Česta pitanja

Poštovani kolegice i kolege,

evo, poslije cca 40 godina provedenih u HEP-u dana 01.03.2011. godine odlazim u mirovinu, pa mi dozvolite tim povodom vam uputiti par riječi, u najboljoj namjeri, iznošenjem nekih činjenica (samo kao primjere) kakve mnogi ne žele iznijeti iz straha od odmazde.
Nadam se da će ovih mojih par riječi biti jedna kap u slapu koji će kad-tad morati pomesti svu ovu prljavštinu koja se je nakupila u posljednjih 20-tak godina u nekada cijenjenoj radnoj organizaciji, a danas ovome što je još od te bivše slave ostalo i čega se i ja, a i mnogi od vas sramimo.

Kad sam davne 1974. godine iz karlovačke Jugoturbine (ugledne i uspješne organizacije) došao raditi u HEP bio sam jako ponosan što dolazim u jednu uglednu i uspješnu firmu u kojoj su temeljni kriteriji poslovanja bili rad, kompetentnost, zakonitost i dobronamjernost.
Kada bi u razgovoru sa ljudima rekao kako radim u HEP-u vidio sam u njihovim reakcijama poštovanje, pa čak i zavist – nije se svatko mogao zaposliti u HEP-u (tadašnjem ZEOH-u)!

Danas, kad poslije toliko godina odlazim u mirovinu iz te firme odlazim posramljen i ne pada mi napamet “pohvaliti se” kako sam tolike godine proveo u HEP-u.
Danas je ta firma potpuna suprotnost svemu onome iz tih davnih godina.

Tijekom tih 40-tak godina nisam se bavio “obnašanjem dužnosti” već sam radio na konkretnim poslovima koji se mogu “opipati” kao (samo za primjer):
• od 1974. do 1991. godine – strojarski nadzor na izgradnji bloka “C” u TE-TO Zagreb, rukovođenje održavanjem TE-TO Zagreb tijekom kojeg sam predložio i realizirao rekonstrukciju tadašnjeg bloka “2” iz kondenzaciono oduzimnog u oduzimni (protutlačni) blok, u velikoj mjeri uveo sustav “REMAX” preteču današnjeg “SUPO” i td..

1991. godine sam došavši na posao iz prve borbene akcije kao dragovoljac u Domovinskom ratu doznao da sam smijenjen s radnog mjesta, pa neka si tražim posao.
Uspio sam se, zahvaljujući nekim ljudima, 1991. godine prebaciti na posao u Direkciju za proizvodnju, ured potpore i tu sam sljedećih 5 godina pokušavao pokrenuti projekt SUPO (Sustav Upravljanja Poslovima Održavanja).
U tom nastojanju sam se koristio osim znanjem stečenim školovanjem, te dugogodišnjim radom u području održavanja najsloženijih postrojenja ZEOH-a, odnosno HEP-a i argumentima koje su tijekom boravka u HEP-u iznosili i stručnjaci ESBI-a (konzultanti iz Irske) čija je temeljna preporuka bila – uvesti u HEP-ovo poslovanje načela “transparentnosti i tržišnosti”. Ti konzultanti su došli u HEP po zahtjevu Europske banke kao uvjet za suradnju s tom bankom i za njihove konzultacije je HEP izdvojio puno milijuna eura.

Poslije 5 godina objašnjavanja i nastojanja konačno sam 1996. godine uspio pokrenuti projekt SUPO kroz koji projekt je na velika vrata u HEP-Proizvodnju i HEP-Toplinarstvo ušla i informatizacija (do tada prilično neshvaćena potreba – osim kod nekih časnih izuzetaka).
Posebno mi je veliko zadovoljstvo bilo mišljenje naših njemačkih partnera iz RWE Power iz Essena (50% suvlasnika TE Plomin – blok “B”) koji su projektu SUPO dali najviše ocjene.
U sljedećih 8 godina rada na projektiranju, implementaciji i uhodavanju Projekta (u projektu SUPO izravno kao korisnici odnosno nositelji „uloga“ sudjeluje cca 1000 zaposlenika HEP-Proizvodnje i HEP-Toplinarstva) susreo sam mnoge od vas i s ponosom mogu izjaviti kako smo zajedno uspjeli u dva društva HEP-a uvesti projekt SUPO koji je danas temelj svih radnih aktivnosti u ovim društvima.
Još te davne 1996. godine neki su mi iskusni kolege govorili neka se „manim čorava posla“ budući da je u HEP nemoguće uvesti reda, a ponajmanje projekt poput SUPO. Naime previše je zaposlenika u HEP-u na rukovodnim mjestima kojima odgovara nered, nerad i netransparentnost iz čega izvlače osobnu materijalnu i svaku drugu korist i boriti će se i rukama i nogama da se takav projekt ne uvede.
Da, i ja sam to znao, ali nisam odustajao i zajedno smo gotovo, pa uspjeli (cca 95%).

Naravno događaji poput afere Mravak & comp. su i te kako bjelodano pokazali da su pesimisti bili u pravu i da je uvođenje projekta SUPO u poslovanje HEP-a bila nemoguća misija, ali ipak smo uspjeli – utoliko su uspjeh i zadovoljstvo veći!

Od 1996. godine, pa do 2004. godine projekt SUPO je jednako tako bio naveden taksativno u Programima rada Uprava HEP-a kao projekt koji se mora implementirati i u ostala društva HEP-a, no iz Programa rada Uprave HEP-a iz 2004. godine Projekt je izbrisan.
Jednako tako moram nažalost spomenuti kako su za Projekt nastupile ogromne poteškoće dolaskom na rukovodna mjesta u HEP-Proizvodnji, a posebno u PP HE Jug nekih potpuno nekompetentnih ljudi, a nažalost to se je dogodilo i dolaskom na mjesto pomoćnika direktora HEP-Proizvodnje čovjeka bez stvarnog radnog iskustva i kompetencija silno opterećenog vlastitim uspjehom pod svaku cijenu i bez obzira na kriterije i kompetencije.

Tog „stručnjaka“ u čijem je samo jednom „poslu“ kojeg je vodio i kojega navodi u svojem životopisu HEP oštećen za cca 100.000.000,00 (sto milijuna) $ i njegovo ime neću spominjati jer ne želim da se bilo gdje veže uz moje ime, ali radi znakovitosti i pojašnjavanja načela na kojima se u HEP-u “vodi kadrovska politika” ne mogu prešutjeti diskusiju (i njene posljedice) koju sam imao prigodu voditi u petak, 21.01.2005. godine na sastanku kod direktora HEP-Proizvodnje u nazočnosti direktora (potpuno nezainteresiranog za temu i bilo što što bi imalo bilo kakve sveze sa poslom radi kojega HEP postoji), famoznog pomoćnika direktora i savjetnika direktora.
Tema je bila moj prijedlog o daljnjim aktivnostima na implementaciji projekta SUPO i poslovima koje je neophodno napraviti za završetak implementacije Projekta (prelazak na novu WEB inačicu programa, promjena organizacijske sheme HEP-Proizvodnje sa ciljem preuzimanja poslova oko održavanja Projekta od Izvođača čime bi se postigle novčane uštede, ali i osigurala neovisnost tijekom daljnjih aktivnosti, izrada i objava u Biltenu HEP-a “Pravilnika o održavanju”, utemeljenje Službe za “kontroling i normizaciju” i td.).

No prije nego sam uspio bilo što iznijeti riječ je uzeo pomoćnik direktora i odmah izjavio kako sa projektom SUPO nešto ne valja i kako ga treba stubokom promijeniti, a poslije kratkog “razmišljanja” (pri tome praveći lice koje odaje veliki mentalni napor) slavodobitno je izjavio: “Pa da, vi ste KKS (međunarodni sustav nomenklatura dijelova postrojenja odnosno imovine) krivo primijenili.
Vi ste najvećim dijelovima postrojenja (kotao, turbina, generator i td.) dali najmanju oznaku (jedno ili dvoslovčanu), a najmanjem dijelu (recimo nekom drenažnom ventilu) dali ste oznaku sa najviše alfanumeričkih znakova. I to je greška – trebalo bi biti obrnuto!

Napominjem kako je taj gospodin u vrijeme obnašanja dužnosti direktora jednog našeg Pogona (za kojega smo imali običaj govoriti da „stoji punom parom“) bio jedini direktor koji nije prisustvovao ni jednom sastanku Tima za implementaciju projekta SUPO u njegov Pogon što je u svim drugim pogonima bio uobičajen i obvezatni postupak, pa stoga nije bio u prigodi (svojom voljom) ni u osnovnim postulatima upoznati projekt SUPO. No ni ta činjenica ga ne opravdava za nepoznavanje abecede današnjih svjetskih informatičkih sustava za potporu poslovima održavanja imovine, a to je sustav šifriranja imovine i dijelova imovine – za elektroenergetiku to je KKS sustav nomenklatura što se može uzeti kao dobar pokazatelj nekompetentnosti.

Nakon što sam mu u nekoliko navrata pokušao pojasniti da nije u pravu i da smo KKS nomenklaturu primijenili potpuno ispravno, te mu ponudio prezentaciju i Projekta i KKS nomenklature on je i dalje povišenim tonom inzistirao na “svojem mišljenju”.
Tada sam ja izjavio kako nije dobro da se miješa u stvari koje ne razumije budući da nije nikada ni imao prigodu upoznati se sa Projektom.
Na tu moju izjavu pomoćnik je ustvrdio kako on odlično poznaje projekt SUPO, a mene može smijeniti s mjesta voditelja Projekta kad god hoće! I tu smo završili sastanak.
Došavši na posao u ponedjeljak 24.01.2005. u potpisnoj mapi sam našao Odluku br. 2-66/05/dl/žd kojom me se smjenjuje s poslova Voditelja projekta SUPO. Odluka je bila napisana malim fontom na dvije gusto ispisane stranice formata A4 iz čega sam zaključio kako je taj siromah čitav vikend potrošio smišljajući i pišući Odluku kojom će mi pokazati „tko je gazda“ bez obzira na struku i pamet. I u tom je naumu uspio. Naime od tada do danas više nisam bio u prigodi raditi ni jedan posao u HEP-u, a projekt SUPO je u razvoju ostao tamo gdje je bio u tom trenutku.

Zahvaljujući entuzijazmu i volji zaposlenice kojoj je Projekt dodijeljen na održavanje, a koja u svojem dotadašnjem poslu nije radila na vrlo složenim i sveobuhvatnim poslovima organizacije održavanja elektroenergetskih postrojenja tijekom ovih gotovo 6 godina na Projektu su napravljene mnoge stvari u smislu održavanja i unifikacije postupaka (dovršetka poslova na implementaciji do tada razvijenog dijela Projekta) u svim sastavnicama HEP-Proizvodnje i HEP-Toplinarstva, ali na poslovima koje je trebalo napraviti da se Projekt finalizira u punom predviđenom opsegu pomaka nema.

Ovakav scenarij “kadroviranja” u HEP-u nije izuzetak, već je u posljednjih 10 (a možda i više) godina pravilo i mnogi od mojih kolega prolaze isto ovakve nevjerojatne poslovne puteve režirane u glavama potpuno nekompetentnih “kadrova” čije je čak i mentalno zdravlje upitno, a u najmanje 2 slučaja i liječničkim nalazom definirano kao bolest. Upravo događanja od 2004. godine do danas su pokazali kako je moguće na najvišim rukovodnim mjestima HEP-a zateći kadrove sa dijagnosticiranim mentalnim oboljenjima – od nemogućnosti koncentracije i donošenja bilo kakvih složenih odluka, pa do shizofrenije i u najnovijim i aktualnim slučajevima (mislim) psihopatije.
Kao ilustraciju ove općepoznate činjenice navodim isječak iz jednih dobro obaviještenih novina u kojemu se za tada postavljenog člana Uprave HEP-a kaže: „ Na to je mjesto stigao u travnju 2004. i to samo nekoliko mjeseci nakon što mu je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dao rješenje prema kojem, zbog invalidnosti, ne smije biti raspoređen na poslove koji “zahtijevaju povećanu koncentraciju i pamćenje”. Da je dijagnoza bila ispravna novi član Uprave HEP-a je pokazao odmah po useljenju u “svoju” novu kancelariju sa svojim prvim potezima do tada nezabilježenih u povijesti HEP-a od kojih bi jedan mogao ući u anale ljudske gluposti, štetnosti, bahatosti i nekompetentnosti – naime naložio je tajnici da svu dokumentaciju koju su njegovi prethodnici godinama skupljali (osim stručne literature tu su bili i ugovori o najznačajnijim poslovima, zapisnici sa sastanaka komisija za izbor Ponuđača, planovi poslovanja iz bivših i aktualne poslovne godine, poslovni dopisi od razine Vlade RH, raznih inspekcija i poslovnih partnera i td. i td.) – BACI! Da, da sve baci u smeće budući da po njegovom bolesnom “mišljenju” povijest HEP-a počinje od njegovog ustoličenja u Upravu HEP-a.
Ili navode iz drugih dobro obaviještenih novina kako je bivši član Uprave HEP-a u Remetincu u svoju obranu pokazao liječničko uvjerenje od prije 20-tak godina kako boluje od shizofrenije!
A taj shizofreničar se je odmah po dolasku u Upravu HEP-a “proslavio” prigodom posjete jednoj našoj velikoj termoelektrani kad je svoju “stručnost” i kompetenciju pokazao pitanjem koje je pred gomilom direktora (koje je uvijek vodio sa sobom ne bi li na taj način dao “težinu” svojoj nazočnosti) bahato i “s visoka” uputio direktoru te termoelektrane (inače uvaženom i pravom stručnjaku) zastavši na mostiću kojim je premošten kanal za odvod rashladne vode iz postrojenja (širok cca 6 m): “Hajde objasni ti sad nama direktore kako ovako mala rijeka daje tako veliku snagu?”
Naravno direktor elektrane je bio u prevelikoj neugodnosti budući da članu Uprave HEP-a zaduženog za pitanja proizvodnje nije pred svima mogao reći kako ovo nije hidroelektrana, već je to termoelektrana, a ova “rijeka” nije rijeka, već je to odvodni kanal rashladne vode.
No ni takva budalaština, elementarna nestručnost i bahatost pokazana pred gomilom ljudi nisu poljuljali tog gospodina u njegovom stavu kako je njega sam Gospodin poslao da napravi reda u HEP-u. I još je dugo taj gospodin “radio reda” u HEP-u.

Navesti ću još dva zanimljiva i znakovita primjera „kadroviranja“ u HEP-u:

1. primjer:
Tijekom uvođenja projekta SUPO došli smo u fazu u kojoj je trebalo u suglasju sa nekim službama u HEP-u donijeti neke odluke i operativno ih provesti, a jedna od takvih bila je i potreba za uvođenjem transparentnosti materijalnog i skladišnog poslovanja budući da se dotadašnji način rada nije mogao prilagoditi takvim zahtjevima projekta SUPO.
U tu svrhu sazvao sam sastanak sa rukovoditeljima HEP-ovih službi koje su u tom poslu trebale sudjelovati.
Gospođe i gospoda su se odazvali i poslije mojeg kratkog uvoda riječ je odmah uzeo gospodin zadužen upravo za praćenje i izvještavanje rukovodstva o sukladnosti poslovnih postupaka u HEP-u sa zakonima i obvezatnim normama.
Taj se je gospodin obrušio svom silinom na moj zahtijev za transparentnošću poslovanja i primjenu nekih međunarodnih normi u tom poslovanju koje je i hrvatski Sabor ozakonio, te je na kraju izjavio: „Taj vaš MRS2 – zalihe (radilo se je o toj normi) se u RH nikada neće primijeniti – on se primjenjuje samo u Zimbabveu“.
Poslije te nevjerojatne izjave odgovornog rukovoditelja ja sam prekinuo sastanak i o svemu izvijestio Upravu HEP-a. Naravno od Uprave HEP-a nikada nisam dobio očitovanje o problemu, ali jednako tako više nije bilo ni tako žestokog protivljenja uvođenju te norme koju smo konačno i uspjeli uvesti u SUPO i time omogućili funkcioniranje sustava.

Gospodin koji je tako nekompetentno reagirao pokazujući potpuno neznanje o području rada kojim je (i još danas) u HEP-u rukovodio je u međuvremenu promaknut od „Rukovoditelja“ na čast „Direktora“, a ujedno je kao „vrsni stručnjak“ postao i predsjednik hrvatske udruge specijalista koji se trebaju brinuti upravo o zakonitom i transparentnom poslovanju poglavito trgovačkih društava u vlasništvu RH.
Jednako tako je i gospođa koja je bila na tom sastanku i u čiju je neposrednu stručnu ingerenciju ulazila tema sastanka, a na čije sufliranje je gospodin tako burno reagirao napredovala do časti direktorice u HEP-u.

2. primjer:

Direktor jednog od najsloženijih pogona HEP-Proizvodnje koji je kao relativno mlad čovjek u 15-tak minuta mojeg izlaganja o potrebi uvođenja SUPO projekta i u „njegov“ pogon sve shvatio, te je SUPO uveden bez i najmanjih problema, a u nekim područjima i unaprijeđen njegovim prijedlozima, poslije višegodišnje „bitke“ sa „novim HEP-ovim kadrom“ ne mogavši više podnositi nestručnost, bahatost, nekompetenciju i štetnost postupanja tog “kadra” dao ostavku na mjesto direktora (uz vrlo kvalitetno obrazloženje) „promaknut“ na višu funkciju i potpuno marginaliziran.
A riječ je o stručnjaku koji je „ispekao zanat“ prešavši sve razine u školovanju i praksi potrebne za stjecanje kompetentnosti kakvih danas u HEP-u gotovo, pa i nema.

Ne mogu vjerovati da su ovakve potpuno izokrenute i lude sudbine ljudi u HEP-u slučajnost (nekompetentni naglo napreduju, a kompetentne se tjera u „mišju rupu“) – slažem se sa mnogim kolegama koji misle kako se uništavanje HEP-a radi namjerno i planirano.

Nešto o ovoj temi možete pročitati i u točci 3. izlaganja na linku:

http://www.hro-cigre.hr/hrv/downloads/sr2/Cvetkovic%20Zorko_diskusija%20za%20SR-13_01_2011.pdf

ili

http://www.hro-cigre.hr/hrv/downloads/okruglistol2/Zorko_Cvetkovic.pdf

Ovakva “kadrovska politika” je urodila problemom kojeg današnje rukovodstvo HEP-a nije u stanju shvatiti, a to je potpuna praznina (vakuum) u preklapanju generacija stručnjaka – onih koji su otišli, koji odlaze ili koji će uskoro otići u mirovinu i onih koji su došli u HEP primljeni na posao bez potrebnog obrazovanja, iskustva i kompetencija i bez prigode da bilo što nauče od starijih i iskusnih kadrova koji su maknuti na margine bez ikakve mogućnosti upliva na bilo što u HEP-u.

Žalosna je činjenica da je u ono “vrijeme mraka” (kako to vrijeme zove današnji „HEP-ov kadar”) dakle od 1945. godine do vremena “konačnog svitanja” 1991. godine (dakle tijekom cca 45 godina) u RH sagrađeno (osim respektabilne metalne industrije, brodogradnje, poljoprivrede, turizma, čitavih novih gradova, ogromne nedostajuće infrastrukture, nekoliko respektabilnih sveučilišta, bolnica, škola i td. i td.) i raznih elektrana (što termoelektrana i toplana, što hidroelektrana) ukupne snage cca 4.100 MW uz sva potrebna prijenosna i distribucijska postrojenja, te je u neke hrvatske gradove uveden daljinski način grijanja (Zagreb i Osijek) čega tada i neki mnogo veći europski gradovi nisu imali i njihovi su stručnjaci dolazili k nama po savijete i iskustva, a od vremena “konačnog svitanja” do danas (dakle tijekom cca 20 godina) napravljeno je gotovo pa ništa (2 plinska kombi bloka u TE-TO Zagreb i HE Lešće) ukupno cca 375 MW.
U isto vrijeme vanjski dug RH je od gotovo pa zanemarivih cca 3 milijarde US$ narastao na vrtoglavih i pogubnih cca 50 milijardi eura.

A sve to samo zahvaljujući toj razornoj “kadrovskoj politici” zapošljavanja potpuno nekompetentnih, pa i (bar u HEP-u) mentalno bolesnih “kadrova” na svim razinama od Uprave do Pogona po načelima nepotizma, stranačke pripadnosti, plemenske pripadnosti, vezama sa crkvom i svim ostalim nedozvoljenim i protuzakonitim načinima i postupcima.

U Ustavu RH postoji načelo jednakopravnosti svih građana RH pred zakonom i ustavom što podrazumijeva i jednake mogućnosti i dostupnost pod jednakim uvjetima svim građanima RH svih poslova koji se rade u institucijama i trgovačkim društvima u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu RH, pa tako i u HEP-u.
Unatoč tome kadrovska politika u HEP-u se vodi kako sam gore opisao, a osobno sam svjedočio toj pogubnoj pojavi. Naime zadnji javni natječaj za jedno visoko rangirano rukovodno mjestu u HEP-u na kojem sam i ja aplicirao bio je javni natječaj za mjesto direktora Direkcije za proizvodnju (tamo negdje 1992. godine – mislim) – od tada više javnih natječaja nema, a “kadrovi” se postavljaju kao što prije napisah.
Čitav „razgovor“ kojeg sam imao sa tadašnjom katastrofom od generalnog direktora tadašnjeg HEL-a sveo se je na dva pitanja i dva odgovora:
1. pitanje: „Jeste li član HDZ-a“ i odgovor „nisam“,
2. pitanje: „Kad se mislite učlaniti u HDZ?“ i odgovor „ne mislim se učlaniti ni u jednu političku stranku – moja je stranka RH – politikom se ne mislim baviti i rado bi popričao sa Vama o mojem programu poslovanja Direkcije za proizvodnju.
Razgovor je tu bio gotov!

To je najveći problem HEP-a i ne samo HEP-a!
Kadroviranje kojega rade „kadrovi“ bez i minimalnih stručnih kompetencija.
I svatko tko misli da ćemo iz svekolike krize u koju smo zapali u posljednjih 20 godina izaći, a da ne riješimo taj problem nekompetencije jako se vara.

Poštovane kolegice i kolege – može li lošije?

Nije li u ovakvim, rekao bi, bolesnim okolnostima normalno da se ništa ili gotovo ništa ne gradi, da se postrojenja ne održavaju, da se događaju razne „Kupske“ (nekompetentno vođenje projekta i samo zahvaljujući čudu – bez mrtvih), „Lešća“ (dvoje mrtvih i kašnjenje projekta – opet poradi nekompetentnog vođenja projekta), sudjelovanje u najvećim hrvatskim lopovlucima (razne Fimi medije, Buljubašići, mutni „poslovi“ sa kupnjom i prodajom električne energije, podjela stanova, uhljebljivanje političkih podobnika, rodijaka, ljubavnika i ljubavnica i td. i td.)

U isto vrijeme puno školovanih, iskusnih i kompetentnih zaposlenika nema posla i ne može doći u prigodu da s ikim čak ni porazgovara o poslovima koje bi trebalo žurno raditi i načinima na koje bi te poslove trebalo raditi. Da izbjegnem prigovor kako sam samo pričao i „rogoborio“, a nisam ništa pokušao pokrenuti napominjem da sam pisao dopise svim dosadašnjim predsjednicima Uprava HEP-a i svim premijerima Vlada RH, ali ni od koga nisam dobio nikakvog odgovora.

Za dodatnu ilustraciju nekompetentnosti Uprave društva navesti ću jedan banalan primjer (bio bi smiješan da nije tragičan).

Na Internet stranicama HEP-a je 02.07.2010. godine osvanuo Poziv stručnjacima HEP-a koji misle da bi mogli aplicirati za sudjelovanje u pripremi izgradnje ili vođenje najsloženijih poslova izgradnje HEP-ovih postrojenja da se jave u pisanoj formi, te da svojoj Ponudi prilože neke privitke koji bi trebali posvjedočiti o stručnosti i kompetenciji ponuditelja.
Poziv je formalno „lansirao“ Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima, no iz sadržaja Poziva, te kriterija po kojima će se procjenjivati kompetentnost Ponuditelja svima koji su duže u HEP-u je bilo odmah jasno kako je autor „kriterija“ član Uprave potpuno nekompetentan za bilo kakav stručni posao no iskusan u kreiranju razno-raznih nepotrebnih tablica i dijagrama u MS Office paketu i MS Project-u.

Naime kriteriji za najsloženije poslove izgradnje najsloženijih HEP-ovih postrojenje su bili navedeni kao:
1. Obvezni uvjeti za prijavu:
• VSS,
• Najmanje 3 godine radnog staža u struci,
• napredno poznavanje MS Office paketa,
2. Poželjni uvjeti za prijavu:
• iskustvo u pripremi i izgradnji elektroenergetskih objekata (koje „iskustvo“ sa 3 godine „radnog staža u struci“?!),
• aktivno znanje engleskog jezika,
• aktivno korištenje MS Project-a

Kad bi to bio Poziv zaposlenicima koji bi radili poslove tajnika ili tajnice u timu za izgradnju složenog HEP-ovog postrojenja sve bi bilo u redu, ali Poziv se je odnosio za stručnjake koji bi radili i/ili rukovodili najsloženijim HEP-ovim investicijskim poslovima, a u kriterijima se nigdje ne spominje (recimo) stručni ispit.
No obzirom na činjenicu kako je autor ovih „kriterija“ bez i te 3 godine pravog iskustva u struci, bez položenog Stručnog ispita i bez sudjelovanja u stalnom stručnom usavršavanju koje organiziraju Hrvatske komore strojarskih, elektro i građevinskih inženjera ovakvi „kriteriji“ su sasvim razumljivi – nažalost!!

A što znači raditi na složenim investicijskim projektima HEP-a bez Stručnog ispita, sa cca 3 godine „radnog staža u struci“ (?!), ali „naprednim poznavanje MS Office paketa“ i „aktivnim korištenjem MS Project-a“ pokazali su „uspjesi“ u izgradnji HEP-ove poslovne zgrade u Kupskoj, dvoje mrtvih u akumulacijskom jezeru HE Lešće, kašnjenjem na svim radovima izgradnje HEP-ovih elektrana, neodržavanjem postrojenja i td. itd..

Poštovane kolegice i kolege,

Mogao bi vam „na ramenu plakati“ još jako dugo i puno no možda je i ovo previše za vaše strpljenje, pa neću dalje. Primjeri koje sam naveo su samo neki od gomile sličnih, a mislim da su lako razumljivi. Tijekom svih ovih događanja u HEP-u nisam naišao niti na jednog kolegu u HEP-u koji je nekada radio na pravim stručnim i korisnim poslovima (a ima ih jako puno), a koji vam isto tako ne bi mogao iz svojeg iskustva iznijeti gomilu sličnih spoznaja.

Stvarno je mučno i ponižavajuće poslije cca 40 godina rada u HEP-u otići u mirovinu sa ovakvim spoznajama, ali i saznanjem kako te spoznaje nisu nešto za što se ne zna u široj i stručnoj i laičkoj javnosti, pa na svaki spomen HEP-a „pokrivati se ušima“ i nadati se kako vas nitko iz društva u kojemu se možete zateći neće povezati sa ovom sramotom koja se danas zove HEP!

Kad bi bar sve to bio ružan san – ali i za ružan san to bi bilo previše!

Želim vam svaku sreću i uspjeh u životu.
Hvala na suradnji.
Isprika za svaki možebitno nespretni potez ili odluku koja nije bila najsretnija, ali je sigurno bila donesena u najboljoj namjeri.

Nadam se da ćete vi odlaziti u mirovinu bez straha od „rejtinga“ HEP-a među vašim prijateljima, poznanicima, susjedima, djecom i slučajnim sugovornicima.

Eh, ta NADA!

Zagreb, 28.02.2011. – na kraju radnog vremena
Vaš Ljudevit Kotnik