Kategorija: Slobodno vrijeme

Cijeli koncept Zakona zasniva se na priznanju činjenice da postojeća resorna ministarstva ne rade svoj posao kako treba, a ovaj Zakon bi trebao na brzinu sanirati višegodišnji nerad. Ovako kako je napisan, ne samo da neće sanirati uzroke postojećeg stanja već će omogućiti istim onim akterima koji su zakazali u donošenju podzakonskih akata i provođenju upravnih postupaka, da skraćenim putem omoguće ostvarenje privatnih interesa, a na štetu općeg dobra i javnog interesa građana Hrvatske. Do sada su upravo to činili opstruirajući postojeće zakone, i procedure, a sada će imati puno zakonsko pokriće i ovlasti za nastavak svojih aktivnosti i to po skraćenom postupku. Sve to pozitivno će utjecati na lukrativnost njihovih radnih mjesta.
Kome trebaju liste strateških investicija ?
Sa listama strateških investicija započela je prethodna Vlada prikrivajući činjenicu da nije donijela provedbene dokumente koje je bila dužna donijeti. Evo primjera.
„Stretegiju energetskog razvoja Republike Hrvatske“ donio je Hrvatski sabor još 16.listopada 2009. godine. Zakonom o Energiji (čl.6.), tada važećim, propisano je da Vlada donosi „Program provedbe strategije energetskog razvoja“ za najmanje četiri godine. Iako teče četvrta godina od donošenja Strategije, ni prethodna, a ni sadašnja Vlada nije donijela navedeni dokument.
Da je donesen „Program provedbe strategije energetskog razvoja“ od strane Vlade Republike Hrvatske nikakvih lista prioriteta, barem za energetiku, ne bi trebalo. Takav program sadržavao bi puno kvalitetnije i detaljnije podatke o strateškim investicijama nego što ih propisuje čl.5. Prijedloga ovog Zakona. Nije mi poznato postoje li strategije razvoja za ostala gospodarska područja (industrija, popljoprivreda, turizam i sl.) i područja društvenih djelatnosti te njihovi provedbeni dokumenti, ali to je jedini put kojim se jedna uređena država treba kretati.
Da bi neki projekt ušao u bilo koju strategiju razvoja na nivou države (strateški projekt) mora proći put kvalitetne evoluacije po tehno-ekonomskim i ostalim kriterijima uz sudjelovanje različitih struka. Nikakva povjerenstva ni operativne skupine ne mogu zamijeniti redovnu proceduru koja se danas primjenjuje u svim uređenim državama.
Nešto o konkretnim odredbama Prijedloga Zakona.
Primjena načela šutnje administracije (zašto navodnici u tekstu Zakona?) u članku 15., zadnji stavak Prijedloga Zakona, uz ostavljanje roka organima uprave od samo 10 dana za izdavanje upravnog akta, pretvoriti će Hrvatsku u Divlji zapad.
Prijedlog Zakona radio je netko tko nema nikakvih iskustava u vođenju investicija ili pak netko kome je potpuno svejedno što će sa nama biti u budućnosti.
Možete li zamisliti izradu Procjene utjecaja na okoliš (Čl.29.st.2.) za jednu termoelektranu na ugljen, za cementaru, za kamenolom, za tvornicu celuloze i sl. u roku od 10 dana ?
Uzgred, Prijedlog Zakona se poziva u više članaka na rok iz Čl.15 st.6. i 8., a ja ni nakon nekoliko pokušaja nisam uspio nabrojati više od 7 stavaka.
U cijelom Prijedlogu Zakona, u nekoliko članaka, proteže se sintagma „središnje tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo“. Pa zar nije lakše napisati, a i preciznije je, naziv tijela ?

U članku 8. stavak 2. nabrajaju se uvjeti koje mora ispunjavati projekt da bi bio strateški.
Iznos od 150.000.000,00 kuna i ostali pobrojeni uvjeti navode se alternativno, a ne kumulativno.
To znači da bi svaki projekt koji npr. doprinosi aktivaciji neaktivne imovine u državnom vlasništvu ili se razvija na nekom od otoka mogao postati strateški projekt bez obzira na njegovu vrijednost, na koji će se primjeniti ovaj Zakon.
Ne znam radi li se o pogrešci ili namjeri ?
U istom Članku st.2. al.3, govori se o „proizvodnji proizvoda i usluga za izvoz“. Usluge se ne proizvode pa ni za izvoz, a ljepše je čuti npr. proizvodnja roba nego proizvodnja proizvoda.
U Članku 15. st.1. navode se koordinatori za realizaciju strateških projekata. Jedan projekt može koordinirati samo jedan koordinator pa bi bilo dobro navesti tko će što koordinirati.
U Članku 15.st.1. navode se državne agencije nadležne za investicije, a u Članku 16.st.2. državna agencija nadležna za investivije (u jednini). Bilo bi dobro negdje navesti koliko tih agencija ima, koje su i koja je za što zadužena.
U Članku 18. st.1. navodi se da Vlada Republike Hrvatske raspolaže nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.
Bilo bi nužno odrediti iznos iznad kojeg bi za raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu bila potrebna suglasnost Hrvatskog sabora.
Suglasnost Hrvatskog sabora bila bi nužna za vrijednosti čije otuđenje ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske.
U nastavku, navodi se da će Vlada Republike Hrvatske na nekretninama osnivati stvarna prava.To bi bio novi doprinos pravnoj teoriji i praksi jer je do sada neka stvarna prava na nekretnini zasnivao korisnik tog prava uz suglasnost vlasnika.
Nadalje, u st.3. uvodi se nova vrsta ugovora do sada nepoznata u ugovornoj teoriji i praksi unas, a to je „ugovor o otuđenju“ . Bilo bi interesantno da autor obrazloži mogući sadržaj, obavezne sastojke i način zaključivanja ovog inovativnog ugovora.
U Članku 33. reguliraju se žalbeni postupci, ali na prilično nejasan način pa se ne vidi treba li nadležno drugostupanjsko tijelo donijeti odluku u roku od deset dana ili se zadire u žalbene rokove iz Zakona o općem upravnom postupku.
Ovo je moj skromni doprinos pokušaju poboljšanja predloženog teksta nakon površnog polusatnog čitanja. Nadam se da će oni koji budu spremni potrošiti nešto više vremena dati bolji doprinos.
Na kraju, šteta je što Ministarstvo gospodarstva u pisanju zakona ne angažira pravnike u kojem slučaju bi prijedlozi zakonskih tekstova puno više sličili zakonima, a manje neobaveznim literarnim sastavcima.

Jadranko Berlengi

Vlada RH je na svojoj zadnjoj sjednici donijela prijedlog Zakona kojim uskraćuje materijalna prava zaposlenima u Republici Hrvatskoj zagarantirana Kolektivnim ugovorom za javne službe.
Tim prijedlogom Zakona javnim službenicima uskraćuju se prava koja su za njih i u ime njih, ugovorili njihovi predstavnici Sindikata i potpisali ih sa Vladom RH.
Nevjerojatno je što se događa sa sindikalnim pokretom u Republici Hrvatskoj. Stavljaju nas u mišju rupu, pokazuju „snagu“ na sjednicama Vlade. Pitamo se da li je kod nas umrla demokracija.
Činjenica da ova Vlada nema volje za socijalni dijalog, nema sluha za zahtjeve Sindikata i ne trpi zakonom zagarantirana sredstva kojima se Sindikati koriste u ostvarivanju svojih prava.
Gospodin Vilim Ribić, je sa nekolicinom svojih kolega iz Matice hrvatskih sindikata, pokazao izgleda Vladi da se ne slaže sa njihovim zahtjevima, te javno iskazao svoje nezadovoljstvo sa namjerom Vlade da uskrati određena prava iz Kolektivnog ugovora.
Usudio se usprotiviti velikim umovima i izreći svoje mišljenje, te uz podršku svojih članova rekao NE GOSPODO.
Nećemo ulaziti u analizu njegovih stavova, samo ćemo ustvrditi kao je ostvarivao svoje Zakonom zagarantirano pravo da ima svoje mišljenje i vidjenje načina uskrate prava zaposlenih koje zastupa.
I onda odgovor, na sjednici Vlade, kao zakon o uskrati prava iz Kolektivnog ugovora. Mi to čitamo kao NEĆEŠ RIBIĆU, mi smo jači.Zbog toga ovaj prijedlog zakona možemo preimenovati kao Zakon protiv Ribića i sličnih.
Opasnost od ovog zakona visi nad glavom svim Sindikatima u našoj zemlji.Zato je neophodno da u ovim najtežim trenucima za sindikalni pokret, kažemo kolega Ribiću nisi sam, mi članovi svih hrvatskih sindikata dajemo ti podršku u nastojanju da sačuvaš dignitet sindikalizma u našoj zemlji.
Ova podrška ne smije biti samo deklarativna, moramo biti spremni skupiti se svi i reći E NEĆETE, Vladi RH. Jer ovo je sumrak sindikalnog pokreta i pravnog poretka u Republici Hrvatskoj.
Sindikat djelatnika u vojsci i državnim službama ovim putem daje punu podršku Matici hrvatskih sindikata u svim njihovim akcijama u cilju sprečavanja ovakvih poteza Vlade RH.

tportal.hr
Datum objave:
20.03.2012 13:30

Autor: Mladen Obrenović

STRUČNJACI I SINDIKATI SLOŽNI
‘Neka Vlada otvori prozor i svoj zakon baci kroz njega’

Brojne kritike uputili su sindikalni predstavnici, ali i pravni stručnjaci, na prijedlog Zakona o reprezentativnosti, prije svega na proces kolektivnog pregovaranja koji se njime predlaže, na okruglom stolu u organizaciji Sindikata Preporod. S više se strana čulo da zakonski prijedlog nije dobar te da na njemu treba raditi od početka
Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod na okrugli stol u Europskom domu u Zagrebu pozvao je predstavnike sindikalnih središnjica, autonomnih sindikata, pravne stručnjake, ali i predstavnike poslodavaca i predlagatelja da iznesu svoje mišljenje o prijedlogu Zakona o reprezentativnosti sindikata i poslodavaca.

Tim bi se zakonskim rješenjem trebali stvoriti okviri za sudjelovanje predstavnika sindikata u pregovorima sa socijalnim partnerima – poslodavcima i državom prije svega – u procesu kolektivnog pregovaranja.

Iako pozvani, na skup se nisu odazvali ni poslodavci, ni predstavnici predlagatelja, a ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, kako je to prenio sindikalist Željko Stipić, poručio je da se ‘uranilo s okruglim stolom’.

‘Nismo uranili jer smo u posljednjih 15 godina, iako su postojala rješenja, imali zakonsko bezakonje kad je u pitanju sudjelovanje predstavnika sindikata u kolektivnom pregovaranju. Upravo im pregovaranje i jest smisao postojanja, pa treba uvesti red umjesto nereda, zakonitost umjesto bezakonja, poštenje umjesto nepoštenja’, poručio je Stipić.

Po mišljenju Josipa Pavića iz Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i drvnoj industriji te vodoprivredi (PPDIV), reprezentativnost počinje od sindikata koji je prenose na udruge i udruge više razine te na kraju u središnjice.

‘Ako to ne definiramo, sindikalne središnjice će biti povlaštene, njihovo političko partnerstvo s vladajućima osnaženo, a sve će to dovesti sindikalizam u pitanje’, smatra Pavić.

Predsjedniku Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimiru Severu ‘teško je dokučivo iz koje radionice dolazi prijedlog zakona’. Upozorava da su njime nezadovoljni i sindikati i poslodavci te dodaje kako su jedino zadovoljni – predlagatelji.

‘Vlada je odlučila riješiti taj problem baš sada u prva dva tromjesečja i zatvoriti priču sa sindikatima, ali oni ne mogu ulaziti u unutarnje stvari sindikata, niti uvoditi red’, odlučan je Sever.

Posebno su kritički o zakonskom prijedlogu govorili pravni stručnjaci pa je Marinko Učur s Pravnog fakulteta u Rijeci čak ustvrdio da je ‘radni materijal protuustavan’, upozorivši da su predloženim rješenjem radnicima u Hrvatskoj ugroženi sloboda i pravo sindikalnog organiziranja.

Slično razmišlja i njegov kolega s Pravnog fakulteta u Zagrebu Viktor Gotovac, po kojemu je prijedlog Zakona o reprezentativnosti – loš. ‘Sindikati nisu dekor i zaslužuju puno više od ovakvog prijedloga, a ovo je složeno napisan i teško razumljiv zakon koji dovodi u pitanje i kolektivno pregovaranje’, rekao je Gotovac.

Osim na zakonski prijedlog, bivši aktivni sindikalist i autor knjige o socijalnom dijalogu i kolektivnom pregovaranju Ivan Rebac imao je i brojne primjedbe na račun čelnika sindikalnih središnjica poručivši im da su ‘sindikalna elita i demokratski folklor čija je važnost u pregovorima s državom – nula’.

Ustvrdio je da bi ‘poslodavci danas bili najsretniji kad bi radnici donijeli po 1.000 kuna i ne pitali za plaću’. ‘Jedina smo zemlja u kojoj je rad bez plaće postalo pravilo, a ne eksces. Čak 80.000 radnika danas ide na posao, a da u posljednja tri mjeseca nisu dobili ni kune’, upozorio je Rebac.

Najradikalnije rješenje, doduše, predložila je Spomenka Abveršek, čelnica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, predloživši da se ‘otvori prozor i zakonski prijedlog baci kroz njega’.

‘Problem postoji, a odnosi se na kolektivno pregovaranje i na to tko sudjeluje u kolektivnom pregovaranju. Zakon o reprezentativnosti jest potreban, problem imamo, no dobre volje da se čuje one koji imaju ponešto za reći očito nema, ali podsjećam – ovo nije zakon koji se može prelomiti preko koljena’, zaključio je Željko Stipić.

O zaključcima okruglog stola i raspravi koja se vodila bit će obaviješteno i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.

13.03.2012. | 21:43 SLOBODNA DALMACIJA: Marijana Cvrtila

sindikati šokirani, a ustavni stručnjaci iznenađeni tzv. zakonom o reprezentativnosti koji je skrojilo ministarstvo rada

SKANDALOZAN ČLANAK 25. Sindikati: Vlada ruši Zakon o radu i smanjuje radnička prava

Vlada na mala vrata pokušava promijeniti Zakon o radu, ali ne izravnim intervencijama u tekst ZOR-a nego – potpuno novim Zakonom o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata.

Tekst prijedloga toga zakona nedavno je iz Ministarstva rada ministra Miranda Mrsića stigao na stol poslodavaca i sindikata te izazvao pravu buru negodovanja, osobito u sindikalnim redovima.

Naime, članak 25. prijedloga zakona eksplicitno navodi kako „s danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti odredba članka 262. Zakona o radu“.

Drugim riječima, kako tvrde sindikati, na taj se način poništava odredba Zakona o radu o produženoj primjeni kolektivnih ugovora nakon njihova isteka.

Kako sada predviđa članak 262. ZOR-a, ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila iz radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga KU-a, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

No, ako Zakon o reprezentativnosti „prođe“, radnici na to mogu zaboraviti. Eventualno, rok važenja kolektivnih ugovora može se produžiti na nekoliko mjeseci, a koliko, to bi se pregovaračke strane tek trebale dogovoriti. Sindikati se žestoko protive tom prijedlogu, jer, kako se uglavnom slažu, Vlada na taj način baca prašinu u oči sindikatima i 750 tisuća građana koji su potpisali peticiju za provedbu referenduma protiv izmjena Zakona o radu.

Osim toga, podsjećaju, svoj je potpis na tu peticiju tada kao oporbeni vođa stavio današnji premijer Zoran Milanović. Sindikati tvrde da na ovaj način zapravo niži zakon derogira viši, što je nečuveno. No, to nisu jedine kritike na tekst prijedloga zakona: sindikalci tvrde da se njime uvodi „sindikalni monizam“, odnosno „sindikalno jednoumlje“.

Naime, prijedlog propisuje kako ubuduće da bi neka sindikalna središnjica bila reprezentativna, znači da može sudjelovati u pregovorima i radu GSV-a, mora imati najmanje 50 tisuća radnika članova koji plaćaju sindikalnu članarinu.

Prema tom kriteriju iz Gospodarsko-socijalnog vijeća već sad „ispadaju“ dvije od ukupno pet središnjica – Udruga radničkih sindikata Damira Jakuša i Hrvatska udruga sindikata Ozrena Matijaševića.

Nadalje, reprezentativna središnjica bi prema novom zakonu trebala raspolagati potrebnim prostorom i zapošljavati najmanje pet radnika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom te jednog dodatnog radnika na svakih daljnjih deset tisuća članova iznad 50 tisuća članova.

Na taj bi način reprezentativnost mogla izgubiti i najveća sindikalna središnjica, Nezavisni hrvatski sindikati Krešimira Severa, a, tvrde upućeni, „preživjeti“ tek SSSH. Iz pojedinih sindikata čuje se kako prijedlog toga zakona i ide naruku samo SSSH, ali i Vilimu Ribiću i njegovoj Matici hrvatskih sindikata, (i) zbog činjenice da je autor radnog materijala zakona navodno Marko Krištof, dugogodišnji Ribićev zaposlenik, a sadašnji pomoćnik ministra Mrsića.

– Broj zaposlenih u sindikalnim središnjicama, kao i prostorni uvjeti u kojima djeluju središnjice proizlaze iz dvadeset godina prakse u kojoj se maksimalno pogodovalo onim središnjicama koje su ostajale bez članstva, ali ne i bez imovine koju su ugrabile u „sindikalnoj“ privatizaciji provedenoj prije 20 godina – upozorava Željko Stipić, čelnik školskog sindikata Preporod, član Severova NHS-a.

On upozorava na još nekoliko primjera „papazjanije“ iz prijedloga zakona – spornim smatra prijedlog prema kojemu neki reprezentativni manjinski sindikat u pregovorima može sudjelovati samo ako se s tim složi većinski reprezentativni sindikat. U suprotnom, ide se na izbore, u Preporodovu slučaju oni bi se provodili u školama a zaposlenici (ili samo članovi sindikata u školama) bi odlučivali hoće li ili ne taj sindikat sudjelovati u pregovorima. No, to nije sve – ako sindikat sam odbije sudjelovati u kolektivnim pregovorima, gubi reprezentativnost.

– To je čista ucjena. Ili si reprezentativan ili nisi. To je kao da saborska većina iz rada saborskih odbora ili predsjedništva sabora eliminira zastupnike onih stranaka koje im nisu po volji – upozorava Stipić.

– Za razliku od mojih kolega, ja sam još prije tjedan dana odbio bilo kakve razgovore o tom prijedlogu. On je loš i štetan, u suprotnosti s međunarodno preuzetim obvezama iz Povelje o slobodi kolektivnog pregovaranja Međunarodne organizacije rada. Poništavanjem članka 262. Zakona o radu na bestijalan se način navodi kako se povoljnije pravo za radnike neće primijenjivati. Za HUS nema dvojbe, prijedlog smo potpuno odbacili i o njemu nećemo pregovarati – decidiran je Ozren Matijašević, predsjednik Udruge radničkih sindikata.

Predsjednik SSSH Mladen Novosel ističe kako je ta središnjica ministru Mrsiću poslala svoja stajališta o prijedlogu, ali da definitivno neće prihvatiti ukidanje članka 262. iz ZOR-a.

– To je apsolutno neprihvatljivo. U ZOR ne treba zadirati, osobito ne putem zakona niže razine – poručuje Novosel. Da je tekst nacrta Zakona o reprezentativnosti u najvećem dijelu problematičan upozorava i dr.sc. Viktor Gotovac s Katedre za radno i socijalno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta. On kaže da je tekst nacrta složen i teško razumljiv, obiluje složenim i dugotrajnim postupcima koji se neće dobro odraziti na slobodu udruživanja i kolektivno pregovaranje.

– Nadalje, problematičnim mi se čini i to što se ovim zakonom nastoji intervenirati u produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru. Naime, iako je to moguće, posvema je netransparentno, a nomotehnički i neoportuno da se jednim zakonom mijenja drugi. To izgleda kao da zakonodavac “zazire” od toga da se uhvati u koštac s problematičnim odredbama Zakona o radu pa onda “posredno prilazi” materiji Zakona o radu i mijenja je drugim zakonom – kaže dr.sc.Gotovac.

– S ovako lošim prijedlogom gotovo da se ne da polemizirati, niti ga se dade popravljati, a to je veliki korak, veoma opasan, unazad na ovom području toliko važnom za slobode i prava radnika, funkcioniranje slobodnog poduzetništva, a konačno i demokraciju samu, kaže Gotovac.

Mrsić: Nemam komentara

Predstavnici sindikalnih središnjica s ministrom Mrsićem trebali bi se na ovu temu sastati u srijedu. Ministar je za naš list kazao kako dok traju razgovori i pregovori o ovom tekstu te dok ne bude poznata finalna verzija zakona, neće izlaziti s komentarima. ‘Već sam rekao kako prijedlog nije u kamen uklesan, svakako o rješenjima još možemo pregovarati’, poručuje ministar Mrsić.

4.03.2012. | 15:50

članak zor-a o ‘neograničenim kolektivnim ugovorima’ banski dvori smatraju velikom preprekom novom zapošljavanju, no ne misle svi tako
Sindikati: Vlada ostavlja radnike bez otpremnina

Dok najviši Vladini dužnosnici napadaju postojeći Zakon o radu kroz, kako kažu, apsurdnu odredbu o neograničenom produljenju primjene kolektivnih ugovora, predsjednik Nezavisnog sindikata radnika HEP-a Luko Marojica tvrdi da u ZOR-u uopće ne postoji ta odredba. Marojica kaže kako je produljena primjena kolektivnih ugovora ograničena istodobnim važenjem postojećih ugovora o radu radnika.

– Svaki poslodavac i sada ima pravo i mogućnost prekinuti trajanje produljene primjene pravnih pravila koji su izvedeni iz odredbi kolektivnih ugovora kojima je isteklo ugovorno vrijeme trajanja. Sve ima svoju cijenu, pa tako i jednostrano prekidanje ugovornog odnosa od strane poslodavca, a to je isplata ugovorenih otpremnina svim radnicima koji ne prihvaćaju ponudu novog ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima daljnjega radnog odnosa – navodi predsjednik NSRHEP-a.

Neodrživa odredba

Izrečeno baca posve novo svjetlo na famozni članak 262. ZOR-a koji nosi naslov ‘Produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru’, koji toliko žulja poslodavce, a odnedavno i Vladu.

U Banskim dvorima drže da taj članak zapravo otvara mogućnost da postojeći kolektivni ugovori vrijede do trenutka sklapanja novog, što može značiti unedogled. To u Vladi ocjenjuju velikom preprekom za restrukturiranje kompanija i novo zapošljavanje. Tako je i nadležni ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić u petak u “Vjesniku” izrazio potrebu da se ZOR mijenja zbog, kako je kazao, neodržive odredbe o produljenom trajanju kolektivnih ugovora, navevši pritom primjer Zagrebačkog holdinga.

Mrsić kaže kako Zagrebačkom holdingu, koji je među pet najvećih kompanija u državi, pa ga ministar očito nije dao za primjer slučajno, poslodavci trenutno ne mogu dogovoriti novi kolektivni ugovor sa sindikatima, jer je stari ugovor, tvrdi ministar, istekao ali se primjenjuje odredba o produljenom trajanju.

No, kako doznajemo od predsjednika Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga Darka Kleinbergera, ministrove informacije o kolektivnom pregovaranju u Zagreb Holdingu nisu točne.

– Točno je da mi imamo kolektivni ugovor koji ima neograničeno trajanje, ali postoji odredba koja kaže da svaka od strana može isti i raskinuti u bilo kojem trenutku. Ono o čemu mi sada pregovaramo su dodaci kolektivnom ugovoru, koji reguliraju cijenu rada i druge osnove materijalnog položaja radnika. Ne znam zašto nas je ministar uzeo za primjer i pritom krivo naveo o čemu se radi – rekao nam je Kleinberger.

Ako se tumačenje NSRHEP-a o trajanju kolektivnih ugovora primijeni na realni život poduzeća, poslodavce u spornom dijelu ZOR-a zapravo smeta odredba da su radnicima koji ne pristanu na nove ugovore o radu dužni isplatiti otpremnine.

Poslodavci, prema sindikalnoj verziji, jednostavno žele bolju poziciju kada dođe do isteka kolektivnih ugovora, a ne uspiju pregovori o novom kolektivnom ugovoru. Vlasnici tvrtki, prema tom scenariju, žele doći u poziciju da podijele otkaze bez otpremnina onima koji ne pristanu na nove ugovore. Naravno, ako bi se na opisani način mijenjao taj dio ZOR-a, radnici bi došli u nepovoljniju poziciju.
Praksa i običaj

Stručnjak za radno i socijalno pravo s riječkog Pravnog fakulteta Marinko Učur, ocjenjuje kako se iz članka 262. ZOR-a doista može izvesti zaključak kako primjena ‘starog’ kolektivnog ugovora vrijedi do sklapanja novog.

– Praksa, međutim, pokazuje da se u kolektivnim ugovorima, a pročitao sam ih puno, dvije strane obično obvežu da će pregovore o novom kolektivnom ugovoru početi tri mjeseca prije isteka starog. Zatim je običaj da dvije strane usuglase neki rok u kojem će vrijediti stari kolektivni ugovor, ako propadnu pregovori o novom. U svakom slučaju, poslodavci i sindikati trebali bi se dogovoriti oko izmjena tog članka ZOR-a kako bi se uklonila opasnost neograničenog trajanja kolektivnog ugovora, iako mislim da ta opasnost nije realna – kazao nam je Učur.

Luko Marojica smatra da nema potrebe za mijenjanjem članka 262. ZOR-a jer prema važećim odredbama nema neograničene produljene primjene kolektivnih ugovora.

– Zakon samo treba do kraja s razumijevanjem iščitati i tumačiti – poručuje predsjednik Nezavisnog sindikata radnika HEP-a, koji je sa svojim stavovima o važenju kolektivnih ugovora ovih dana u pisanom obliku izvijestio premijera Zorana Milanovića.

Autor teksta: Vedran Marjanović

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE

Proglašavam Zakon o suzbijanju diskriminacije, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 9. srpnja 2008. godine. Klasa: 011-01/08-01/89 Urbroj: 71-05-03/1-08-2 Zagreb, 15. srpnja 2008. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE

I. OPĆE ODREDBE

Svrha zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. (3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

II. OBLICI DISKRIMINACIJE

Izravna i neizravna diskriminacija

Članak 2.

(1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. (2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Uznemiravanje i spolno uznemiravanje

Članak 3.

(1) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. (2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. (3) Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju. Poticanje na diskriminaciju i propuštanje razumne prilagodbe

Članak 4.

(1) Poticanje na diskriminaciju, ako je počinjeno s namjerom, smatrat će se diskriminacijom u smislu članka 1. ovoga Zakona. (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući: – korištenje javno dostupnih resursa, – sudjelovanje u javnom i društvenom životu, – pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti. Segregacija

Članak 5.

(1) Diskriminacijom iz članka 1. ovoga Zakona smatra se i segregacija. (2) Segregacija u smislu ovoga Zakona predstavlja prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona. Teži oblici diskriminacije

Članak 6.

(1) Težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije. (2) Sud će voditi računa o okolnostima iz stavka 1. ovoga članka pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršaje utvrđene ovim Zakonom. Zaštita od viktimizacije

Članak 7.

Nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona. Područje primjene

Članak 8.

Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima: 1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije, 2. obrazovanja, znanosti i športa, 3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, 4. zdravstvene zaštite, 5. pravosuđa i uprave, 6. stanovanja, 7. javnog informiranja i medija, 8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, 9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama, 10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

III. ZABRANA DISKRIMINACIJE

Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije

Članak 9.

(1) Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima: 1. kada je takvo postupanje određeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i prevencije kaznenih i prekršajnih djela te kada su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići, 2. pozitivne akcije, odnosno kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa, mjera ili odluka u cilju poboljšanja položaja etničkih, vjerskih, jezičnih ili drugih manjina ili drugih skupina građana ili osoba diskriminiranih po osnovama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, 3. pogodovanja trudnicama, djeci, mladeži, starijim osobama, osobama s pravnom obvezom uzdržavanja koje redovito ispunjavaju obvezu uzdržavanja i osobama s invaliditetom u cilju njihove zaštite kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa i mjera, 4. u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekim od osnova iz članka 1. ovoga Zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren, 5. pri zasnivanju radnog odnosa, uključenja u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu s Ustavom i zakonima, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina, uvjerenja ili ciljevi, 6. na temelju dobi i spola pri ugovaranju premija, osiguranina i drugih uvjeta u osiguranju u skladu s relevantnim i točnim statističkim podacima i pravilima aktuarske matematike, pri čemu troškovi vezani uz trudnoću i majčinstvo ne mogu opravdati razlike, 7. određivanja najniže dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih uz radni odnos kada je to predviđeno posebnim propisima, 8. određivanja prikladne i primjerene najviše dobi kao razlog za prestanak radnog odnosa te propisivanje dobi kao uvjeta za stjecanje prava na mirovinu, 9. na temelju državljanstva prema posebnim propisima, 10. stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz obiteljskog odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona. (3) Sve iznimke iz stavka 2. ovoga članka trebaju se tumačiti razmjerno cilju i svrsi zbog kojih su određene. Obveza prijavljivanja i davanja podataka

Članak 10.

(1) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su prijaviti osnovanu sumnju na diskriminaciju pučkom pravobranitelju ili posebnim pravobraniteljima, uz pristanak osobe za koju postoji sumnja da je žrtva diskriminacije. (2) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana dati sve podatke i tražene dokumente vezane uz diskriminaciju na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnih pravobranitelja. Pravo na naknadu štete

Članak 11.

Žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose.

IV. INSTITUCIONALNI OKVIR

Središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije

Članak 12.

(1) Poslove središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije obavlja pučki pravobranitelj. (2) Pučki pravobranitelj u okviru svoga rada: 1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba iz članka 10. ovoga Zakona, 2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža potrebne obavijesti o njihovim pravima i obvezama te mogućnostima sudske i druge zaštite, 3. ako nije započet sudski postupak, ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe, 4. upozorava javnost na pojave diskriminacije, 5. uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe, 6. podnosi kaznene prijave u vezi sa slučajevima diskriminacije nadležnom državnom odvjetništvu, 7. prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije, 8. u svom godišnjem izvješću, a po potrebi i izvanrednim izvješćem Hrvatski sabor izvješćuje o pojavama diskriminacije, 9. provodi istraživanja u području diskriminacije, daje mišljenja i preporuke te predlaže Vladi Republike Hrvatske odgovarajuća zakonska i strateška rješenja. Posebni pravobranitelji

Članak 13.

Pojedine poslove iz članka 12. stavka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona obavljaju posebni pravobranitelji kada je to utvrđeno posebnim zakonom. Vođenje evidencija

Članak 14.

(1) Sva pravosudna tijela dužna su voditi evidencije o sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju i osnovama diskriminacije po kojima se ti postupci vode te ih dostavljati ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. (2) Posebni pravobranitelji dužni su voditi evidencije o slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti. (3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa i posebni pravobranitelji iz stavka 2. ovoga članka dužni su dostaviti evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju, pučkom pravobranitelju do 1. veljače za prethodnu kalendarsku godinu. (4) Pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelji dužni su sve evidencije o slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti iskazati po spolu. Socijalni dijalog i suradnja s organizacijama civilnog društva

Članak 15.

(1) Pučki pravobranitelj pri izradi redovitih izvješća, mišljenja i preporuka o pojavama diskriminacije konzultirat će socijalne partnere i organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava, organizacije koje se bave zaštitom prava skupina izloženih visokom riziku diskriminacije, crkve i vjerske organizacije upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica te Savjet za nacionalne manjine. (2) U smislu ovoga Zakona socijalni partneri su reprezentativne udruge sindikata i poslodavaca više razine.

V. POSTUPAK PRED SUDOM

Zajedničke odredbe

Članak 16.

(1) Svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ovoga Zakona. (2) Posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatrat će se sporovima iz radnih odnosa. (3) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupku poduzimati hitno, nastojeći da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije ispitaju. Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije

Članak 17.

(1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti: 1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete), 4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. (2) O zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (3) Zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka mogu se istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili u posebnom parničnom postupku, osim sporova o smetanju posjeda. U tom slučaju primjenjuju se mjerodavna pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (4) Zahtjev za objavu presude iz stavka 1. točke 4. ovoga članka sud će usvojiti ako utvrdi: 1. da je do povrede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija, ili 2. da je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima. (5) Ako usvoji zahtjev za objavom presude, sud će naložiti da se presuda objavi u cijelosti. Iznimno, sud može odrediti da se presuda objavi u dijelovima ili da se iz teksta presude uklone određeni osobni podaci ako je to potrebno radi zaštite privatnosti stranaka i drugih osoba, a ne dovodi u pitanje svrhu pružene pravne zaštite. (6) Presuda kojom se nalaže objava u medijima obvezuje nakladnika medija u kojem treba objaviti presudu, bez obzira na to je li bio stranka u postupku. Nadležnost

Članak 18.

(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona u prvom je stupnju stvarno nadležan općinski sud. (2) Za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište te sud mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije. Privremene mjere

Članak 19.

(1) Prije pokretanja ili u tijeku postupka povodom zahtjeva iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona sud može, na prijedlog stranke, odrediti privremene mjere. (2) Na privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona. Iznimno, pretpostavke za određivanje privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. da je podnositelj zahtjeva učinio vjerojatnim da je povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje te 2. da je određivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti od nenadoknadive štete, osobito teške povrede prava na jednako postupanje, ili sprječavanja nasilja. Teret dokazivanja

Članak 20.

(1) Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u prekršajnom i kaznenom postupku. Sudjelovanje trećih

Članak 21.

(1) U parnicu povodom tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona može se kao umješač na strani tužitelja diskriminacije pridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. O sudjelovanju umješača odlučuje sud primjenjujući na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku. (2) Sud će dopustiti sudjelovanje umješača iz stavka 1. ovoga članka samo uz pristanak tužitelja. (3) Umješač iz stavka 1. ovoga članka može poduzimati radnje u postupku i ima u postupku sva prava koja pripadaju umješaču. Rok za ispunjenje činidbe, ovršnost

Članak 22.

U povodu zahtjeva iz članka 17. stavka 1. točke 2. i 4. ovoga Zakona sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu ili odrediti kraći rok za ispunjenje činidbe koje su naložene tuženiku. Izvanredni pravni lijekovi

Članak 23.

U postupcima iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona revizija je uvijek dopuštena. Udružna tužba za zaštitu od diskriminacije

Članak 24.

(1) Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti. (2) U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se: 1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u odnosu na članove skupine, 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine, 3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. (3) O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu. (4) Ostale postupovne odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na tužbu iz stavka 1. ovoga članka.

VI. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 25.

(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka koji učini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 200.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 300.000,00 kuna.

Članak 26.

(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 250.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 350.000,00 kuna.

Članak 27.

(1) Odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja, u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne podnese očitovanja, podatke i dokumente vezane uz diskriminaciju i ne omogući uvid u njih kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne omogući uvid u spis.

Članak 28.

(1) Tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju ili na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je nazočila diskriminaciji ili koja je odbila nalog za diskriminatornim postupanjem. (3) Za pokušaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti. (4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. (5) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 150.000,00 kuna. (6) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna.

Članak 29.

Za prekršaje propisane ovim Zakonom, pored ovlaštenih tužitelja propisanih člankom 109. stavkom 1. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog može podnijeti pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelj.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa objavit će obrasce za statističko praćenje vezano uz članak 14. ovoga Zakona u »Narodnim novinama« u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 31.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009.

Klasa: 004-01/08-01/02
Zagreb, 9. svibnja 2008.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.

Poštovani kolegice i kolege,

evo, poslije cca 40 godina provedenih u HEP-u dana 01.03.2011. godine odlazim u mirovinu, pa mi dozvolite tim povodom vam uputiti par riječi, u najboljoj namjeri, iznošenjem nekih činjenica (samo kao primjere) kakve mnogi ne žele iznijeti iz straha od odmazde.
Nadam se da će ovih mojih par riječi biti jedna kap u slapu koji će kad-tad morati pomesti svu ovu prljavštinu koja se je nakupila u posljednjih 20-tak godina u nekada cijenjenoj radnoj organizaciji, a danas ovome što je još od te bivše slave ostalo i čega se i ja, a i mnogi od vas sramimo.

Kad sam davne 1974. godine iz karlovačke Jugoturbine (ugledne i uspješne organizacije) došao raditi u HEP bio sam jako ponosan što dolazim u jednu uglednu i uspješnu firmu u kojoj su temeljni kriteriji poslovanja bili rad, kompetentnost, zakonitost i dobronamjernost.
Kada bi u razgovoru sa ljudima rekao kako radim u HEP-u vidio sam u njihovim reakcijama poštovanje, pa čak i zavist – nije se svatko mogao zaposliti u HEP-u (tadašnjem ZEOH-u)!

Danas, kad poslije toliko godina odlazim u mirovinu iz te firme odlazim posramljen i ne pada mi napamet “pohvaliti se” kako sam tolike godine proveo u HEP-u.
Danas je ta firma potpuna suprotnost svemu onome iz tih davnih godina.

Tijekom tih 40-tak godina nisam se bavio “obnašanjem dužnosti” već sam radio na konkretnim poslovima koji se mogu “opipati” kao (samo za primjer):
• od 1974. do 1991. godine – strojarski nadzor na izgradnji bloka “C” u TE-TO Zagreb, rukovođenje održavanjem TE-TO Zagreb tijekom kojeg sam predložio i realizirao rekonstrukciju tadašnjeg bloka “2” iz kondenzaciono oduzimnog u oduzimni (protutlačni) blok, u velikoj mjeri uveo sustav “REMAX” preteču današnjeg “SUPO” i td..

1991. godine sam došavši na posao iz prve borbene akcije kao dragovoljac u Domovinskom ratu doznao da sam smijenjen s radnog mjesta, pa neka si tražim posao.
Uspio sam se, zahvaljujući nekim ljudima, 1991. godine prebaciti na posao u Direkciju za proizvodnju, ured potpore i tu sam sljedećih 5 godina pokušavao pokrenuti projekt SUPO (Sustav Upravljanja Poslovima Održavanja).
U tom nastojanju sam se koristio osim znanjem stečenim školovanjem, te dugogodišnjim radom u području održavanja najsloženijih postrojenja ZEOH-a, odnosno HEP-a i argumentima koje su tijekom boravka u HEP-u iznosili i stručnjaci ESBI-a (konzultanti iz Irske) čija je temeljna preporuka bila – uvesti u HEP-ovo poslovanje načela “transparentnosti i tržišnosti”. Ti konzultanti su došli u HEP po zahtjevu Europske banke kao uvjet za suradnju s tom bankom i za njihove konzultacije je HEP izdvojio puno milijuna eura.

Poslije 5 godina objašnjavanja i nastojanja konačno sam 1996. godine uspio pokrenuti projekt SUPO kroz koji projekt je na velika vrata u HEP-Proizvodnju i HEP-Toplinarstvo ušla i informatizacija (do tada prilično neshvaćena potreba – osim kod nekih časnih izuzetaka).
Posebno mi je veliko zadovoljstvo bilo mišljenje naših njemačkih partnera iz RWE Power iz Essena (50% suvlasnika TE Plomin – blok “B”) koji su projektu SUPO dali najviše ocjene.
U sljedećih 8 godina rada na projektiranju, implementaciji i uhodavanju Projekta (u projektu SUPO izravno kao korisnici odnosno nositelji „uloga“ sudjeluje cca 1000 zaposlenika HEP-Proizvodnje i HEP-Toplinarstva) susreo sam mnoge od vas i s ponosom mogu izjaviti kako smo zajedno uspjeli u dva društva HEP-a uvesti projekt SUPO koji je danas temelj svih radnih aktivnosti u ovim društvima.
Još te davne 1996. godine neki su mi iskusni kolege govorili neka se „manim čorava posla“ budući da je u HEP nemoguće uvesti reda, a ponajmanje projekt poput SUPO. Naime previše je zaposlenika u HEP-u na rukovodnim mjestima kojima odgovara nered, nerad i netransparentnost iz čega izvlače osobnu materijalnu i svaku drugu korist i boriti će se i rukama i nogama da se takav projekt ne uvede.
Da, i ja sam to znao, ali nisam odustajao i zajedno smo gotovo, pa uspjeli (cca 95%).

Naravno događaji poput afere Mravak & comp. su i te kako bjelodano pokazali da su pesimisti bili u pravu i da je uvođenje projekta SUPO u poslovanje HEP-a bila nemoguća misija, ali ipak smo uspjeli – utoliko su uspjeh i zadovoljstvo veći!

Od 1996. godine, pa do 2004. godine projekt SUPO je jednako tako bio naveden taksativno u Programima rada Uprava HEP-a kao projekt koji se mora implementirati i u ostala društva HEP-a, no iz Programa rada Uprave HEP-a iz 2004. godine Projekt je izbrisan.
Jednako tako moram nažalost spomenuti kako su za Projekt nastupile ogromne poteškoće dolaskom na rukovodna mjesta u HEP-Proizvodnji, a posebno u PP HE Jug nekih potpuno nekompetentnih ljudi, a nažalost to se je dogodilo i dolaskom na mjesto pomoćnika direktora HEP-Proizvodnje čovjeka bez stvarnog radnog iskustva i kompetencija silno opterećenog vlastitim uspjehom pod svaku cijenu i bez obzira na kriterije i kompetencije.

Tog „stručnjaka“ u čijem je samo jednom „poslu“ kojeg je vodio i kojega navodi u svojem životopisu HEP oštećen za cca 100.000.000,00 (sto milijuna) $ i njegovo ime neću spominjati jer ne želim da se bilo gdje veže uz moje ime, ali radi znakovitosti i pojašnjavanja načela na kojima se u HEP-u “vodi kadrovska politika” ne mogu prešutjeti diskusiju (i njene posljedice) koju sam imao prigodu voditi u petak, 21.01.2005. godine na sastanku kod direktora HEP-Proizvodnje u nazočnosti direktora (potpuno nezainteresiranog za temu i bilo što što bi imalo bilo kakve sveze sa poslom radi kojega HEP postoji), famoznog pomoćnika direktora i savjetnika direktora.
Tema je bila moj prijedlog o daljnjim aktivnostima na implementaciji projekta SUPO i poslovima koje je neophodno napraviti za završetak implementacije Projekta (prelazak na novu WEB inačicu programa, promjena organizacijske sheme HEP-Proizvodnje sa ciljem preuzimanja poslova oko održavanja Projekta od Izvođača čime bi se postigle novčane uštede, ali i osigurala neovisnost tijekom daljnjih aktivnosti, izrada i objava u Biltenu HEP-a “Pravilnika o održavanju”, utemeljenje Službe za “kontroling i normizaciju” i td.).

No prije nego sam uspio bilo što iznijeti riječ je uzeo pomoćnik direktora i odmah izjavio kako sa projektom SUPO nešto ne valja i kako ga treba stubokom promijeniti, a poslije kratkog “razmišljanja” (pri tome praveći lice koje odaje veliki mentalni napor) slavodobitno je izjavio: “Pa da, vi ste KKS (međunarodni sustav nomenklatura dijelova postrojenja odnosno imovine) krivo primijenili.
Vi ste najvećim dijelovima postrojenja (kotao, turbina, generator i td.) dali najmanju oznaku (jedno ili dvoslovčanu), a najmanjem dijelu (recimo nekom drenažnom ventilu) dali ste oznaku sa najviše alfanumeričkih znakova. I to je greška – trebalo bi biti obrnuto!

Napominjem kako je taj gospodin u vrijeme obnašanja dužnosti direktora jednog našeg Pogona (za kojega smo imali običaj govoriti da „stoji punom parom“) bio jedini direktor koji nije prisustvovao ni jednom sastanku Tima za implementaciju projekta SUPO u njegov Pogon što je u svim drugim pogonima bio uobičajen i obvezatni postupak, pa stoga nije bio u prigodi (svojom voljom) ni u osnovnim postulatima upoznati projekt SUPO. No ni ta činjenica ga ne opravdava za nepoznavanje abecede današnjih svjetskih informatičkih sustava za potporu poslovima održavanja imovine, a to je sustav šifriranja imovine i dijelova imovine – za elektroenergetiku to je KKS sustav nomenklatura što se može uzeti kao dobar pokazatelj nekompetentnosti.

Nakon što sam mu u nekoliko navrata pokušao pojasniti da nije u pravu i da smo KKS nomenklaturu primijenili potpuno ispravno, te mu ponudio prezentaciju i Projekta i KKS nomenklature on je i dalje povišenim tonom inzistirao na “svojem mišljenju”.
Tada sam ja izjavio kako nije dobro da se miješa u stvari koje ne razumije budući da nije nikada ni imao prigodu upoznati se sa Projektom.
Na tu moju izjavu pomoćnik je ustvrdio kako on odlično poznaje projekt SUPO, a mene može smijeniti s mjesta voditelja Projekta kad god hoće! I tu smo završili sastanak.
Došavši na posao u ponedjeljak 24.01.2005. u potpisnoj mapi sam našao Odluku br. 2-66/05/dl/žd kojom me se smjenjuje s poslova Voditelja projekta SUPO. Odluka je bila napisana malim fontom na dvije gusto ispisane stranice formata A4 iz čega sam zaključio kako je taj siromah čitav vikend potrošio smišljajući i pišući Odluku kojom će mi pokazati „tko je gazda“ bez obzira na struku i pamet. I u tom je naumu uspio. Naime od tada do danas više nisam bio u prigodi raditi ni jedan posao u HEP-u, a projekt SUPO je u razvoju ostao tamo gdje je bio u tom trenutku.

Zahvaljujući entuzijazmu i volji zaposlenice kojoj je Projekt dodijeljen na održavanje, a koja u svojem dotadašnjem poslu nije radila na vrlo složenim i sveobuhvatnim poslovima organizacije održavanja elektroenergetskih postrojenja tijekom ovih gotovo 6 godina na Projektu su napravljene mnoge stvari u smislu održavanja i unifikacije postupaka (dovršetka poslova na implementaciji do tada razvijenog dijela Projekta) u svim sastavnicama HEP-Proizvodnje i HEP-Toplinarstva, ali na poslovima koje je trebalo napraviti da se Projekt finalizira u punom predviđenom opsegu pomaka nema.

Ovakav scenarij “kadroviranja” u HEP-u nije izuzetak, već je u posljednjih 10 (a možda i više) godina pravilo i mnogi od mojih kolega prolaze isto ovakve nevjerojatne poslovne puteve režirane u glavama potpuno nekompetentnih “kadrova” čije je čak i mentalno zdravlje upitno, a u najmanje 2 slučaja i liječničkim nalazom definirano kao bolest. Upravo događanja od 2004. godine do danas su pokazali kako je moguće na najvišim rukovodnim mjestima HEP-a zateći kadrove sa dijagnosticiranim mentalnim oboljenjima – od nemogućnosti koncentracije i donošenja bilo kakvih složenih odluka, pa do shizofrenije i u najnovijim i aktualnim slučajevima (mislim) psihopatije.
Kao ilustraciju ove općepoznate činjenice navodim isječak iz jednih dobro obaviještenih novina u kojemu se za tada postavljenog člana Uprave HEP-a kaže: „ Na to je mjesto stigao u travnju 2004. i to samo nekoliko mjeseci nakon što mu je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dao rješenje prema kojem, zbog invalidnosti, ne smije biti raspoređen na poslove koji “zahtijevaju povećanu koncentraciju i pamćenje”. Da je dijagnoza bila ispravna novi član Uprave HEP-a je pokazao odmah po useljenju u “svoju” novu kancelariju sa svojim prvim potezima do tada nezabilježenih u povijesti HEP-a od kojih bi jedan mogao ući u anale ljudske gluposti, štetnosti, bahatosti i nekompetentnosti – naime naložio je tajnici da svu dokumentaciju koju su njegovi prethodnici godinama skupljali (osim stručne literature tu su bili i ugovori o najznačajnijim poslovima, zapisnici sa sastanaka komisija za izbor Ponuđača, planovi poslovanja iz bivših i aktualne poslovne godine, poslovni dopisi od razine Vlade RH, raznih inspekcija i poslovnih partnera i td. i td.) – BACI! Da, da sve baci u smeće budući da po njegovom bolesnom “mišljenju” povijest HEP-a počinje od njegovog ustoličenja u Upravu HEP-a.
Ili navode iz drugih dobro obaviještenih novina kako je bivši član Uprave HEP-a u Remetincu u svoju obranu pokazao liječničko uvjerenje od prije 20-tak godina kako boluje od shizofrenije!
A taj shizofreničar se je odmah po dolasku u Upravu HEP-a “proslavio” prigodom posjete jednoj našoj velikoj termoelektrani kad je svoju “stručnost” i kompetenciju pokazao pitanjem koje je pred gomilom direktora (koje je uvijek vodio sa sobom ne bi li na taj način dao “težinu” svojoj nazočnosti) bahato i “s visoka” uputio direktoru te termoelektrane (inače uvaženom i pravom stručnjaku) zastavši na mostiću kojim je premošten kanal za odvod rashladne vode iz postrojenja (širok cca 6 m): “Hajde objasni ti sad nama direktore kako ovako mala rijeka daje tako veliku snagu?”
Naravno direktor elektrane je bio u prevelikoj neugodnosti budući da članu Uprave HEP-a zaduženog za pitanja proizvodnje nije pred svima mogao reći kako ovo nije hidroelektrana, već je to termoelektrana, a ova “rijeka” nije rijeka, već je to odvodni kanal rashladne vode.
No ni takva budalaština, elementarna nestručnost i bahatost pokazana pred gomilom ljudi nisu poljuljali tog gospodina u njegovom stavu kako je njega sam Gospodin poslao da napravi reda u HEP-u. I još je dugo taj gospodin “radio reda” u HEP-u.

Navesti ću još dva zanimljiva i znakovita primjera „kadroviranja“ u HEP-u:

1. primjer:
Tijekom uvođenja projekta SUPO došli smo u fazu u kojoj je trebalo u suglasju sa nekim službama u HEP-u donijeti neke odluke i operativno ih provesti, a jedna od takvih bila je i potreba za uvođenjem transparentnosti materijalnog i skladišnog poslovanja budući da se dotadašnji način rada nije mogao prilagoditi takvim zahtjevima projekta SUPO.
U tu svrhu sazvao sam sastanak sa rukovoditeljima HEP-ovih službi koje su u tom poslu trebale sudjelovati.
Gospođe i gospoda su se odazvali i poslije mojeg kratkog uvoda riječ je odmah uzeo gospodin zadužen upravo za praćenje i izvještavanje rukovodstva o sukladnosti poslovnih postupaka u HEP-u sa zakonima i obvezatnim normama.
Taj se je gospodin obrušio svom silinom na moj zahtijev za transparentnošću poslovanja i primjenu nekih međunarodnih normi u tom poslovanju koje je i hrvatski Sabor ozakonio, te je na kraju izjavio: „Taj vaš MRS2 – zalihe (radilo se je o toj normi) se u RH nikada neće primijeniti – on se primjenjuje samo u Zimbabveu“.
Poslije te nevjerojatne izjave odgovornog rukovoditelja ja sam prekinuo sastanak i o svemu izvijestio Upravu HEP-a. Naravno od Uprave HEP-a nikada nisam dobio očitovanje o problemu, ali jednako tako više nije bilo ni tako žestokog protivljenja uvođenju te norme koju smo konačno i uspjeli uvesti u SUPO i time omogućili funkcioniranje sustava.

Gospodin koji je tako nekompetentno reagirao pokazujući potpuno neznanje o području rada kojim je (i još danas) u HEP-u rukovodio je u međuvremenu promaknut od „Rukovoditelja“ na čast „Direktora“, a ujedno je kao „vrsni stručnjak“ postao i predsjednik hrvatske udruge specijalista koji se trebaju brinuti upravo o zakonitom i transparentnom poslovanju poglavito trgovačkih društava u vlasništvu RH.
Jednako tako je i gospođa koja je bila na tom sastanku i u čiju je neposrednu stručnu ingerenciju ulazila tema sastanka, a na čije sufliranje je gospodin tako burno reagirao napredovala do časti direktorice u HEP-u.

2. primjer:

Direktor jednog od najsloženijih pogona HEP-Proizvodnje koji je kao relativno mlad čovjek u 15-tak minuta mojeg izlaganja o potrebi uvođenja SUPO projekta i u „njegov“ pogon sve shvatio, te je SUPO uveden bez i najmanjih problema, a u nekim područjima i unaprijeđen njegovim prijedlozima, poslije višegodišnje „bitke“ sa „novim HEP-ovim kadrom“ ne mogavši više podnositi nestručnost, bahatost, nekompetenciju i štetnost postupanja tog “kadra” dao ostavku na mjesto direktora (uz vrlo kvalitetno obrazloženje) „promaknut“ na višu funkciju i potpuno marginaliziran.
A riječ je o stručnjaku koji je „ispekao zanat“ prešavši sve razine u školovanju i praksi potrebne za stjecanje kompetentnosti kakvih danas u HEP-u gotovo, pa i nema.

Ne mogu vjerovati da su ovakve potpuno izokrenute i lude sudbine ljudi u HEP-u slučajnost (nekompetentni naglo napreduju, a kompetentne se tjera u „mišju rupu“) – slažem se sa mnogim kolegama koji misle kako se uništavanje HEP-a radi namjerno i planirano.

Nešto o ovoj temi možete pročitati i u točci 3. izlaganja na linku:

http://www.hro-cigre.hr/hrv/downloads/sr2/Cvetkovic%20Zorko_diskusija%20za%20SR-13_01_2011.pdf

ili

http://www.hro-cigre.hr/hrv/downloads/okruglistol2/Zorko_Cvetkovic.pdf

Ovakva “kadrovska politika” je urodila problemom kojeg današnje rukovodstvo HEP-a nije u stanju shvatiti, a to je potpuna praznina (vakuum) u preklapanju generacija stručnjaka – onih koji su otišli, koji odlaze ili koji će uskoro otići u mirovinu i onih koji su došli u HEP primljeni na posao bez potrebnog obrazovanja, iskustva i kompetencija i bez prigode da bilo što nauče od starijih i iskusnih kadrova koji su maknuti na margine bez ikakve mogućnosti upliva na bilo što u HEP-u.

Žalosna je činjenica da je u ono “vrijeme mraka” (kako to vrijeme zove današnji „HEP-ov kadar”) dakle od 1945. godine do vremena “konačnog svitanja” 1991. godine (dakle tijekom cca 45 godina) u RH sagrađeno (osim respektabilne metalne industrije, brodogradnje, poljoprivrede, turizma, čitavih novih gradova, ogromne nedostajuće infrastrukture, nekoliko respektabilnih sveučilišta, bolnica, škola i td. i td.) i raznih elektrana (što termoelektrana i toplana, što hidroelektrana) ukupne snage cca 4.100 MW uz sva potrebna prijenosna i distribucijska postrojenja, te je u neke hrvatske gradove uveden daljinski način grijanja (Zagreb i Osijek) čega tada i neki mnogo veći europski gradovi nisu imali i njihovi su stručnjaci dolazili k nama po savijete i iskustva, a od vremena “konačnog svitanja” do danas (dakle tijekom cca 20 godina) napravljeno je gotovo pa ništa (2 plinska kombi bloka u TE-TO Zagreb i HE Lešće) ukupno cca 375 MW.
U isto vrijeme vanjski dug RH je od gotovo pa zanemarivih cca 3 milijarde US$ narastao na vrtoglavih i pogubnih cca 50 milijardi eura.

A sve to samo zahvaljujući toj razornoj “kadrovskoj politici” zapošljavanja potpuno nekompetentnih, pa i (bar u HEP-u) mentalno bolesnih “kadrova” na svim razinama od Uprave do Pogona po načelima nepotizma, stranačke pripadnosti, plemenske pripadnosti, vezama sa crkvom i svim ostalim nedozvoljenim i protuzakonitim načinima i postupcima.

U Ustavu RH postoji načelo jednakopravnosti svih građana RH pred zakonom i ustavom što podrazumijeva i jednake mogućnosti i dostupnost pod jednakim uvjetima svim građanima RH svih poslova koji se rade u institucijama i trgovačkim društvima u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu RH, pa tako i u HEP-u.
Unatoč tome kadrovska politika u HEP-u se vodi kako sam gore opisao, a osobno sam svjedočio toj pogubnoj pojavi. Naime zadnji javni natječaj za jedno visoko rangirano rukovodno mjestu u HEP-u na kojem sam i ja aplicirao bio je javni natječaj za mjesto direktora Direkcije za proizvodnju (tamo negdje 1992. godine – mislim) – od tada više javnih natječaja nema, a “kadrovi” se postavljaju kao što prije napisah.
Čitav „razgovor“ kojeg sam imao sa tadašnjom katastrofom od generalnog direktora tadašnjeg HEL-a sveo se je na dva pitanja i dva odgovora:
1. pitanje: „Jeste li član HDZ-a“ i odgovor „nisam“,
2. pitanje: „Kad se mislite učlaniti u HDZ?“ i odgovor „ne mislim se učlaniti ni u jednu političku stranku – moja je stranka RH – politikom se ne mislim baviti i rado bi popričao sa Vama o mojem programu poslovanja Direkcije za proizvodnju.
Razgovor je tu bio gotov!

To je najveći problem HEP-a i ne samo HEP-a!
Kadroviranje kojega rade „kadrovi“ bez i minimalnih stručnih kompetencija.
I svatko tko misli da ćemo iz svekolike krize u koju smo zapali u posljednjih 20 godina izaći, a da ne riješimo taj problem nekompetencije jako se vara.

Poštovane kolegice i kolege – može li lošije?

Nije li u ovakvim, rekao bi, bolesnim okolnostima normalno da se ništa ili gotovo ništa ne gradi, da se postrojenja ne održavaju, da se događaju razne „Kupske“ (nekompetentno vođenje projekta i samo zahvaljujući čudu – bez mrtvih), „Lešća“ (dvoje mrtvih i kašnjenje projekta – opet poradi nekompetentnog vođenja projekta), sudjelovanje u najvećim hrvatskim lopovlucima (razne Fimi medije, Buljubašići, mutni „poslovi“ sa kupnjom i prodajom električne energije, podjela stanova, uhljebljivanje političkih podobnika, rodijaka, ljubavnika i ljubavnica i td. i td.)

U isto vrijeme puno školovanih, iskusnih i kompetentnih zaposlenika nema posla i ne može doći u prigodu da s ikim čak ni porazgovara o poslovima koje bi trebalo žurno raditi i načinima na koje bi te poslove trebalo raditi. Da izbjegnem prigovor kako sam samo pričao i „rogoborio“, a nisam ništa pokušao pokrenuti napominjem da sam pisao dopise svim dosadašnjim predsjednicima Uprava HEP-a i svim premijerima Vlada RH, ali ni od koga nisam dobio nikakvog odgovora.

Za dodatnu ilustraciju nekompetentnosti Uprave društva navesti ću jedan banalan primjer (bio bi smiješan da nije tragičan).

Na Internet stranicama HEP-a je 02.07.2010. godine osvanuo Poziv stručnjacima HEP-a koji misle da bi mogli aplicirati za sudjelovanje u pripremi izgradnje ili vođenje najsloženijih poslova izgradnje HEP-ovih postrojenja da se jave u pisanoj formi, te da svojoj Ponudi prilože neke privitke koji bi trebali posvjedočiti o stručnosti i kompetenciji ponuditelja.
Poziv je formalno „lansirao“ Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima, no iz sadržaja Poziva, te kriterija po kojima će se procjenjivati kompetentnost Ponuditelja svima koji su duže u HEP-u je bilo odmah jasno kako je autor „kriterija“ član Uprave potpuno nekompetentan za bilo kakav stručni posao no iskusan u kreiranju razno-raznih nepotrebnih tablica i dijagrama u MS Office paketu i MS Project-u.

Naime kriteriji za najsloženije poslove izgradnje najsloženijih HEP-ovih postrojenje su bili navedeni kao:
1. Obvezni uvjeti za prijavu:
• VSS,
• Najmanje 3 godine radnog staža u struci,
• napredno poznavanje MS Office paketa,
2. Poželjni uvjeti za prijavu:
• iskustvo u pripremi i izgradnji elektroenergetskih objekata (koje „iskustvo“ sa 3 godine „radnog staža u struci“?!),
• aktivno znanje engleskog jezika,
• aktivno korištenje MS Project-a

Kad bi to bio Poziv zaposlenicima koji bi radili poslove tajnika ili tajnice u timu za izgradnju složenog HEP-ovog postrojenja sve bi bilo u redu, ali Poziv se je odnosio za stručnjake koji bi radili i/ili rukovodili najsloženijim HEP-ovim investicijskim poslovima, a u kriterijima se nigdje ne spominje (recimo) stručni ispit.
No obzirom na činjenicu kako je autor ovih „kriterija“ bez i te 3 godine pravog iskustva u struci, bez položenog Stručnog ispita i bez sudjelovanja u stalnom stručnom usavršavanju koje organiziraju Hrvatske komore strojarskih, elektro i građevinskih inženjera ovakvi „kriteriji“ su sasvim razumljivi – nažalost!!

A što znači raditi na složenim investicijskim projektima HEP-a bez Stručnog ispita, sa cca 3 godine „radnog staža u struci“ (?!), ali „naprednim poznavanje MS Office paketa“ i „aktivnim korištenjem MS Project-a“ pokazali su „uspjesi“ u izgradnji HEP-ove poslovne zgrade u Kupskoj, dvoje mrtvih u akumulacijskom jezeru HE Lešće, kašnjenjem na svim radovima izgradnje HEP-ovih elektrana, neodržavanjem postrojenja i td. itd..

Poštovane kolegice i kolege,

Mogao bi vam „na ramenu plakati“ još jako dugo i puno no možda je i ovo previše za vaše strpljenje, pa neću dalje. Primjeri koje sam naveo su samo neki od gomile sličnih, a mislim da su lako razumljivi. Tijekom svih ovih događanja u HEP-u nisam naišao niti na jednog kolegu u HEP-u koji je nekada radio na pravim stručnim i korisnim poslovima (a ima ih jako puno), a koji vam isto tako ne bi mogao iz svojeg iskustva iznijeti gomilu sličnih spoznaja.

Stvarno je mučno i ponižavajuće poslije cca 40 godina rada u HEP-u otići u mirovinu sa ovakvim spoznajama, ali i saznanjem kako te spoznaje nisu nešto za što se ne zna u široj i stručnoj i laičkoj javnosti, pa na svaki spomen HEP-a „pokrivati se ušima“ i nadati se kako vas nitko iz društva u kojemu se možete zateći neće povezati sa ovom sramotom koja se danas zove HEP!

Kad bi bar sve to bio ružan san – ali i za ružan san to bi bilo previše!

Želim vam svaku sreću i uspjeh u životu.
Hvala na suradnji.
Isprika za svaki možebitno nespretni potez ili odluku koja nije bila najsretnija, ali je sigurno bila donesena u najboljoj namjeri.

Nadam se da ćete vi odlaziti u mirovinu bez straha od „rejtinga“ HEP-a među vašim prijateljima, poznanicima, susjedima, djecom i slučajnim sugovornicima.

Eh, ta NADA!

Zagreb, 28.02.2011. – na kraju radnog vremena
Vaš Ljudevit Kotnik

Pišem ovdje, ali se odnosi na sve sindikate. Pred neku godinu HEP je osnovao zatvoreni mirovinski fond-treći stup sa “upraviteljem” Croatia osiguranje. Svi su privukli sa svojim poticajima određeni broj nas radnika. Štednja za stare dane. Ostaje pitanje što će biti kada mi bude trebalo isplaćivati dio moje zarađene mirovine u 1., 2., ali posebno iz 3. stupa. Kako nebi bilo privlačno: na moju uplatu do 5000 kn država daje još četvrtinu, a moj pravi poslodavac do 4800 još četvrtinu! Rekao sam si: ulazi u to dok daju, dok se nisu predomislili. I uplaćivao sam. Hep je davao svoje dva puta godišnje što i nije onda četvrtina već manje, država nije davala ni u tekućoj godini već krajem iduće ili početkom druge iduće godine. Ovo državno nije bilo četvrtina već osmina/desetina (ne želim se baviti preciznim izračunom) u mom slučaju jer sam uplaćivao početkom svake godine za cijelu godinu. Novi KU donosi smanjenje državnih poticaja (15%), na što poslodavac nema utjecaja. Po ugledu na državu moj slavni poslodavac, sa svima Vama sindikalistima, vara me i isto smanjuje na 15 %. Ako je stvar da se privuče ljude da si pokušaju sami pomoći sa svojim uplatama, a po sustavu “čuvaj se i Bog će te čuvati” zar nije poslodavac trebao reći da preuzima razliku obećanih državnih poticaja jer može, zna i hoće jer su to njegovi ljudi. To je očito bio naum kod osnivanja ovog fonda, a sada odustaje od svoje politike. Smanjenje ne smije biti! Ta razlika je zaista zanemariva za sustav kao što je HEP. Ali ne, zašto bi ja davao svoje obećano! Doista pokvareno. Od svih, još državu mogu razumijeti, ali poslodavca ne! Obzirom da sam u ovom sindikatu kojem jedino vjerujem, molim Vas pojašnjenje kako je došlo do ovoga, da li se barem pokušalo, tko je “izdao” uplatitelje u ovaj fond, ….

Pregovori su završeni pa sada možete pričati o tijeku pregovora. Nakon ovog smanjenja ne da se ne isplati, ali sasvim sigurno ne onoliko koliko je ugovorom predviđeno. Ja do daljnjega ne uplaćujem jer sam prevaren i od države i od svog posladavca, a taj novac se može bolje iskoristiti, recimo preko dionica što je rizik, ali zar ovi fondovi nisu to???

Hvala na odgovoru!

Pozdrav!

jo^sko

– Stanje u dubrovačkom Elektrojugu, koji u svojoj 110-godišnjoj povijesti nikada nije bio na tako jadnoj i bijednoj poziciji, kaotično je s tendencijom ka katastrofalnom. Učestale su pogonske havarije, loše naponske prilike, neracionalna investicijska ulaganja, diskriminiranje radnika po svim osnovama, progon i šikaniranje Vama nepoćudnih koji se ne mogu pomiriti s postojećim stanjem i odnosima. – dio je pisma koje je predsjednik Nezavisnog sindikata radnika HEP-a Luko Marojica uputio direktoru dubrovačkog Elektrojuga Milivoju Benderu. U istom pismu Bendera proziva da o stanju u Elektrojugu nikada nije obavijestio Radničko vijeće niti Skup radnika iako je Zakonom o radu propisana obveza izvješćivanja Radničkog vijeća najmanje svaka tri mjeseca i Skup radnika dva puta godišnje u podjednakim vremenskim razmacima. Predsjednik Nezavisnog sindikata od Bendera traži žurnu dostavu zakašnjelog pisanog, cjelovitog i, kako kaže, istinitog izvješća o stanju u dubrovačkom Elektrojugu.

Otkaz Jakobušiću prelio čašu

Povod pismu upućenom Benderu, kako nam je pojasnio Marojica, kompletno je stanje u Elektrojugu. Prema njegovim riječima, kap koja je prelila čašu a koja je već odavno puna, izvanredni je otkaz ugovora o radu Jadranu Jakobušiću. Taj je otkaz odraz stanja u Elektrojugu koji je uzrokovan, navodi se u pismu, Benderovom nestručnošću, nesposobnošću i kadroviranjem podobnih i poslušnih uz eliminiranje svih stručnih iskusnih i sposobnih radnika, a posebno inženjera elektrotehnike. Kako tvrdi Marojica, nedavno je u medijima objavljena priča o odgovornosti jednog pravnika u HEP-a. Pojašnjava kako je u tekstu predsjednik Uprave HEP-a Leo Begović izjavio kako je zbog neispravnosti ugovora nanijeta šteta HEP-u od 50 milijuna kuna. Pravnik koji je odgovoran za to nije dobio izvanredni otkaz. Stoga je pitanje zašto se ovako postupa u slučaju Jakobušića koji nije odgovoran za to što mu se stavlja na teret. – Jadran Jakobušić kojeg je Bender 2005. smijenio s mjesta bivšeg rukovoditelja Službe za tehničke poslove i rasporedio ga na tipizirano mjesto Koordinator III bez sadržaja i ovlasti, još uvijek nije dobio pisanu odluku o otkazu. Nakon što se otkaz javno objavi na oglasnoj ploči, uslijedit će žalba o kojoj će raspravljati drugi stupanj u HEP-u. Da je gospodin Jakobušić i kriv zbog propusta, to nije toliko propust i razlog da mu se da izvanredan otkaz i ugrozi egzistencija – tvrdi Marojica.

Bender ne želi ulaziti u polemike

O stanju u Elektrojugu Marojica je, kako kaže, obavijestio i predsjednika Uprave HEP-a s kojim je na tu temu ovog tjedna održao sastanak. Leo Begović, iako smo zatražili, nije komentirao optužujuće pismo predsjednika Sindikata radnika u HEP-u Marojice upućeno Milivoju Benderu. Slično je postupio i direktor Elektrojuga koji nije želio ulaziti u polemiku s Marojicom. – Glede pisma koje mi je upućeno od strane Luka Marojice, mogu reći da sam mu u srijedu 3. veljače odgovorio u istoj formi i sadržaju u kojoj se on meni obratio. Smatram da nema potrebe ulaziti u daljnju polemiku – stoji u odgovoru direktora Elektrojuga. Hoće li se Benderovim radom nakon ovog pozabaviti Uprava HEP-a, ostaje za vidjeti, no jasno je da je otkaz Jakobušiću pokrenuo lavinu u Elektrojugu gdje je, kako kaže Marojica, previše nezadovoljnih koji više neće šutjeti.

Dubrovački vjesnik
Tekst: Livia Pilaš
Fotografija: Željko Tutnjević

JAKOBUŠIĆ DOBIO OTKAZ, A ZABRANJEN MU JE I ULAZAK U ELEKTROJUG

Direktor Elektrojuga Milivoj Bender tražio je od Radničkog vijeća te tvrtke suglasnost da se utvrdi odgovornost i uruči izvanredni otkaz koordinatoru poslova u služi za vođenje pogona Jadranu Jakobušiću zbog nepravovremenog obavještavanja određenih institucija o planskom iskapčanju električne energije.

Problem je nastao zbog toga što 14. siječnja ove godine o planskom iskapčanju struje nije obaviještena Opća bolnica Dubrovnik, pa se dogodilo da je struje nestala ostala usred operacija. Većih posljedica na sreću nije bilo, no ravnatelj Branko Bazdan prozvao je tada Elektrojug zbog neozbiljnosti. Odluka direktora Bendera o izvanrednom otkazu Jakobušiću, nije naišla na plodno tlo u Radničkom vijeću u kojem su dva člana bila suzdržana, a jedan se nije složio s tom odlukom.

Komentirajući najavljeni otkaz koji mu još uvijek nije službeno uručen, Jadran Jakobušić, inače dugogodišnji djelatnik HEP-a kojem je, kako doznajemo zabranjen i ulazak u prostorije Elektrojuga, kaže kako ne postoji činjenično uporište da ga se tereti za to što se dogodilo .

– Sve je počelo 12. siječnja, kada je dispečer Nikola Zec dobio usmeni nalog da u roku od 48 sati zbog radova u Komolcu najavi isključenje struje. S time nemam ništa i to nije u opisu posla koji se od mene traži. Da se kojim slučajem nisam zatekao u prostoriji dispečerskog centra ne bi ni znao da se treba najaviti iskapčanje, što je dokaz koliko ja imam veze s tim. Dispečer Nikola Zec koji je dobio opomenu pred otkaz zbog ovog slučaja, najavio je iskapčanje struje preko medija. Žao mi je kolege Zeca koji će ubuduće raditi u iznimno teškim uvjetima – ističe Jakobušić.

Sve ovo što mu se sada događa Jakobušić povezuje s događajima iz 2005. godine kada je u prosincu te godine zbog nestanka električne energije smijenjen s mjesta rukovoditelja službe za tehničke poslove. Pojašnjava kako je tada pristao na drugo radno mjesto i to nižeg ranga a time i plaće, znajući da je bio žrtveno janje Milivoja Bendera. Jakobušić je tada podnio i tužbu na Općinskom sudu u Dubrovniku zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu s mjesta rukovoditelja. Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Dubrovnik tužba je riješena u njegovu korist.

– Znao sa tada da sam žrtveno janje Milivoja Bendera. Nestanak struje i problemi te 2005. godine nisu bili posljedica ljudskog faktora nego objektivnog stanja naše elektroenergetske mreže. Sadašnje ocjene o stanju elektroenergetske mreže nedvojbeno govore da je potrebno investirati u sustav kako bi se stanje popravilo. To mi je dodatna satisfakcija jer prije četiri godine, iako sam smijenjen, nisam bio kriv. – zaključio je Jakobušić.

Prema njegovim riječima nada se da će nadležne službe u HEP-u koje će razmatrati odluku o izvanrednom otkazu dobro razmisliti o svemu jer ako se propituje odgovornost drži kako je istraga treba krenuti od vrha. O vjerodostojnosti i kompetentnosti direktora Elektrojuga, Milivoja Benderu, zaključuje Jakobušić, najbolje svjedoče njegove kontradiktorne izjave.

U izjavi koju je Bender dao Slobodnoj Dalmaciji 14.siječnja nakon spornog događaja kazao je „da koliko on zna ni do sada specijalno nisu obavještavali dubrovačku bolnicu o planskom iskapčanju struje jer oni imaju agregat koji se uključuje po automatici.“ Jakobušić je napomenuo da je dva dana poslije u istoj novini Bender izjavio kako je u HEP-u nastao propust jer je dubrovačka bolnica morala biti obaviještena o isključivanju struje.

Tekst objavljen u “Dubrovačkom vjesniku”, potpisan od L. Pilaš
Fotograf: Ž. Tutnjević