Mjesec: ožujak 2007.

U našoj maloj Elektri Sisak po naređenju Direktora provodi se velika štednja. Štedimo gorivo, struju, štedimo vodu, štedimo slova, ne pišemo podebljanim slovima jer navodno štedimo tintu. Štedimo mi i na zaštitnoj opremi (npr. zaštitnim rukavicama za rad).. Ja na štednju kažem BRAVO! Treba štedjeti! Štedimo toliko marljivo da su čak i rukovodiocima pogona skinuli pravo na prijevozne troškove jer su po odluci Predsjednika Uprave dobili pravo korištenja službenog automobila na 24 sata. Dobro je da je Predsjednik Uprave donio ovu odluku jer su oni do sada koristili jedno i drugo. Predsjednik Uprave vjerojatno misli da ih je nagradio što im je omogućio korištenje službenih automobila na 24 sata, a on ih je u stvarnosti oštetio jer im je ukinuo jedno od prava, ako to uopće pravom možemo zvati jer zbilja ne znam temeljem koje odluke su imali pravo na korištenje dva prava po istom osnovu?

I dok mi tako štedimo, uz mizerne plaće elektromontera koj rade za osnovnu neto plaću od cca 3.500,00 kuna HEP redovno sponzorira reprezentaciju lijepe naše u vaterpolu, rukometu, te dio sportskih košarkaških, vaterpolo, rukometnih i nogometnih klubova.
Sponzoriramo Dinamo, ali ček´malo, ja sam navijač Hajduka, zašto ne bi i moj klub sponzorirali kad se već štedi?!!!

A i struja će poskupjeti, nema šoldi za vjetrenjače. A morti je u tom kvaka. Sanader će vjetrenjače graditi u Dalmaciji, a spoznorirati Dinamo.

I vuk sit i koze na broju!

Maratonac

Prošlog ljeta prisustvovala sam sindikalnom skupu podružnice NSRHEP-a HE na Krki (HE Miljacka).
Po završetku radnog dijela sastanka pošla sam pogledati hidroelektranu izvana… tu stogodišnju ljepoticu koja se stopila s čarobnom ljepotom krajolika.
Pristupila mi je mlada, sitna žena, lijepog lica. Gledala me predivnim, velikim očima u kojima se nazirala neka čudna tuga, a izraženi podočnjaci i izraz lica govorili su o iscrpljenosti mlade žene.
Pridružila mi se u šetnji obalom Krke i ispričala svoju priču, a koju ću (uz njenu dozvolu) sada ja ispričati vama.
Mlada žena živi na Murteru. Jedina je zaposlena u svojoj obitelji. Radila je u HE Jaruga na radnom mjestu administrator. Kada se vratila s porodiljnog dopusta u svibnju 2005. godine njen direktor ju je ZAMOLIO radi potrebe posla da prijeđe privremeno raditi u HE Miljacka. Na njeno pitanje do kada će to trajati rekao je do završetka kolektivnog godišnjeg odmora tog ljeta.
Vjerujući svom direktoru na riječ, poštujući autoritet, mlada žena je u dobroj vjeri savjesno i bespogovorno udovoljila usmenoj molbi i krenula na novo (privremeno) radno mjesto, suprotno tada važećem ugovoru o radu,putujući 100 kilometara na posao, i 100 kilometara s posla.
Po završetku kolektivnog godišnjeg odmora otišla je do direktora pitati kada se može vratiti, ali on joj je rekao da do daljnjeg mora ostati u HE Miljacka i da se on ne sjeća da je rekao drugačije.
Zaprepašteno sam slušala tu priču u vrijeme kada je prošlo već više od godinu dana od tog nevjerojatnog premještaja.
O problemu mlade žene obavješteni su svi direktori koji su nadležni za taj dio poduzeća. Nijedan od njih nije čuo za tu priču, svi su bili iznenađeni. Nakon toga išao je Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji u HEP Proizvodnja d.o.o. i novi ugovori o radu. Mlada žena je dobila novi ugovor po kojem je raspoređena na radno mjesto skladištara u HE Miljacka, tako da je tim ugovorom pogažena riječ dobila i formalnu podršku poslodavca, a na njenom bivšem radnom mjestu u HE Jaruga zaposlena je druga radnica. Zašto je ta žena prebačena u posebno otežane uvjete rada kao mlada majka, ako i dalje postoji potreba za njenim radnim mjestom u HE Jaruga? Sve do tog trenutka bila sam uvjerena da se radi o greški, da se možda radi o nekom nesavjesnom pojedincu i da će sigurno nepravda biti ispravljena… ali očito sam bila naivna. HEP je državno poduzeće. Poduzeće države koja poziva žene na rađanje, koja glasno ističe problem pada nataliteta. I sada se ja pitam… da li je ovo način na koji se država bori za porast nataliteta? Da li je ovakav odnos prema mladim majkama u cilju te borbe ili se radi o nečem drugom? Koliko ova žena dnevno gubi na putovanje s otoka do nenaseljenog dijela kanjona Krke? A sve to vrijeme je vrijeme koje može provesti sa svojim djetetom.
Nezavisni sindikat radnika HEP-a angažirao je odvjetničku kuću Rebrović i omogućio svojoj članici zaštitu prava sudskim putem jer je očigledno da u ovom slučaju postoji diskriminacija, šikana… radnica je stavljena u nejednaki i teški položaj.
Zar je moguće da će njeno dijete čekati tromo pravosuđe da ima svoju majku malo duže svakog dana i da mu se ona vrati manje umorna? Zar je moguće da poduzeće poput HEP-a nije u stanju riješiti ovaj problem bez suda? Zar je moguće da će poduzeće poput HEP-a voditi spor protiv svoje radnice, mlade majke koja je pogriješila samo zato što je bila savjesna i što je vjerovala na riječ direktoru koji je jako dobro morao znati da je za premještaj radnika Zakonom o radu propisana obveza uručenja pisane odluke? Nije li bešćutno gaženje riječi prijevara!!! Da li će se prešućivanjem ovakvih ponašanja prijevara udomaćiti u našem poduzeću i društvu te postati nešto normalno i prihvatljivo?
Proći će puno vremena do okončanja spora. Mladoj ženi i njenom djetetu nitko neće moći vratiti sve to vrijeme koje će izgubiti. No ne preostaje im ništa drugo nego čekati konačnu riječ pravosuđa jer u HEP-u očito nitko nema sluha za rješavanje ove tužne priče.
Nedavno su me neki predstavnici poslodavca na jednom skupu uvjeravali kako svi mi (poslodavac i radnici) igramo na istoj strani i da su nam interesi zajednički… a ja se u slučaju ove žene pitam… jesmo li na istoj strani?!!!!
Svaka priča ima svoju pouku, pa tako i ova.
Poštovani članovi, kada vam nadređeni ponude premještaj bez pisane odluke, kada se od vas traži da vjerujete na riječ sjetite se ove mlade žene i dva puta razmislite prije no što prihvatite.

Sonja Mikulić