i ove parnice. Međutim niti presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslodavcu nije dovoljna da počne prihvaćati zakone ove zemlje, te postupati sukladno zakonima.

Ovo se ogleda u zabrani rada GRV koja je na snazi jednostranom primjenom sile od strane poslodavca. Isti niti dalje ne želi prihvatiti pravo radnika na suodlučivanje, čak što više zabranjuje rad legalno izabranim predstavnicima radnika u RV.
Napominjemo da je ovo samo jedna u nizu parnica koja se po istom zahtjevu poslodavca vodi pred sudovima ove zemlje.

Veseli me činjenica da poslodavac za svoja nezakonita postupanja nije našao podršku pred sudovima, a nadam se da neće naći niti pred drugim državnim tijelima pred kojima će RV ustati zahtjevom za ostvarenje svojih prava.

Petrinjac

Kako se uvodi “red i disciplina” u HEP-u?

Direktor Elektrojuga Dubrovnik uvodi “red” discipliniranjem slobodno mislećih i njemu nepoćudnih djelatnika.

Tako je dana 03. srpnja 2008. godine dostavio članu NSRHEP-a, gsp. Jadranu Jakobušić, dipl.ing.elektrotehnike i bivšem rukovoditelju Službe za tehničke poslove Upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu.

U nastavku dajemo prijepis:
1. Upozorenja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu
2. Očitovanje na Upozorenje

HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o.
Ulica grada Vukovara 37, 10000 ZAGREB
ELEKTROJUG DUBROVNIK
Dubrovnik, Nikole Tesle 3
Broj: 4016-5797/08/ap
Datum: 02.07.2008.

Na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o radu (NN 137/04) radniku JADRANKO JAKOBUŠIĆ, dipl.ing., iz Dubrovnika, A.Hebranga 28, koji obavlja poslove KOORDINATOR POSLOVA 3 u Odjelu za vođenje pogona u Službi za vođenje pogona, upućujem

UPOZORENJE
na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu

1. Pregledom nadzora i evidencije ulaza i izlaza iz poslovnih prostorija distribucijskog područja, na adresi Nikole Tesle 3 u Dubrovniku, uočeno je da tijekom radnog vremena učestalo izlazite s radnog mjesta zbog privatnih razloga.
Tijekom 2008. godine, za vrijeme radnog vremena, bili ste odsutni više od 25 sati na ime privatnih izlazaka.

Iz iskaza Vama neposrednog rukovoditelja razvidno je da niste zatražili ni dobili suglasnost za učestale privatne izlaske s radnog mjesta za vrijeme radnog vremena.

Vaši učestali odlasci s radng mjesta zbog privatnih razloga, koji nisu odobreni od neposrednog rukovoditelja predstavljaju nedopušteno i neopravdano odsustvo s rada čime ste počinili tešku povredu obveze iz radnog odnosa.
Nadalje, uočeno je da bez odobrenja znatno ranije od propisanog početka radnog vremena ulazite u službene prostorije.

2. Zbog naprijed opisanog nedopuštenog i neopravdanog napuštanja radnog mjesta za vrijeme radnog vremena koje ponavljate već duže vrijeme, te neodobrenih ranijih ulazaka i boravaka u služebnim prostorijama, ovim Vas upozoravamo na obvezu da ste na posao dužni dolaziti u vrijeme koje je Pravilnikom o radu određeno kao početak rada, radno vrijeme provoditi na mjestu rada i izvršavati poslove i radne zadatke iz ugovora o radu, a sukladno nalozima i naputku Vama nadređenih radnika, te s radnog mjesta odlaziti tek po završetku radnog vremena.
Svoje obveze iz ugovora o radu dužni ste izvršavati osobno, uredno i u skladu s pravilima struke, te kao radnik HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. pridržavati se svih odluka i radnih pravila HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o

3. Obzirom da ste do sada već kršili radne obveze, u slučaju daljnjeg ponovljenog kršenja radnih obveza, ovim Vas još jednom upozoravamo na mogućnost otkaza ugovora o radu kojega smo s Vama zaključili za obavljanje poslova radnog mjesta KOORDINATOR POSLOVA 3.

Direktor:
Milivoj Bender

_______________________________________________________________

Jadranko Jakobušić
20 000 Dubrovnik
Andrije Hebranga 28
Dubrovnik, 14.07.2008.g.

Očitovanje na Upozorenje iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu broj: 4016-5797/08/ap od 02.07.2008.g.

Pročitavši vaše UPOZORENJE… koje mi je dostavljeno posredstvom rukovoditeljice Službe za pravne, kadrovske i opće poslove u četvrtak, 03.srpnja ove godine u cca 12 sati, nisam mogao izbjeći dojam o ogromnom neskladu između pretencioznosti samoga naslova i izbora razloga za upozorenje, odnosno obrazloženja koje uistinu ne bi zasluživalo moje očitovanje da je u pitanju isključivo odnos nas dvojice, a ne objektivna situacija u kojoj se ELEKTROJUG DUBROVNIK našao zahvaljujući vašemu ” predanom ” radu u protekle četiri godine.

Postavlja se pitanje zašto ste se baš u ovom trenutku odlučili na spomenuti korak i može li se i u vašim ostalim postupcima pronaći određena analogija koja bi upućivala na stvarne razloge vaše reakcije ?
Pored činjenice da vam je ponovno ukazano povjerenje !?, odgovor je vrlo jednostavan – stanje elektroenergetskog sustava na području grada Dubrovnika pa čak i šire. Naime, isto se može, najblaže rečeno, opisati kao izuzetno kritično što se dade lako vidjeti iz liste događaja u zadnjih 15-ak dana a da pri tom nitko od zaposlenika iz tehničkih služba nije iznenađen jer je ovakav scenarij bio apsolutno predvidiv.

Što vas je, gospodine direktore, natjeralo da prije desetak dana ad hoc imenujete povjerenstvo od tri člana i s kojim ciljem ?
Potpisnik ovih redaka pokušat će izdvojiti barem dva razloga :

a) pokazati da ste poduzeli vatrogasne mjere netom ste primijetili da gori i
b) umanjiti / isključiti vlastitu odgovornost i prebaciti je na druge – zlu ne trebalo !
Pri tomu upada u oči da ste ” propustili ” , namjerno ili ne, u navedeno povjerenstvo imenovati rukovoditelja Službe za investicije, kojega ste prošle godine rasporedili na to radno mjesto i koji, ako ne stvarno, onda barem formalno zaslužuje biti na čelu spomenutog povjerenstva.

Koga ćete, gospodine direktore, od njih troje učiniti žrtvenim janjetom bude li to
” situacija ” zahtijevala slično kao i u prethodnom slučaju kada ste početkom 2006.g.
temeljem poznatih događanja u našemu Gradu odstrijelili upravo mene ?

No, vratio bih se na vaša tri razloga navedena u Upozorenju na obveze iz radnoga odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu pri čemu decidirano izjavljujem da se nimalo ne osjećam krivim u pogledu inkriminacija koje mi stavljate na teret – obrazloženje :

1. U odnosu na vaš navod o mojoj odsutnosti u 2008.g. za prvih šest mjeseci od 25 sati (čak 25 !!!) na ime privatnih izlazaka, istaknuo bih sljedeće :

a) u posjedu sam svih tjednih izlista evidencije ulaska i izlaska iz poslovnih prostorija za sve službe i sve zaposlenike služba od momenta uvođenja evidencije ; i letimičnim pregledom navedenih izlista lako je uočljivo da sam u pogledu discipline na samom vrhu među svim radnicima u Elektrojugu, a posebno ukoliko se usporedim s mojim kolegama u hijerarhijskoj razini kojoj trenutno pripadam tj. koordinatorima ; tako je vidljivo da ima koordinatora koji evidentiraju samo svoj jutarnji ulazak i popodnevni izlazak : postoje koordinatori koji uopće ne evidentiraju svoju prisutnost na radu, a njihov dolazak pada obično u 8 ili iza 8 sati i to dolazak i odlazak službenim vozilom iako obavljaju posao koji ne zahtijeva korištenje službenog vozila izvan redovitog radnog vremena ; vama je dostupan, između ostalog, i video zapis spomenutog koordinatora ; s obzirom da ste me vašom odlukom od 26. veljače 2006.g. privremeno (praktički) isključili iz poslovnog procesa, ostalo mi je dovoljno vremena da ubrzo zaključim na koji se način i u kolikoj mjeri poštuju PRAVILA o evidenciji ulazaka i izlazaka iz poslovnih prostorija u Elektrojugu tj. brzo su se formirale, uvjetno rečeno, tri skupine radnika i to : prva, koja u potpunosti poštuje obznanjena PRAVILA u koju spada i moja malenkost, druga, koja praktički evidentira isključivo dolazak i odlazak bez evidencije dnevnih izlazaka i treća, koja gotovo ništa od navedenog ne čini a odnosi se na vaše ” miljenike ” i to im je, svakako, neka vrsta stimulacije ; ono što predstavlja svojevrsnu ironiju u opisanom slučaju jest da ste mi poklonili trunčicu vaše ” pozornosti ” upravo zato što sam dosljedno poštivao vaša PRAVILA !?

b) netočna je i vaša tvrdnja da o mojim izlascima nisam obavijestio i dobio suglasnost neposrednog rukovoditelja ; za većinu mojih izlazaka zatražio sam i dobio usmenu suglasnost neposrednog rukovoditelja, osim ukoliko je isti bio iz različitih razloga odsutan (službeni put, godišnji odmor, teren itd.); i u takvim slučajevima obavijestio bih uvijek nekoga od kolega o svom izlasku i trajanju istog ; međutim, najvažnije od svega jest to da nikada, ama baš nikada, nisam izašao vani, bez obzira na karakter izlaska, a da je zbog toga ” patio ” posao o čemu će posvjedočiti moj pretpostavljeni.

2. U odnosu na vaš navod – citiram :” Nadalje, uočeno je da bez odobrenja znatno ranije od propisanog početka radnog vremena ulazite u službene prostorije” najbolje bi bilo izostaviti bilo kakav komentar. Međutim, bez obzira što je spomenuti navod stupidan ja ću se i zbog svoje specifične situacije ipak osvrnuti na istog :

a) nije mi poznato da je netko u HEP-u propisao koliko minuta i sekundi neposredno prije početka radnog vremena radnik smije ući u službene prostorije !!! ; pa i kad uđem na ovakav način, vrijeme do 7 sati provedem u cafe kuhinji pijući jutarnju kavicu i razgovarajući s drugim radnicima koji imaju sličan ili gotovo isti ritam jutarnjeg dolaska na posao ; među inima su i neki vaši ” ljubimci “, pa se iskreno čudim da vam ovu činjenicu nisu došapnuli ; usput rečeno, nekolicina radnika u pravilu dolazi na posao još i ranije od mene, no, nije mi poznato da ste i njih obuhvatili nekom vrstom upozorenja, što ne znači da i nećete ; također vas ovom prigodom podsjećam na vašu ODLUKU od 15.10.2007.g. ( u privitku) iz koje se ne može iščitati ništa od onoga što mi zamjerate u citiranom navodu ;

– unatoč svemu držim da vam je jako dobro poznat razlog mojeg, i ne samo mojeg, ranijeg dolaska na posao a radi se o pronalaženju parkirališnog prostora što bliže Elektrojugu ; naime, predugo hodanje nije moja omiljena disciplina jer mi je lijeva noga oštećena i sa smanjenom funkcijom ; pitam se što mi preostaje kao alternativa : potrebno vrijeme do ulaska u službene prostorije mogu presjedati u vozilu, zatim mi ostaje i opcija da u međuvremenu popijem jutarnju kavicu u RK MINČETA koja se nalazi s druge strane parkinga i tako dodatno opteretim kućni proračun ili naprosto ako je lijepo vrijeme sjesti na obližnji zidić do kioska i uživati u ljepoti gruškoga zaljeva !!!; međutim, paradoks je u tomu što i pored svega još uvijek ne znam točno koliko minuta i sekundi prije početka radnog vremena smijem ući u službene prostorije i smijem li ući s ostalim radnicima koji, zahvaljjući vlastitom ritmu, ulaze u različito doba u poslovnu zgradu ; naravno, moram vas izvijestiti da ću i ubuduće ulaziti u poslovnu zgradu onako i na način kako to već i činim do momenta dok mi ne propišete ( vi ili netko drugi) točno vrijeme mojeg ulaska u minutama a bude li potrebno i u sekundama ;

3. U odnosu na vaš navod pod točkom 3 da sam do sada već kršio radne obveze, podsjetit ću vas da sva, baš sva, vaša dosadašnja rješenja, odluke i upozorenja u odnosu na mene u navedenom smislu nisu proizvela nikakav učinak pred sudovima u Dubrovniku, što je sigurno jedini i isključivi razlog i ovog vašeg posljednjeg postupanja.

Gospodine direktore, u preambuli ovog Upozorenja pozvali ste se na članak 117. stavak 1. Zakona o radu (NN 137/04), a ja držim da je vaše postupanje u ovom slučaju, bez ikakve sumnje, opisano člankom 2. istoga Zakona o radu u poglavlju koji se zove Zabrana diskriminacije.

Bude li u vama i dalje plamtio s nesmanjenim žarom poriv da mi dodjeljujete posebnu ” pažnju ” , ostavljam to vašoj savjesti.

Nadam se, gospodine direktore, da će moj odgovor baziran, kao i uvijek, isključivo na golim činjenicama biti posve dostatan da zaključimo predmetnu korespodenciju. Ukoliko nije, stojim vam i dalje na raspolaganju.

Primite izraze mojeg osobitog štovanja,

Koordinator poslova 3
Jadranko Jakobušić, dipl. ing.

Na znanje :

– Predsjedniku Uprave HEP-a,
– Članu uprave HEP d.d. (g. S. Tvrdinić),
– Direktoru društva HEP ODS d.o.o.,
– Rukov. Službe za vođenje pogona
ELEKTROJUG DUBROVNIK,
– Rukov. Službe za pravne, kadrovske i
opće poslove ELEKTROJUG DUBROVNIK,
– Predsjedniku NSR HEP-a i
– Zaposleničkom vijeću
ELEKTROJUG DUBROVNIK.

Privitak :
– ODLUKA broj: 01-10529-07/ MB

ŽEDNI HEP-ovci

Dana 21.05.2008. godine direktor Sektora za opće poslove gospodin Jerko Doko, dipl.oec., uputio je dopis broj: 53-3742/08. direktorima direkcija i sektora HEP d.d., te direktorima društava: HEP Proizvodnja d.o.o., HEP ODS d.o.o., HEP OPS d.o.o., HEP OIE d.o.o, sljedećeg sadržaja:

“Predmet: KORIŠTENJE VODE ZA PIĆE

Poštovani,
U posljednje vrijeme znatno je povećana potrošnja vode iz spremnika smještenih po hodnicima na katovima. Praćenjem potrošnje primijetili smo da se voda često iznosi iz firme u bocama od 1,5 i više litara, posebno u dane prije vikenda, a ponavljaju se i krađe praznih spremnika.
S tim u vezi dogovorili smo pojačani nadzor iznošenja stvari iz kruga firme, posebno obvezno otvaranje prtljažnika na kolnom izlazu.
Molimo Vas da upozorite radnike Vaše organizacijske jedinice na racionalno korištenje, odnosno trošenje vode za piće iz spremnika.“

U prostorije Sindikata svakodnevno dolaze uvrijeđeni radnici i žale se na ponižavanja koja doživljavaju ovakvim prozivkama, kao i drugim mjerama koje su naložene od direktora Sektora za opće poslove.
Očito direktor Doko nije povezao povećanu potrošnju vode sa visokim temperaturama.
Cesta na kolnom ulazu u NDC zgradu uređuje se već mjesecima. Zbog radova se svakodnevno mijenjaju pravila o ulasku u zgradu. Na ulazu je postavljen naoružan zaštitar koji pazi na red. Ulazak u zgradu regulira preglasnim i vulgarnim obraćanjem zaposlenicima koje redovito oslovljava sa “TI”, a obraća im se na način kao da su stoka.
Nitko od radnika ne prigovara na pravila koja znače red i štednju u poduzeću, ali se redovito svi žale na način kojim se to pokušava postići.
Ako u zgradi postoje lopovi koji kradu vodu, a direktor Doko tvrdi da je to primjećeno, pozivamo ga da taj problem riješi s počiniteljima, a ne ovakvim prozivkama svih zaposlenika.
Drago nam je da se u HEP-u konačno netko odlučio pozabiviti lopovlukom… pa makar se krenulo i od vode.

Sonja Mikulić

Pitali ste… tko zastupa naše interese…

Svaki član NSRHEP-a zna da pred sudovima naša prava zastupa odvjetnička kuća Rebrović.
Mnogi od vas su često s gospodinom Mijom i Dinkom Rebrović u neposrednom kontatku.
Odvjetnici Rebrović su ugledni odvjetnici, s velikim iskustvom s područja radnog prava, a povezuje nas dugogodišnja suradnja koju je okrunilo puno uspjeha u zaštiti i ostvarivanju prava naših članova.
Zadnjih dana me članovi pitaju o ženskom glasu koji se javlja na telefon u odvjetničkom uredu Rebrović. Pitaju tko je Josipa koja im se javlja kad zovu pitati o stanju svojih tužbi i koja ih zove kad im nedostaje neka dokumentacija?
Josipa Kranželić je mlada odvjetnica koja već nekoliko godina radi u odvjetničkom uredu Rebrović. Josipa je mlada i ambiciozna žena s velikim osmijehom na licu. Svoj posao obavlja profesionalno i užitak je gledati kako se srčano bori za prava članova NSRHEP-a.
Mnogi ljudi kroz školovanje i radno iskustvo steknu velika znanja, ali rijetki u svoj posao unose toliko emocija i osobnih uvjerenja kao što to čini Josipa.
Kad se sklapaju ugovori o zastupanju tada se može ugovoriti puno toga, ali ne može se ugovoriti upravo to što Josipa daje članovima NSRHEP-a.
Uz Josipu u odvjetnički ured nedavno je stigao i odvjetnički vježbenik Josip. Želim mu dobrodošlicu i puno uspjeha u učenju i radu. Vjerujem da će brzo stasati u odličnog odvjetnika jer uči od najboljih.
Ovaj tekst pišem da Vas upoznam s glasom koji Vam se javlja na telefon, da Vam ulijem sigurnost i mir jer uz profesionalce Miju i Dinka Rebrović o našim predmetima brine Josipa.
No ovaj tekst želim iskoristiti i da se u ime svih nas zahvalim cijeloj ekipi odvjetničke kuće Rebrović na dosadašnjoj suradnji, da im kažem veliko HVALA i HURA za sve uspjehe koje su izvojevali u borbi za naša radnička prava, a u nadi da će naša suradnja još dugo biti ovako uspješna.

Sonja Mikulić