NSRHEP

ZAJEDNO
POKREĆEMO
PROMJENE

NSRHEP

Kada se smjer vjetra
promijeni, neki prave zid,
a neki prave vjetrenjaču!

NSRHEP

ZAJEDNO
SMO
SNAŽNIJI

NENAMJENSKI KREDITI po povoljnijim uvjetima

Dogovorili smo s Croatia bankom, za članove NSRHEP-a: -nenamjenske kredite u kunama i -nenamjenske kredite uz valutnu klauzulu u eurima po posebnim uvjetima, a koji su povoljniji od trenutnih uvjeta na tržištu. Ponuda Croatia banke je posebno interesantna jer nude posebnu kreditnu liniju za klijente s blokiranim računom od strane FINE. Letke i popis poslovnica nalaze se u prilogu.

Zdrava mjesta rada za sve uzraste

Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) organizira Kampanju za zdrava mjesta rada 2016.-2017. pod nazivom “Zdrava mjesta rada za sve uzraste”.

Glavni cilj kampanje je pomoći radnicima, upraviteljima i poslodavcima prepoznati prave izazove koje donosi starenje radne snage i upravljati njima, pri čemu se ne usredotočuju na jednu dobnu skupinu, već na radnike svih životnih dobi. Također naglašava važnost primjene pristupa u skladu s teorijom životnog tijeka. Promicanjem zdravih radnih navika mladnih radnika i razvijanjem dobrih radnih uvjeta promiče se održivost rada tijekom cijeloga radnog vijeka i osigurava zdravo starenje.

Uspješno upravljanje sigurnošću i zdravljem na mjestu rada dobro je za radnike, za poslovanje i za društvo u cjelini. Uz pritiske i zahtjeve modernih mjesta rada ponekad je lako predivdjeti važnost sigurnosti zdravlja na radu (OSH) te ih zanemariti pod izgovorom da predstavljaju “administrativni teret”. Međutim, u skloadu s navedenim u strategiji Europa 2020. sigurna i zdrava radna okolina ključna je za rast potencijala i predanosti radne snage te konkurentnosti tvrtke.

Izazovi koje sa sobom donose demografske promjene mogu tvrtkama i organizacijama uzrokovati probleme, poput općeg pomanjkanja radne snage, manjka kvalificiranih radnika, te poteškoće povezane s produktivnošću i čestim izostajanjem s mjesta rada. Poslodavci u Europi imaju i zakonsku obvezu provoditi procjene rizika i prilagođavati rad pojedincu, a dobna diskriminacija izričito je zabranjena. Većina poslodavaca zaposlenicima želi omogućiti dobra i zdrava mjesta rada, a ispunjavanjem svojih zakonskih obveza i promicanjem sigurnosti i zdravlja za sve dobne skupine, poslodavci će vjerojatno moći svjedočiti manjoj fluktuaciji radne snage i povećanju produktivnosti.

Svi su radnici različiti. Nisu svi izloženi istim rizicima, a pojedine skupine radnika izložene su povećanim rizicima. Rizici mogu rasti zbog čimbenika poput spola, tjelesnog stanja, statusa ili podrijetla, kao i dobi. Prilagođavanje posla individualnim potrebama pojedinca tijekom njegova radnog vijeka ti se rizici mogu ublažiti, čime će se u konačnici stvoriti sigurna i zdrava radna okolina za sve.

Potrebno je podignuti svijest o doprinosu koji različite generacije mogu dati radeći zajedno te potaknuti radnike, predstavnike radnika, poslodavce i upravitelje da zajedničkim snagama podupru zdrav i produktivan rad u svakoj životnoj dobi.
Radnicima je važno poboljšati zdravlje na mjestu rada, bez obzira na to jesu li tek na početku karijere ili pri kraju radnog vijeka. Radnici trebaju znati kome se mogu obratiti ako imaju poteškoća na mjestu rada i trebaju razviti dobru radnu praksu koje će se držati tijekom cijele karijere kako bi umirovljenje dočekali dobrog zdravlja.

PROCJENA RIZIKA

Procjena rizika kamen je temeljac europskog pristupa sprječavanja nezgoda na radu i lošeg zdravlja. Propisi zaštite na radu zahtijevaju od poslodavaca da procjenjuju rizike i naglašavaju potrebu „prilagođavanja rada pojedincu“, obvezujući poslodavca da „ima izrađenu procjenu rizika za sigurnost i zdravlje na radu, uključujući one skupine radnika koje su izložene posebnim rizicima“ te da „osjetljive rizične skupine moraju biti zaštićene od opasnosti koje ih posebno pogađaju.“
Procjena rizika kojom se uzima u obzir dob trebala bi voditi računa o razlikama među pojedincima, uključujući moguće razlike u funkcionalnim sposobnostima i zdravlju te invalidnost i rodna pitanja. Za radnike mlađe dobi valja voditi računa o njihovom tjelesnom i intelektualnom razvoju, nezrelosti i nedostatku iskustva. Za radnike starije dobi više bi trebalo uzeti u obzir starije radnike koji rade u uvjetima za koje se može reći da su višeg rizika, poput smjenskog rada, poslova koji iziskuju veliki tjelesni napor te rada u vrućim i hladnim uvjetima.

CJELOŽIVOTNO UČENJE

Radnoj sposobnosti doprinosi i cjeloživotno učenje. Načelo koje pokreće cjeloživotno učenje jest omogućiti radnicima svih dobnih skupina edukaciju i stručno usavršavanje te ih potaknuti na sudjelovanje u njima. Jedan od glavnih ciljeva jest spriječiti eroziju vještina i sposobnosti među radno sposobnim osobama. Obnavljanje i razvijanje vještina ključno je za sposobnost svih radnika da budu zaposleni.

EU-OSHA Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu

Sindikalni popust u prodavaonicama Perutnine Ptuj

Poštovani,

obnovljen je ugovor s Perutninom Ptuj Pipo d.o.o., kojim je ugovoren dodatni popust od 10% za gotovinsko plaćanje za sve članove NSRHEP-a.

U prilogu je popis svi svim maloprodaja po prodajnim područjima.

Dogovoreni uvjeti:
– termin akcijske prodaje: od 20.04.2016. do 31.12.2016.
– financijski limit po članu je 2.000,00 (PDV uključen)
– Identifikacija članova prilikom kupovine: članska iskaznica NSRHEP-a
– ugovoreni popust se ne odnosi na robu koja je već u akciji
– ugovoreni popust se odnosi samo na proizvode Perutnine Ptuj – Pipo

Tko pokušava manipulirati radnicima HEP-a?

Prošlog vikenda imali smo prilike u medijima pratiti protuzakonite akcije političke stranke Živi zid.
To je vijest koja pripada u rubrike „crna kronika“, a koja govori o kaznenim djelima: provali, uništavanju tuđe imovine, krađi, dovođenju u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, a prijetnja nastavljanjem takve akcije znači borbu protiv sustava i društva u cjelini jer znači neprihvaćanje važećih propisa ove zemlje.
Čvrsto sam uvjerena da nitko normalan ne misli da je ponašanje aktivista političke stranke „Živi zid“ normalno i poželjno ponašanje. Tko imalo misli odmah mu je jasno da se radi o privlačenju pažnje, a u cilju ostvarivanja političkih interesa navedene stranke.

U HEP-u postoje ljudi koji su zaduženi reagirati u ovakvim situacijama. U ovoj situaciji je za to odgovoran direktor HEP ODS-a d.o.o. Željko Šimek, a koji je istog dana reagirao u medijima. Njegova izjava za televizije, kao i tekst za tiskovine je bila odlična i pravovremena. Znači, izvršio je svoj zadatak, a za koji prima i primjerenu plaću. U HEP-u uz njega postoji cijeli Sektor koji se treba baviti marketingom i slikom HEP-a u javnosti, a u tom Sektoru rade mnogi profesionalci, koji primaju također primjerene plaće za taj posao.

Kao što Živi zid ovom akcijom traži svoj prostor u medijima, tako su isti događaj iskoristili i neki ljudi u HEP-u da bi se izborili za svoj dio medijskog prostora.

U Večernjem listu od 28.05.2015. predsjednik sindikata TEHNOS – Denis Geto dao je izjavu kojom osuđuje navedeni događaj, ali i prijeti aktivistima Živog zida rečenicom:
„Živom zidu savjetujemo da svoje članove ne čine takvima, lopovima i ekshibicionistima, jer je vrlo izvjesno da će ih sljedeći put dočekati HEP-ovi radnici i pokazati im što misle o nazivanju uhljebima. Radnicima HEP-a nitko neće pod prozorom urlati da su uhljebi ili lopovi! Osobe koje štite interese HEP-a nisu lopovi, već savjesni radnici, a pravi lopovi su čelnici Živog zida.“
Gospodin Geto ovim insinuira da Živi zid SVE radnike HEP-a smatra uhljebima, a to nije istina. Jasno je da Živi zid proziva HNS-ove uhljebe u HEP-u, a svi smo mi svjedoci da oni postoje. Svaki PRAVI radnik HEP-a osjeća sram i nelagodu kad to čuje ili pročita, ali to ne znači da aktivisti lažu. Samo su rekli „Kralj je gol.“ Ne smijemo se ljutiti što je netko izviknuo istinu da se „Kralj skinuo do gaća“… moramo se ljutiti na „kralja“, a ne na one koji su izviknuli istinu. Uhljebi su debela manjina u HEP-u, pa se svi oni koji to nisu ne trebaju osjećati ni prozvano, a oni koji jesu ionako imaju debeli obraz pa ih to ne muči.
Gospodin Geto je uz to što je predsjednik TEHNOS-a i jedan je od čelnika političke stranke Radnička fronta, a koja se na hrvatskoj političkoj sceni bori za politički prostor s konkurentskim strankama poput Živog zida.

Iz ove prijetnje nije jasno da li gospodin Geto prijeti političarima Živog zida kao političar ili sindikalac? Poziva li on to svoje članove ili sve radnike HEP-a na pružanje fizičkog otpora aktivistima Živog zida? Što će to točno radnici HEP-a „POKAZATI“ aktivistima Živog zida? Ovo nije prvi agresivan istup gospodina Geta. Još uvijek se sjećamo kada je povodom poskupljenja električne energije organizirao peticije i građane pozivao na potpisivanje iste, a protiv politike vlastitog poduzeća. Takvim ponašanjem je pokazao da ni sam ne drži puno do propisa, baš kao ni Živi zid.
Ovakva huškanja radnika HEP-a protiv bilo kakvih aktivista su opasna. Zamislimo situaciju da neki HEP-ov radnik za vrijeme radnog vremena izađe na ulicu i napadne verbalno ili fizički aktivista neke političke stranke koji mu prosvjeduje pod prozorom ureda. Zbog takvog ponašanja radnik HEP-a može dobiti izvanredni otkaz zbog skrivljenog ponašanja. HEP plaća vanjskoj tvrtki koja je zadužena za zaštitu ljudi i imovine, a unutar tvrtke postoje nadležni (gore sam ih nabrojala) koji su zaduženi štititi radnike, imovinu i ugled HEP-a.

Da se neki radnik nađe u situaciji kakvom prijeti Denis Geto sasvim sigurno će stradati. Političarima poput Denisa Geta i Vilibora Sinčića je u interesu da ih privodi policija i da o njima bruje mediji jer to privlači pažnju na njih, a to je način na koji oni ostvaruju političke interese. Radnici HEP-a također imaju svoj interes, a on je SAČUVATI RADNO MJESTO. I zato pozivam članstvo NSRHEP-a na oprez jer se nalazimo u izbornoj godini i puno je likova koji love u mutnom i ništa im nije sveto, pa evo, u stanju su ugroziti i vlastite kolege da bi ostvarili neki svoj politički interes.

Povjerenica NSRHEP-a:
Sonja Mikulić

Sindikati jučer, danas, sutra…

Radnik se sam ne može izboriti za osiguranje boljih uvjeta rada, boriti za provedbu zakona koji su temelj radničkih prava, te se zaštititi od mobinga i drugih štetnih postupaka poslodavca.
Radnik je s poslodavcem u ugovorno pravnom odnosu. Interesi poslodavca i radnika su različiti. Poslodavcu je u interesu dobiti što više rada za što manju cijenu, a radnicima je u interesu da za svoj rad dobiju primjerenu plaću i što bolje uvjete rada.
Bez obzira što ugovorno pravni odnos podrazumijeva ravnopravnost strana, poslodavac je uvijek u odnosu na radnika moćnija strana, pa iz toga proizlazi potreba udruživanja radnika u demokratske organizacije – sindikate da bi što kvalitetnije štitili svoja prava.

Riječ sindikat dolazi od latinske riječi SINDICUS odnosno grčkih riječi SYN i DICO, a označavale su osobu koja se brinula o interesima jedne zajednice kojoj je pripadala ili pak o interesima druge osobe u vidu skrbi i starateljstva. Sindikova funkcija nazivala se sindikat. Sindikalni je pokret nastao kao dio šireg društvenog pokreta, boreći se za priznanje svih radnika kao ravnopravnih građana, poboljšanje uvjeta života i rada radnika, te za pravednije društvo i jednakost.
Radnici na izborima biraju svoje sindikalne predstavnike. Sindikat pravnu osobnost stječe registracijom u Ministarstvu rada i socijalne skrbi.

Radnici udruženi u sindikat štite svoja radna mjesta, suprotstavljaju se kršenju pravila, šikaniranju, bore se za poboljanje uvjeta rada, kolektivno prigovaraju, bore se za bolji životni standard. Prava radnika organiziranih u sindikate zaštićena su međunarodnim konvencijama i ugovorima koje je prihvatila i potpisala Republika Hrvatska.

Sindikalizam se temelji na jedinstvu, neovisnosti i demokratskom načinu djelovanja.

U sindikatu su svi članovi ISTI – bez obzira na politička opredjeljenja, naciju, vjeru, rod, boju kože itd.

Kada je društvo u neredu tada je normalno da ni sindikalna scena nije savršena.
Ne smijemo zaboraviti da su sva radnička prava koja se danas podrazumijevaju u prošlosti izborena od sindikata (štrajkovima, prosvjedima, političkim pritiscima). Da nije bilo organiziranog djelovanja radnika kroz sindikate danas ne bi postojalo pravo na štrajk, osamsatno radno vrijeme, pravo na slobodan vikend, pravo na plaćeni godišnji odmor, pravo na sigurnost na poslu, pravo na bolovanje, pravo na plaćenu mirovinu, zabranu rada djece. Ta i mnoga druga prava su u prošlosti izborili upravo udruženi radnici u sindikate.

Sva prava koja danas radnici uživaju, a neki (sve ih je više) o njima tek sanjaju nisu plod dobre volje posladavca ili vlasti. Ona su izborena. Kao što su izborena tako opet mogu biti i oduzeta. To opet ne ovisi o poslodavcima i vlasti nego o radnicima i njihovoj svijesti koliko je udruživanje u sindikat važno.

Od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća u cijelom svijetu cvate neoliberalni kapitalizam, a radnička prava se smanjuju, moć sindikata sustavno ruši, radničke plaće stagniraju ili se smanjuju, oduzimaju se mnoga stečena prava.
Hrvatska u puno toga zaostaje za svijetom, ali u sustavnom uništavanju sindikata je uhvatila korak s najbrutalnijima. Vlast kroz medije neprestano sije razdor između radnika u javnom i privatnom sektoru. Gladan narod nije teško nahuškati i zavaditi, zato je potrebno neprestano isticati da bez jedinstva na sindikalnoj sceni nikome ne može biti bolje. Što će plaće i prava biti slabija u javnom sektoru, bit će lošija situacija i u privatnom sektoru.
Radnici u privatnom sektoru imaju nižu razinu prava i puno se slabije poštuje provođenje zakona, te su slabije ili nikako sindikalno organizirani.
Neprestana borba za bolja radnička prava u javnom sektoru je očuvanje sindikalne scene te je borba i za radnike u privatnom sektoru, jer je lakše i sigurnije sindikalno organiziranje i očuvanje prava koja proizlaze iz rada.
Poslodavci i vlast se ne zaustavljaju samo na toj podjeli. Pomoću svojih „satelita“ siju razdor i unutar poduzeća. To jasno možemo vidjeti u HEP-u. Stara izreka kaže „Zavadi pa vladaj“. Naši poslodavci su vrlo uspješni u tom zadatku. U HEP grupi radnici za isti rad ne primaju istu plaću, dio njih je privilegiran na razne načine i zadužen za razbijanje sindikalno organiziranih radnika. Sam poslodavac krši propise na svakom koraku i sve je agresivniji u kršenju radničkih prava i nastojanju da uništi sindikate ili bar razvodni njihovo djelovanje. Njima sindikati trebaju radi Europe, za kamuflažu, kao paravan i privid da je sve onako kako je propisano međunarodnim i hrvatskim propisima.
Poslodavci i njihovi „glasnogovornici“ u radničkim redovima često spominju teško stanje u državi, pozivaju sindikate na razum i solidaliziranje sa onima kojima je u društvu trenutno lošije nego radnicima HEP-a. To je vrlo zlonamijerna i izokrenuta teza.
Nije posao sindikata da brine o ekonomiji i gospodarstvu u zemlji. To je posao Vlade. Sindikati imaju vrlo jasan zadatak, a on je – zaštita prava i interesa svojih članova.
Jaki sindikati u HEP-u ili bilo kojem sličnom poduzeću stoje na braniku sindikalne scene u Hrvatskoj. Radnicima HEP-a nije u interesu da im se prava smanjuju i da ih se ponižava na način kao što to čini ova Uprava.
Ne postoji nijedan valjani argument koji bi bilo kojem radniku u HEP-u mogao objasniti razlog smanjivanja prava, u vrijeme kad država kao vlasnik s drugim poduzećima u državnom vlasništvu sklapa puno bolje kolektivne ugovore, a nijedno od njih ne posluje uspješno popout HEP-a, naprotiv, mnogi od njih su gubitaši.
Ovo što se trenutno dešava u HEP-u ne može se preračunati u novac i koliko je tko pojedinačno izgubio, a nekima se možda čini da su i dobili. Ovakvim odnosom prema radnicima udruženim u sindikate ne dobija nitko, pa čak ni poslodavac, jer se sustavno uništava demokratizacija društva, a radnik se pretvara u roblje.

Sindikalno organiziranje je vrlo važno. Ali ne samo kroz plaćanje članarine. Članstvo bi se trebalo više interesirati oko rada sindikata i aktivno se uključivati u njegov rad. Ako u radu sindikata nešto ne valja to se ne može promijeniti anonimnim pljuvanjem u virtualnom svijetu ili šuškanjem po hodnicima. Samo radnici sami mogu mijenjati sve ono što im se čini lošim u njihovim sindikatima. Površnim praćenjem, ne izlaskom na sindikalne izbore i ne dolaskom na sindikalne sastanke se sasvim sigurno stanje neće popraviti. Lako je biti kritičar svima onima koji se nisu spremni aktivnije uključiti i informirati. Naši sindikati se za sada dobro drže, a ako poslodavac i vlast uspiju u svom naumu tome neće biti krivi oni, neće biti krivi ni sindikalni čelnici, bit ćemo krivi svi mi, jer nam nije bilo dovoljno stalo, jer nismo čuvali svoj sindikat, jer nismo njegovali solidarnosti i jedinstvo. Sindikat nisu tamo neki predsjednici, sidnikat – to smo svi MI. Čuvajmo sindikate – mogli bi nam sve više trebati.

Utemeljenost zahtjeva za povećanje plaća

Najvažniji razlog sindikalnih zahtjeva za povećanje plaća u prvom redu je inflacija u odnosu na stvarnu zaradu, jer ona obično predstavlja uzrok problema na području rada, ali sama ta činjenica ne bi smjela umanjiti značenje ostalih činitelja koji sudjeluju u utvrđivanju nadnica i osobnih dohodaka.
Ostali važni činitelji koji se uzimaju u obzir u pregovorima o plaćama ubrajamo rentabilnost poduzeća, povećanje radničke proizvodnosti, usporedbe s radnicima sličnih kvalifikacija ili odgovornosti i potreba da zarade budu privlačne dovoljnome broju odgovarajućih novih kadrova, kako bi se osiguralo zdravo stanje poduzeća.

INFLACIJA

Što je to „zaštita životnog standarda“?
Postoji razlika između novčane zarade i stvarne zarade.
Svi radnici pridaju značenje svojim primanjima i od svih sindikata ili drugih organizacija očekuju da se na svaki način zalažu radi njihova povećanja. Novčana naknada doista nije najvažniji činitelj u obiteljskom gospodarstvu: važna je kupovna moć plaća.
I kratko će razmišljanje većinu radnika uvjeriti, ako mogu obitelj prehraniti npr. naknadom za 15 sati rada, dok im je prethodne godine trebalo 20 sati radi da bi nabavili jednaku količinu hrane, njihov se životni standard poboljšava, bez obzira na to je li se njihova novčana zarada povećala ili smanjila.
Sindikalni članovi koji se žele uključiti u kolektivne pregovore trebaju se stoga upoznati s izrazom koji se općenito koristi da bi se predočila kupovna moć „stvarne zarade“. Za njih je cilj zadržati ili povećati ukupne stvarne zarade njihovih članova, a pod stvarnim se zaradama misli na količinu robe i usluga koje se tim novcem mogu kupiti.
Mnogi činitelji utječu na kupovnu moć ili na stvarne zarade, ali za većinu radnika najneposredniji trenutačni učinak ima stopa općeg povećanja cijena, većini ljudi poznata kao stopa inflacije tj. porast troškova života.
Inflacija podrazumijeva probleme kojima možda ni vlade nisu u stanju upravljati.
Sindikati općenito nastoje osigurati da porast cijena prati proporcionalni porast plaća. Kako je inflacija uobičajena pojava, ne iznenađuje da se ona gotovo bez razlike u pregovorima o plaćama pojavljuje pod nazivom „povećanje troškova života“.

(Iz knjige Collective Bargaining, A workwrs´ education manual, tiskane u nakladi Međunarodnog ureda za rad u Ženevi (International Labour Ofice))

U KU za HEP grupu koji je istekao nije bila ugrađena klauzula „usklađivanje plaće s troškovima života“ i zbog toga su radnici u protekle tri godine izgubili cca 9%, tj. njihova kupovna moć je manja.

Obveze poslodavca prema noćnim i smjenskim radnicima

Pored općenitih obveza koje ovaj članak nameće poslodavcima u svezi noćnih i smjenskih radnika u smislu zaštite na radu, sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima na radnom mjestu, sredstvima zaštite i prevencije, najvažnije je odredba stavka 3. citiranog članka koji u odnosu na noćne radnike, propisuje obvezu poslodavca da im prije započinjanja rada, kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, omogući o vlastitom trošku zdravstvene preglede sukladno posebnom propisu.

Ako liječnički pregled rezultira stavom liječnika da noćni rad negativno utječe na zdravlje radnika, poslodavac mu je dužan, ako je to moguće, osigurati obavljanje istih poslova izvan noćnog rada, a ako to nije moguće, ponuditi mu sklapanje ugovora o radu za obavljanje nekih drugih poslova izvan noćnog rada za koje je radnik sposoban.
Postavlja se pitanje što da čini poslodavac koji u svojoj sistematizaciji radnih mjesta nema slobodnog
radnog mjesta na koje bi mogao rasporediti bivšeg noćnog radnika za kojega je liječničkim pregledom
utvrđeno da više ne može raditi u noćnom radu.
U toj situaciji poslodavac je slobodan donijeti odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno
uvjetovanih razloga, budući da radnik ne može obavljati poslove niti jednog radnog mjesta koje postoji kod poslodavca, a Zakon o radu ne zahtijeva od poslodavca da izmišlja nova radna mjesta samo zato da bi zadržao u radnom odnosu ovog bivšeg noćnog radnika.

Poslodavac čini najteži prekršaj iz Zakona o radu za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna

• ako radniku koji rasporedom radnog vremena bude određen da rad obavlja kao noćni radnik i
redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, prije započinjanja ili tijekom trajanja toga rada,
ne omogući zdravstveni pregled sukladno posebnom propisu (članak 51. stavak 3.),

• ako noćnom radniku za kojeg je zdravstvenim pregledom obavljenim prije započinjanja toga rada ili redovitim pregledom tijekom njegovog trajanja, utvrđeno da zbog takvog rada ima zdravstvenih problema, rasporedom radnog vremena ne osigura obavljanje istih poslova izvan noćnog rada (članak 51. stavak 5.),

• ako noćnom radniku za kojeg je zdravstvenim pregledom obavljenim prije započinjanja toga rada
ili redovitim pregledom tijekom njegovog trajanja, utvrđeno da zbog takvog rada ima zdravstvenih
problema, a rasporedom radnog vremena ne može osigurati obavljanje istih poslova izvan noćnog rada, ne ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova izvan noćnog rada za koje je sposoban, a koji što je više moguće odgovaraju poslovima na kojima je radnik prethodno radio (članak 51. stavak 6.),

• ako noćnom radniku koji je u radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom
naporu, ne utvrdi raspored radnog vremena tako, da ne radi više od osam sati u razdoblju od dvadeset
četiri sata u kojem radi noću (članak 51. stavak 7.).

Darko Graf, dipl. iur.

RADNI ODNOSI U PRAKSI
Centar za obrazovanje i izdavačku djelatnost
Verlag Dasöfer d.o.o.
www.radniodnosi.hr
Lipanj, 2014

Redovni otkaz bez otpremnine zbog izvanrednog otkaza tijekom otkaznog roka

Nakon redovnog poslovno uvjetovanog otkaza sa pravom na otpremninu može se vrlo lako dogoditi da radnik najčešće emotivno i osobno pogođen otkazom odbije odraditi otkazni rok iako je pozvan da isti odradi. Međutim ovakvo postupanje otvara nove pravne mogućnosti za poslodavca odnosno može izazvati određene neželjene posljedice za radnika koji se nalazi u ovakvoj situaciji.

Sukladno odredbi članka 114. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13.) za vrijeme otkaznoga roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti odsutan s rada četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja. Međutim, u ostalome radnik ima tijekom otkaznog roka sva prava i dužnosti iz radnog odnosa, pa je za vrijeme otkaznog roka dužan u cijelosti ispunjavati obveze iz ugovora o radu.

Stoga ukoliko je radnik suprotno nalogu poslodavca odbio odraditi otkazni rok odnosno niti nakon
ponovljenog poziva poslodavca nije došao na posao, smatramo da su se ispunile sve pretpostavke za
izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer se nedolazak na posao u konkretnom trajanju od nekoliko dana smatra osobito teškom povredom radne obveze.
Napominjemo, kako bi na taj način ugovor o radu zapravo u konačnici bio otkazan ipak izvanrednim otkazom, otkazni rok povodom prethodnog redovnog otkaza prestaje, a radniku neće pripadati niti pravo na otpremninu.

U ovom smjeru ide i sudska praksa ( Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-1160/01 od 07. listopada 2003. godine i kasnije druge slične odluke).
Međutim, na kraju treba reći da ukoliko postoji zahtjev poslodavca da radnik ne radi za vrijeme otkaznog roka i radnik na takav izričiti zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka, te tada zapravo ne postoji razlog za prethodno opisane pravne posljedice po radnika.

Daniel Sever mag.iur.

RADNI ODNOSI U PRAKSI
Centar za obrazovanje i izdavačku djelatnost
Verlag Dasöfer d.o.o.
www.radniodnosi.hr
Lipanj, 2014

Elektronički zapis umjesto radne knjižice

Izmjenama Zakona o radu i donošenjem Pravilnika o elektroničkom zapisu podataka iz područja radnih odnosa, od 01. srpnja 2013. godine ukinuta je radna knjižica te se podaci koji su se do tada vodili u radnoj knjižici u papirnatom obliku počinju voditi u elektroničkom obliku u bazama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZZMO).

HZZMO je dužan u svojoj elektroničkoj bazi voditi elektroničke zapise s podacima o osiguranicima obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti koji to svojstvo imaju po osnovi radnog odnosa. HZZMO omogućuje korisnicima da preko internetske mreže zatraže i dobiju elektroničko zapis o propisanim podacima. Osim izdavanja, omogućena je i provjera vjerodostojnosti elektroničkog zapisa. Za ostvarenje ovih usluga, zainteresirani korisnici u HZZMO moraju osobno zatražiti korisničko ime i lozinku kojima se prijavljuje na web stranici www.mirovinsko.hr, link „elektronički radno-pravni status“. Korisničko ime i lozinka se ne mogu dobiti elektroničkom poštom zbog zaštite tajnosti osobnih podataka. Nakon prijave korisnika i zahtjeva elektroničkog zapisa, zapis se dostavlja na e-mail adresu korisnika ili ga korisnik preuzima sa web stranica HZZMO.

Elektronički zapis sadrži:

– podatke o osiguraniku evidentirane u matičnoj evidenciji HZZMO;

– podatke o stečenom temeljnom i dodatnom obrazovanju osiguranika;

– podatke o prijavama na mirovinsko osiguranje po razdobljima osiguranja.

Elektronički zapis sadrži podatke evidentirane u bazama podataka HZZMO u trenutku izdavanja.

Osiguranik može primljeni elektronički zapis proslijediti poslodavcu ili ga otisnuti i poslodavcu dostaviti u papirnatom obliku. Poslodavac ima mogućnost provjeriti vjerodostojnost elektroničkog zapisa preko web stranice HZZMO, link „provjera vjerodostojnosti elektroničkog zapisa“. Poslodavac provjerava primljeni zapis s izvornikom očitavanjem bar koda ili upisom broja dokumenta ispod bar koda te upisom kontrolnog broja u predviđena polja za to.

Osim elektroničkog zapisa, HZZMO izdaje na osobni zahtjev osiguranika i potrvrdu u papirnatom obliku o podacima koji su evidentirani u matičnoj evidenciji. Potvrda je javna isprava koju osiguranici mogu zatražiti u bilo kojoj ustrojstvenoj jedinici HZZMO u bilo kojoj područnoj službi. Na potvrdi se iskazuju isti podaci kao i na elektroničkom zapisu ali potvrda ne sadrži bar kod, podatak o elektroničkom potpisu, kontrolni broj i broj dokumenta nego je ovjerena potpisom i pečatom.

Elektronički zapis i potvrda su oslobođeni od plaćanja pristojbe.

Ako osobe koje još nisu bile osigurane trebaju pri prvom zaposlenju to dokazati, imaju mogućnost od HZZMO dobiti elektronički zapis ili potvrdu iz kojih će biti vidljivo da još nisu ostvarili mirovinski staž.

U podatak o ukupnom trajanju mirovinskog staža ne uključuje se mirovinski staž za osiguranike koji su sami obveznici plaćanja doprinosa, staž osiguranja s nepunim radnim vremenom, staž osiguranja s povećanim trajanjem, staž osiguranja ostvaren po osnovi isplaćenog drugog dohotka i obavljajnja druge djelatnost, poseban staž i mirovinski staž ostvaren sudjelovanjem u Domovinskom ratu te u slučaju da nije evidentiran datum prestanka osiguranja. Za ova razdoblja provedena u osiguranju trajanje mirovinskog staža utvrđuje se pri ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja.

Radna knjižica, ukinuta 01. 07. 2013. godine, ostaje i dalje javna isprava koja se koristi u svrhu dokazivanja mirovinskog staža do 30. 06. 2013. godine u eventualnim sporovima s tijelima javne vlasti ili pred sudovima.

S obzirom da je radna knjižica ukinuta, poslodavac uz prijavu na osiguranje radnika prilaže samo ugovor o radu.

Porezni savjetnik mr. sc. Željko Marinac, u mirovini

RADNI ODNOSI U PRAKSI
Centar za obrazovanje i izdavačku djelatnost
Verlag Dasöfer d.o.o.
www.radniodnosi.hr
22.10.2013.

Osvrt na provođenje naplate sudskih troškova i kamata po pravomoćnim presudama, na štetu radnika – članova NSRHEP-a, umirovljenika i nasljednika umrlih radnika

Prije dva mjeseca počeo je socijalni masakr nad radnicima HEP-a. U ovom osvrtu neću ulaziti u odluku Uprave o provođenju te akcije, nego imam potrebu prokomentirati s koliko pažnje se pristupilo tom socijalnom iživljavanju nad radnicima.
Kriteriji su neujednačeni po društvima, pa tako imamo slučaj da se negdje nisu obračunavali porezi i doprinosi koje je HEP platio državi, a u nekim društvima se isti iznosi potražuju od radnika. U nekim društvima se odustalo od naplate troškova od obitelji umrlih radnika, dok se u drugim društvima to čini.
U pojedinim društvima su radnici dobili ispravne iznose troškova i obračun kamata, a u drugima se od njih traži da si kamatu obračunaju sami.
Npr. u HEP ODS d.o.o. Elektra Zagreb radnici od Službe za potporne poslove, Odjela za pravne poslove, a potpisano od direktora DP-a dobivaju obavijesti na kojima nema obračuna kamata, niti podataka za uplatu traženih iznosa kao što su IBAN i poziv na broj. Nema imena kontakt osobe, kao ni broja telefona.
Znači, radnik se obavezno mora osobno javiti u Gundulićevu. Radnici već danima hodočaste u sobu 209. Nitko ih ne pita mogu li oni samo tako napustiti radno mjesto da bi došli u toku radnog vremena, ionako ih je premalo na terenu, a ovim pozivom ih se dovlači iz Samobora, Zeline, Sv.Klare, Velike Gorice, Dugog Sela i ostalih dijelova grada. Nijedan od radnika, koji su se do sada odazvali nije obavio NIŠTA. Svi posjećuju tri sobe, tamo im se listaju nove liste kamata i dodatnih troškova, a koji u obavijesti nisu navedeni i temeljem tih neslužbenih papira… koji nemaju pečat i potpis bi oni trebali izvršiti uplate. Mnogima je do sada kamata obračunata od dana isplate, a što je protuzakonito. Što ako je netko temeljem tog pogrešnog izračuna izvršio uplatu? Temeljem čega će tražiti povrat ako nije dobio službeni dokument kojim se ta uplata od radnika traži?
Od onih koji odaberu opciju plaćanja na rate traži se da pišu posebne molbe i tako se stvara privid da im HEP čini uslugu što će ih kreditirati sa zateznom kamatom od 12%, a u biti nepošteno će zarađivati na njima.
Opciju vraćanja na rate biti će prisiljeni odabrati socijalno najugroženiji radnici jer nisu kreditno sposobni da bi zajam mogli zatražiti u banci, a svaka banka daje nenamjenske zajmove s nižom kamatom od HEP-ove.
Dolazak u sobu 209 je OBAVEZA… jer nema podataka za uplatu i obračuna kamata.
Što se time želi postići? Što ako netko želi platiti svoje troškove bez dogovora? Kako će to učiniti?
Sindikat je kao predstavnik radnika nudio pošten dogovor, kojim bi se izbjeglo ovo mrcvarenje i poslodavac ga nije prihvatio. O čemu se to još imamo pojedinačno dogovarati?
Među dužnicima je velik broj umirovljenika i uzaludni dolasci u sobu 209 im znače dodatne troškove. Što ako je netko od umirovljenika ili radnika bolestan i ne može se javiti u propisanom roku? Kome će se javiti? Na koji broj telefona?

Ili se želi primorati baš svakog radnika da dođe u sobu 209 klekne i moli da ga se dodatno guli tim besramnim kamatarenjem?
I onda se predsjednik Uprave na sastanku sa sindikatima ČUDI što u HEP-u vlada atmosfera straha.
Pa tko se normalan ne bi bojao u ovakvom neredu?!!!
Ne samo da je izazvan strah kod ljudi kojima je ovom akcijom ugrožena egzistencija, nego je očit strah i kod samih izvršitelja na strani poslodavca, što je vidljivo jer ne žele napisati svoje ime na dopisima, nego se deklariraju brojem sobe. Očito su ljudi svjesni koliko je ova akcija nemoralna, bešćutna i sramotna.
HEP-ove evidencije su površne, loše, imaju masu grešaka i odvjetnik stalno mora upozoravati na greške koje su na štetu radnika.
Ako se već odlučilo ovako iživljavati nad radnicima tada ste se gospodo za to trebali bolje pripremiti I odraditi to profesionalno.
Tome nisu krivi izvršitelji u ovoj akciji nego oni koji su bili dužni organizirati posao i dati kvalitetne upute kako će se isti odraditi. Ovakav odnos je sramotan za ugled HEP-a. I u mesnoj industriji kada ubijaju stoku biraju najbezbolniji način da stoka što manje pati, a u ovoj akciji je očito cilj mrcvarenje radnika do krajnjih granica izdržljivosti.
Možda se doista ne radi o neredu, nesnalaženju i neznanju… možda je to baš ovako zamišljeno, upravo radi zastrašivanja i da više nikada nikome ne bi palo na pamet da se za svoja radnička prava bori na legalan način – pravnim putem? Bez obzira o čemu se radi… sramotno je, ružno i neprofesionalno.
Ono po čemu će se svakako pamtiti mandat ove Uprave među radnicima HEP-a i u javnosti je neprimjeren odnos prema radnicima. NIšta drugo do sada nismo imali prilike ni vidjeti, od početka mandata bavite se samim sobom (putovanja, planovi, analize, želje i pozdravi) i obračunom s radnicima.

Sonja Mikulić