Zbog svima očitih razornih posljedica privatizacije u 1990-ima po ekonomiju i čitavo društvo, sama je riječ privatizacija danas u Hrvatskoj, s razlogom, omražena. Veseli stoga što smo napredovali do te mjere da se sve nove privatizacije u javnosti dočekuju na nož – bilo da je riječ o nedavno spriječenoj privatizaciji vodâ, o trenutnom otporu akademske zajednice privatizaciji visokog obrazovanja i znanosti, o otporu privatizaciji javnog prostora (Varšavska, Srđ, zakon o golfu…) ili o otporu privatizaciji HEP-a. Tu nije riječ o odvojenim i nepovezanim stvarima – svi spomenuti pokušaji su dio iste pogubne privatizacijske logike koja vrednuje samo privatni profit a na štetu većine. Takva se perverzna logika najbolje vidi na primjeru HEP-a, gdje postoji plan da se privatizira samo njegov profitabilni dio, dok bi se ostatak ostavio u vlasništvu države. I ovdje vidimo, kao i u odgovoru na krizu širom Europe, suštinski protunarodnu logiku privatizacije profita a socijalizacije troškova.
Tri stvari treba ipak posebno naglasiti. Prvo, ne treba unaprijed pristajati na neminovnu privatizaciju samo zato što je to “proces u cijelom svijetu” jer bi takvo nešto bilo štetno ne samo za HEP i njegove radnike nego i za čitavo društvo. Tome se svi skupa možemo i moramo oduprijeti. Drugo, ne postoji “dobra privatizacija” niti “dobar ulazak privatnog kapitala”. Istraživanja su jasno pokazala da npr. u slučajevima privatno-javnog partnerstva na kraju to uvijek bude na štetu javnog interesa. HEP, kao jedan od osnovnih nacionalnih resursa, treba u potpunosti ostati u vlasništvu države i time bar donekle pod demokratskom kontrolom stanovništva. I treće i najvažnije, “usklađivanje energetskog zakonodavstva Hrvatske s trećim paketom energetske regulative EU-a” nije “samo izgovor pojedinim lobijima da pokušaju progurati zakonske prijedloge koji nanose dugoročnu štetu HEP-u”. Naime, liberalizacija i privatizacije energetskog sektora je upravo jedan od sustavnih ciljeva neoliberalne politike Europske unije. Kada je riječ o privatizaciji HEP-a, tu, dakle, nije riječ o iskorištavanju nevine EU za neke privatne interese, nego je posrijedi dio planske politike EU. Jednako kao što nam EU, u suradnji s domaćom političkom elitom, donosi sustavno uništavanje, zatvaranje i/ili privatizaciju brodogradilišta, kao što nam nameće čitav niz za Hrvatsku nepovoljnih propisa u poljoprivredi i ribarstvu, tako nam nameće i privatizaciju HEP-a. Da bismo se mogli uspješno boriti za svoje interese, ključno je znati tko stoji s druge strane barikada.
Plenum Filozofskog fakulteta je 14. lipnja 2011. izglasao potporu borbi sindikatâ protiv privatizacije HEP-a i obećava im pridružiti im se u toj borbi jer je borba za očuvanje HEP-a i borba za interese svih nas i čitavoga društva. Kao što se već četiri godine borimo protiv privatizacije visokog obrazovanja, tako ćemo vam se pridružiti i u borbi protiv privatizacije energetskog sektora.
Jedan svijet – jedna borba! HEP je naš!
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu
