NSRHEP

ZAJEDNO
POKREĆEMO
PROMJENE

NSRHEP

Kada se smjer vjetra
promijeni, neki prave zid,
a neki prave vjetrenjaču!

NSRHEP

ZAJEDNO
SMO
SNAŽNIJI

ZADRŽAVANJE CJELOVITOG HEP-a U JAVNOM JE INTERESU

U nastavku objavljujemo: – intervju s gospodinom Jadrankom Berlengijem, dipl.iur. koji je objavljen u časopisu EGE – 1/2011. (str. 30., 31. i 32.)

ZADRŽAVANJE CJELOVITOG HEP-a U JAVNOM JE INTERESU

U sklopu rasprave o implementaciji Trećeg energetskog paketa u hrvatsko zakonodavstvo stručna javnost i predstavnici resornog ministarstva uglavnom su se složili s „kompromisnom“, uvjetnom primjenom ITO-modela koji je predložio ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“, dr.sc. Goran Granić, dipl.ing. Predstavnik radnika u Nadzornom odboru HEP-a, Jadranko Berlengi, dipl.iur. to rješenje smatra potpuno neprihvatljivim nazvavši ga „nastavkom manipulacije stručnom i općom javnošću te nastavkom pokušaja razbijanja HEP-a čiji je krajnji cilj jeftina rasprodaja HEP-a daleko od očiju javnosti“. Gosp. Berlengi u iznimno aktualnom intervjuu časopisu EGE preispituje stručne kompetencije EIHP-a za pisanje zakona te, navevši niz razloga zbog čega HEP bez ikakvih uvjeta treba ostati cjelovit, konstatira da prijenosna mreža u Hrvatskoj svojim kapacitetima ne stoji na putu liberalizacije tržišta električnom energijom u Hrvatskoj.

Poštovani gosp. Berlengi, možete li ocijeniti trenutačno stanje u HEP Grupi?

Dugogodišnje svjesno devastiranje društava HEP Grupe ostavilo je brojne posljedice od kojih su, dolaskom nove Uprave, neke djelomično sanirane. Još uvijek nisu sanirane posljedice loše kadrovske politike i na ključnim mjestima se još uvijek nalaze brojni kadrovi postavljeni od bivše Uprave po kriteriju podobnosti, a bez potrebnih uvjeta i stručnog znanja.
Također, nisu do kraja razjašnjeni neki poslovni događaji iz prethodnog razdoblja koji financijski teško opterećuju poslovanje HEP-a. Veliki je zaostatak u pripremi investicijskih objekata. No, unatoč prisutnih poteškoća, HEP Grupa ima ogroman kadrovski i materijalni potencijal i siguran sam da, uz organizacijske i kadrovske promjene, može ne samo izaći iz teškoća, već i postati pokretač bržeg razvoja hrvatskog gospodarstva.

Kakvo je trenutačno stanje u HEP Operatoru prijenosnog sustava kao „ključnom subjektu“ najavljenog restrukturiranja s obzirom na stanje imovine, financije, organizaciju, prihode i sl.

Sasvim je sigurno da prijenosna mreža u Hrvatskoj svojim kapacitetima ne stoji na putu liberalizacije tržišta električnom energijom u Europskoj uniji. Hrvatska ima dobre interkonekcijske veze sa svim zemljama u okruženju. Prijenosna mreža je vrlo dobro izgrađena, a nedavnim puštanjem 400 kV dalekovoda Ernestinovo-Pečuh ostvarene su dodatne mogućnosti razmjene električne energije sa susjednom Mađarskom. Što se tiče financijskog i organizacijskog aspekta, HEP OPS dijeli sudbinu ostalih društava HEP Grupe.

Možete li objasniti zašto se zauzimate za održavanje cjelovitog HEP-a?

Zadržavanje cjelovitog HEP-a u javnom je interesu Republike Hrvatske. HEP je zadnjih godina izložen velikom i agresivnom pritisku pojedinaca i interesnih grupa. Ti pojedinci i interesne grupe uspijevali su, uz pomoć pojedinaca u organima javne uprave, ostvariti znatnu materijalnu korist, a na štetu javnog interesa i na štetu HEP-a. Nije rijedak slučaj da državni dužnosnik ili direktor u državnom poduzeću napusti posao i već drugi dan putem svog trgovačkog društva bude „do grla“ u djelatnosti kojom se do jučer bavio u javnom interesu.

Navest ću osnovne razloge zbog kojih se zauzimam za cjelovitost HEP-a:

1. očuvanje ekonomske snage i potencijala tvrtke,
2. bolji kreditni rejting i veći kreditni potencijal,
3. lakše ispunjavanje postojećih obveza prema bankama kreditorima,
4. snažnija pozicija u pregovorima sa svim izvođačima radova i davateljima usluga na domaćem i inozemnom tržištu,
5. bolja mogućnost objedinjavanja hrvatskih građevinara i proizvođača opreme na velikim investicijama,
6. bez cjelovitog HEP-a sasvim sigurno ne može se ostvariti jedan od ciljeva Strategije energetskog razvoja RH (NN 130/2009) – energetska neovisnost,
7. bolje upravljanje rizicima, odnosno veća otpornost na potencijalne rizike i mogućnosti amortiziranja svih vrsta rizika, posebno onih najvećih (kao npr. financijskih, šteta na imovini, odljev kadrova, što vlasnički razdvojena društva nisu u stanju),
8. eliminiranje opasnosti od divlje privatizacije, kakvima smo u nas svjedočili u posljednja dva desetljeća,
9. mogućnost pozicioniranja HEP-a kao velikog elektroenergetskog subjekta u regiji,
10. očuvanje jednog od finih instrumenata u vođenju državne makroekonomske politike,
11. amortiziranje utjecaja nejednake razvijenosti hrvatskih regija,
12. bitno umanjenje štete koja će nastati upuštanjem u otvorenu tržišnu utakmicu, na svim područjima djelatnosti, sa snažnim i daleko bolje organiziranim i pripremljenijim takmacima.

Kako gledate na prijedlog o primjeni modela neovisnog operatora prijenosa, tzv. kompromisnog ITO-modela koji je izložio ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“, dr.sc. Goran Granić, dipl. ing, na posljednjoj javnoj raspravi?

Prijedlog dr. Granića je potpuno neprihvatljiv i treba ga odbaciti. To je nastavak manipulacije stručnom i općom javnošću te nastavak pokušaja razbijanja HEP-a, čiji je krajnji cilj jeftina rasprodaja zbog interesa pojedinaca i interesnih grupa, nasuprot javnom interesu Hrvatske i usprkos nedavnom iznijetim stavovima Vlade. Pokušaj je to da se materija vještim manevrom izmakne iz ovlasti Hrvatskog sabora, a da se potom, daleko od očiju javnosti završi započeto, a to je postupak razbijanja HEP-a.

Ukratko, prijedlog dr. Granića se sastoji u sljedećem:

– zakonom bi se predvidjela sva tri modela: OU, ISO i ITO, a HEP-u bi se uvjetno „dalo povjerenje“ da starta s ITO-modelom i da u zadanim rokovima ostvari potrebne organizacijske promjene,
– Vladi bi se dala ovlast da u svakom trenutku može donijeti odluku o promjeni modela, a HEP može donijeti odluku o vlasničkom razdvajanju, u svakom trenutku.

Pitam se tko je dr. Granić da predlaže da se HEP-u „da povjerenje“ i to još uz njegove uvjete? HEP je po kvaliteti i praktičnom iskustvu svojih elektroenergetskih stručnjaka višestruko superioran od resornog ministarstva angažiranim vječnim energetskim stratezima pa je takva formulacija prijedloga od strane ravnatelja EIHP-a u najmanju ruku neumjesna.

Zašto tako mislite?

Niti jedna zemlja EU-a nije primijenila hibridno rješenje, već redom jedan od ponuđenih modela. Prema odredbi Direktive EU-a, model se treba propisati zakonom, a HEP je obvezan provesti ga u praksi bez „davanja mu povjerenja“ s bilo čije strane. EIHP je, prije svega, u ovom postupku angažirani i plaćeni recenzent Studije usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s Trećim paketom energetskih propisa EU-a. Postavlja se pitanje: tko je dodijelio ovu novu ulogu recenzentu ili možda samo njihovom ravnatelju? Recenzija je skrivena od očiju javnosti, a recenzent Studije se sada preoblači u potpuno novu ulogu zagovornika Studije koju je recenzijom osporio.

Autori Studije i recenzent tvrde da je TSO-model (model operatora prijenosnog sustava) „preferirano rješenje“, a ITO-model znatno kompliciraniji i skuplji u provedbi.

I jedno i drugo je neistina. Svi ponuđeni modeli od EU-a su potpuno ravnopravni. Vlasničko razdvajanje je znatno skuplje i kompliciranije od ITO-modela jer, pored normativnih zahvata, iziskuje projektiranje i investiranje u objekte kako bi se ostvarilo i „fizičko razdvajanje“ imovine. Od pisanja recenzije do zadnjeg prijedloga recenzent je napravio nekoliko dvostrukih salta i svojim postupcima se diskvalificirao za davanje bilo kakvih prijedloga.

Uz to, postavlja se pitanje, zašto EIHP kao državna ustanova tako gorljivo štiti privatne trgovce i opskrbljivače električnom energijom u Hrvatskoj predlažući čak i dodatna rješenja u smjeru odvajanja distributivne mreže, što od nas ne traže propisi EU-a i što neminovno vodi razbijanju HEP-a. Posebno se postavlja pitanje uloge Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u cijelom postupku. To je trčanje ususret vlastitoj šteti.

Raspisivanje natječaja za izradu zakona je jedinstven slučaj u zakonodavnoj praksi. To je po meni ustavnopravno pitanje i nešto za što bi se trebalo zainteresirati i Državno odvjetništvo. Nije mi poznato da je ijedna država u svijetu raspisala natječaj za izradu zakona. Institut i agencija koji su odabrani za izradu zakona kontinuirano pružaju usluge energetskim subjektima na tržištu i od toga žive. Samim time ne mogu izrađivati zakone koji reguliraju rad tih istih energetskih subjekata. To se zove sukob interesa.

Kao jedini predstavnik radnika u Nadzornom odboru HEP-a, povodom ovog problema uputio sam pismo ministru gospodarstva, rada i poduzetništva, a zbog značaja problema kopiju sam uputio i predsjednici Vlade.

Je li spominjani rok od godinu dana dovoljan za restrukturiranje HEP-a u skladu s ITO-modelom i s kakvim će se sve izazovima HEP i HEP OPS u tom procesu susresti (organizacija, financije i sl.)?

Rok od godinu dana je dovoljan za restrukturiranje u skladu s ITO-modelom.

U procesu prilagodbe ne bi trebalo biti posebnih izazova, a HEP i Republika Hrvatska su u stanju udovoljiti svim preuzetim obvezama i zahtjevima koji su postavljeni pred zemlje članice EU-a, a to znači stvoriti normativne pretpostavke za slobodno funkcioniranje tržišta električne energije. Da li će tržište zaista profunkcionirati na očekivani način, ne ovisi o HEP-u ni o Vladi, već o nizu predvidivih i nepredvidivih okolnosti, kao uostalom i u cijeloj Europi. Kako niti jedna zemlja članica EU-a, osim Malte, nije u potpunosti udovoljila niti zahtjevima prethodnog drugog paketa energetske regulative, za očekivati je da će se proces liberalizacije energetskog tržišta EU-a nastaviti u nekoliko sljedećih godina.

ZADRŽAVANJE CJELOVITOG HEP-a U JAVNOM JE INTERESU

ZADRŽAVANJE CJELOVITOG HEP-a U JAVNOM JE INTERESU

U sklopu rasprave o implementaciji Trećeg energetskog paketa u hrvatsko zakonodavstvo stručna javnost i predstavnici resornog ministarstva uglavnom su se složili s „kompromisnom“, uvjetnom primjenom ITO-modela koji je predložio ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“, dr.sc. Goran Granić, dipl.ing. Predstavnik radnika u Nadzornom odboru HEP-a, Jadranko Berlengi, dipl.iur. to rješenje smatra potpuno neprihvatljivim nazvavši ga „nastavkom manipulacije stručnom i općom javnošću te nastavkom pokušaja razbijanja HEP-a čiji je krajnji cilj jeftina rasprodaja HEP-a daleko od očiju javnosti“. Gosp. Berlengi u iznimno aktualnom intervjuu časopisu EGE preispituje stručne kompetencije EIHP-a za pisanje zakona te, navevši niz razloga zbog čega HEP bez ikakvih uvjeta treba ostati cjelovit, konstatira da prijenosna mreža u Hrvatskoj svojim kapacitetima ne stoji na putu liberalizacije tržišta električnom energijom u Hrvatskoj.

Poštovani gosp. Berlengi, možete li ocijeniti trenutačno stanje u HEP Grupi?

Dugogodišnje svjesno devastiranje društava HEP Grupe ostavilo je brojne posljedice od kojih su, dolaskom nove Uprave, neke djelomično sanirane. Još uvijek nisu sanirane posljedice loše kadrovske politike i na ključnim mjestima se još uvijek nalaze brojni kadrovi postavljeni od bivše Uprave po kriteriju podobnosti, a bez potrebnih uvjeta i stručnog znanja.
Također, nisu do kraja razjašnjeni neki poslovni događaji iz prethodnog razdoblja koji financijski teško opterećuju poslovanje HEP-a. Veliki je zaostatak u pripremi investicijskih objekata. No, unatoč prisutnih poteškoća, HEP Grupa ima ogroman kadrovski i materijalni potencijal i siguran sam da, uz organizacijske i kadrovske promjene, može ne samo izaći iz teškoća, već i postati pokretač bržeg razvoja hrvatskog gospodarstva.

Kakvo je trenutačno stanje u HEP Operatoru prijenosnog sustava kao „ključnom subjektu“ najavljenog restrukturiranja s obzirom na stanje imovine, financije, organizaciju, prihode i sl.

Sasvim je sigurno da prijenosna mreža u Hrvatskoj svojim kapacitetima ne stoji na putu liberalizacije tržišta električnom energijom u Europskoj uniji. Hrvatska ima dobre interkonekcijske veze sa svim zemljama u okruženju. Prijenosna mreža je vrlo dobro izgrađena, a nedavnim puštanjem 400 kV dalekovoda Ernestinovo-Pečuh ostvarene su dodatne mogućnosti razmjene električne energije sa susjednom Mađarskom. Što se tiče financijskog i organizacijskog aspekta, HEP OPS dijeli sudbinu ostalih društava HEP Grupe.

Možete li objasniti zašto se zauzimate za održavanje cjelovitog HEP-a?

Zadržavanje cjelovitog HEP-a u javnom je interesu Republike Hrvatske. HEP je zadnjih godina izložen velikom i agresivnom pritisku pojedinaca i interesnih grupa. Ti pojedinci i interesne grupe uspijevali su, uz pomoć pojedinaca u organima javne uprave, ostvariti znatnu materijalnu korist, a na štetu javnog interesa i na štetu HEP-a. Nije rijedak slučaj da državni dužnosnik ili direktor u državnom poduzeću napusti posao i već drugi dan putem svog trgovačkog društva bude „do grla“ u djelatnosti kojom se do jučer bavio u javnom interesu.

Navest ću osnovne razloge zbog kojih se zauzimam za cjelovitost HEP-a:

1. očuvanje ekonomske snage i potencijala tvrtke,
2. bolji kreditni rejting i veći kreditni potencijal,
3. lakše ispunjavanje postojećih obveza prema bankama kreditorima,
4. snažnija pozicija u pregovorima sa svim izvođačima radova i davateljima usluga na domaćem i inozemnom tržištu,
5. bolja mogućnost objedinjavanja hrvatskih građevinara i proizvođača opreme na velikim investicijama,
6. bez cjelovitog HEP-a sasvim sigurno ne može se ostvariti jedan od ciljeva Strategije energetskog razvoja RH (NN 130/2009) – energetska neovisnost,
7. bolje upravljanje rizicima, odnosno veća otpornost na potencijalne rizike i mogućnosti amortiziranja svih vrsta rizika, posebno onih najvećih (kao npr. financijskih, šteta na imovini, odljev kadrova, što vlasnički razdvojena društva nisu u stanju),
8. eliminiranje opasnosti od divlje privatizacije, kakvima smo u nas svjedočili u posljednja dva desetljeća,
9. mogućnost pozicioniranja HEP-a kao velikog elektroenergetskog subjekta u regiji,
10. očuvanje jednog od finih instrumenata u vođenju državne makroekonomske politike,
11. amortiziranje utjecaja nejednake razvijenosti hrvatskih regija,
12. bitno umanjenje štete koja će nastati upuštanjem u otvorenu tržišnu utakmicu, na svim područjima djelatnosti, sa snažnim i daleko bolje organiziranim i pripremljenijim takmacima.

Kako gledate na prijedlog o primjeni modela neovisnog operatora prijenosa, tzv. kompromisnog ITO-modela koji je izložio ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“, dr.sc. Goran Granić, dipl. ing, na posljednjoj javnoj raspravi?

Prijedlog dr. Granića je potpuno neprihvatljiv i treba ga odbaciti. To je nastavak manipulacije stručnom i općom javnošću te nastavak pokušaja razbijanja HEP-a, čiji je krajnji cilj jeftina rasprodaja zbog interesa pojedinaca i interesnih grupa, nasuprot javnom interesu Hrvatske i usprkos nedavnom iznijetim stavovima Vlade. Pokušaj je to da se materija vještim manevrom izmakne iz ovlasti Hrvatskog sabora, a da se potom, daleko od očiju javnosti završi započeto, a to je postupak razbijanja HEP-a.

Ukratko, prijedlog dr. Granića se sastoji u sljedećem:

– zakonom bi se predvidjela sva tri modela: OU, ISO i ITO, a HEP-u bi se uvjetno „dalo povjerenje“ da starta s ITO-modelom i da u zadanim rokovima ostvari potrebne organizacijske promjene,
– Vladi bi se dala ovlast da u svakom trenutku može donijeti odluku o promjeni modela, a HEP može donijeti odluku o vlasničkom razdvajanju, u svakom trenutku.

Pitam se tko je dr. Granić da predlaže da se HEP-u „da povjerenje“ i to još uz njegove uvjete? HEP je po kvaliteti i praktičnom iskustvu svojih elektroenergetskih stručnjaka višestruko superioran od resornog ministarstva angažiranim vječnim energetskim stratezima pa je takva formulacija prijedloga od strane ravnatelja EIHP-a u najmanju ruku neumjesna.

Zašto tako mislite?

Niti jedna zemlja EU-a nije primijenila hibridno rješenje, već redom jedan od ponuđenih modela. Prema odredbi Direktive EU-a, model se treba propisati zakonom, a HEP je obvezan provesti ga u praksi bez „davanja mu povjerenja“ s bilo čije strane. EIHP je, prije svega, u ovom postupku angažirani i plaćeni recenzent Studije usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s Trećim paketom energetskih propisa EU-a. Postavlja se pitanje: tko je dodijelio ovu novu ulogu recenzentu ili možda samo njihovom ravnatelju? Recenzija je skrivena od očiju javnosti, a recenzent Studije se sada preoblači u potpuno novu ulogu zagovornika Studije koju je recenzijom osporio.

Autori Studije i recenzent tvrde da je TSO-model (model operatora prijenosnog sustava) „preferirano rješenje“, a ITO-model znatno kompliciraniji i skuplji u provedbi.

I jedno i drugo je neistina. Svi ponuđeni modeli od EU-a su potpuno ravnopravni. Vlasničko razdvajanje je znatno skuplje i kompliciranije od ITO-modela jer, pored normativnih zahvata, iziskuje projektiranje i investiranje u objekte kako bi se ostvarilo i „fizičko razdvajanje“ imovine. Od pisanja recenzije do zadnjeg prijedloga recenzent je napravio nekoliko dvostrukih salta i svojim postupcima se diskvalificirao za davanje bilo kakvih prijedloga.

Uz to, postavlja se pitanje, zašto EIHP kao državna ustanova tako gorljivo štiti privatne trgovce i opskrbljivače električnom energijom u Hrvatskoj predlažući čak i dodatna rješenja u smjeru odvajanja distributivne mreže, što od nas ne traže propisi EU-a i što neminovno vodi razbijanju HEP-a. Posebno se postavlja pitanje uloge Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u cijelom postupku. To je trčanje ususret vlastitoj šteti.

Raspisivanje natječaja za izradu zakona je jedinstven slučaj u zakonodavnoj praksi. To je po meni ustavnopravno pitanje i nešto za što bi se trebalo zainteresirati i Državno odvjetništvo. Nije mi poznato da je ijedna država u svijetu raspisala natječaj za izradu zakona. Institut i agencija koji su odabrani za izradu zakona kontinuirano pružaju usluge energetskim subjektima na tržištu i od toga žive. Samim time ne mogu izrađivati zakone koji reguliraju rad tih istih energetskih subjekata. To se zove sukob interesa.

Kao jedini predstavnik radnika u Nadzornom odboru HEP-a, povodom ovog problema uputio sam pismo ministru gospodarstva, rada i poduzetništva, a zbog značaja problema kopiju sam uputio i predsjednici Vlade.

Je li spominjani rok od godinu dana dovoljan za restrukturiranje HEP-a u skladu s ITO-modelom i s kakvim će se sve izazovima HEP i HEP OPS u tom procesu susresti (organizacija, financije i sl.)?

Rok od godinu dana je dovoljan za restrukturiranje u skladu s ITO-modelom.

U procesu prilagodbe ne bi trebalo biti posebnih izazova, a HEP i Republika Hrvatska su u stanju udovoljiti svim preuzetim obvezama i zahtjevima koji su postavljeni pred zemlje članice EU-a, a to znači stvoriti normativne pretpostavke za slobodno funkcioniranje tržišta električne energije. Da li će tržište zaista profunkcionirati na očekivani način, ne ovisi o HEP-u ni o Vladi, već o nizu predvidivih i nepredvidivih okolnosti, kao uostalom i u cijeloj Europi. Kako niti jedna zemlja članica EU-a, osim Malte, nije u potpunosti udovoljila niti zahtjevima prethodnog drugog paketa energetske regulative, za očekivati je da će se proces liberalizacije energetskog tržišta EU-a nastaviti u nekoliko sljedećih godina.

Pismo predstavnika radnika u NO HEP-a d.d. Ministru gospodarstva

Zagreb, 04.02.2011.

Poštovani gospodine ministre,
obraćam Vam se kao jedini predstavnik radnika u Nadzornom odboru Hrvatske elektroprivrede d.d. .
Ovim putem otvoreno protestiram protiv nezamislivo niske razine profesionalnosti pri aktivnostima usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s energetskim propisima Europske unije, postupka čija je realizacija u ingerenciji Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva RH.
Način vođenja postupka potpuno nepotrebno dovodi u opasnost opstojnost Hrvatske elektroprivrede i hrvatskog energetskog sektora.
Cijeli postupak usklađivanja započet je s velikim kašnjenjem što je rezultiralo radom u vremenskom tjesnacu i uvjetovalo potrebu donošenja odgovarajućih zakona u neprimjereno kratkom roku, dovodeći u pitanje kvalitetu predloženog rješenja kojim se dugoročno određuje sudbina HEP-a, hrvatske energetike i hrvatskog gospodarstva u cjelini.
HEP je tek 28. listopada 2010. godine, prvi put i bez ikakvih prethodnih konzultacija(!?) obaviješten od strane MINGORP-a o aktivnostima provedbe usklađivanja s Trećim paketom energetske regulative te pozvan na očitovanje na izrađenu Studiju EKONERG-a.
Umjesto da bude sudionik u postupku HEP je sveden na objekt normativne regulacije.
Shvaćajući značaj usklađivanja energetskog sektora i zakonodavstva s energetskim propisima EU pokušavao sam, ali bezuspješno, temu usklađenja zakonske regulative s Trećim paketom dovesti na dnevni red Nadzornog odbora HEP-a d.d., posebno stoga što su su MINGORP i Uprava HEP-a d.d. iskazali bitno različita stajališta.
Kronologija aktivnosti:
13.srpnja 2009. godine usvojen je Treći paket energetske regulative EU u Europskom parlamentu i Vijeću EU,
27. svibnja 2010. godine ugovorena je Studija usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s trećim paketom energetskih propisa Europske unije,
28. listopada 2010. god. Ministarstvo upućuje zahtjev HEP-u za očitovanje o Studiji.
15. studenog 2010. god. dovršena je Recenzija Studije,
U prvoj javnoj raspravi organiziranoj po MINGORP-a i HRO CIGRE-a, održanoj 16. prosinca 2010. god., sudjelovali su, pored odgovornih osoba iz MINGORP-a, predstavnici Autora Studije ( Ekonerg, Institut za elektroprivredu i Odvjetnički ured Tilošanec), predstavnik Recenzenta Studije ( EI Hrvoje Požar ), predstavnik Uprave HEP-a d.d., predsjednici tri najveća sindikata u HEP-u te mnoštvo neovisnih stručnjaka.
Za sve nazočne bilo je veliko iznenađenje kada je Recenzent, umjesto izlaganja recenzije Studije, za što je plaćen, dao svoj “prilog raspravi” afirmirajući u Studiji predloženo rješenje.
Iako službena Recenzija EI Hrvoje Požar još uvijek nije javno objavljena od strane MINGORP-a, poznato je da je u cijelosti osporila primijenjenu metodologiju i predložena rješenja te iznijela niz pitanja na koja Studija nije dala odgovor iako su bila dio studijskog zadatka.
Iako je u Recenziji Studije prethodno u cijelosti osporio primijenjenu “Delfi metodu” i tako dobivene rezultate, Recenzenta nije zasmetalo da bez ikakve metode i analize, manirom pitijskog proroka, potaknut merkantilnim razlozima, u “prilogu raspravi” iznese vlastita stajališta o najboljem modelu za primjenu propisa EU iz Trećeg paketa.
Štoviše, zajedno sa Autorom upušta se u vlasničko izdvajanje Distribucije što uopće nije predmet Trećag paketa, ali posljedično dovodi do potpunog razbijanja HEP-gupe pa se, uz takav scenarij, može zasigurno zaboraviti na ostvarenje zacrtanih ciljeva Strategije energetskog razvoja RH koju je Hrvatski sabor donio 2009. godine.
Iznenađenja je nestalo kada smo saznali za neke činjenice koje dovode u pitanje legalnost cijelog postupka usklađenja hrvatskog zakonodavstva s propisima EU.
Naime MINGORP je 25.11.2010. god. raspisao natječaj za izradu izmjena i dopuna četiriju „energetskih zakona“.
Sama odluka MINGORP-a za raspisivanje natječaja za izradu zakona jest upitna sa stajališta važećih hrvatskih zakona, a skandalozno je da se Autor Studije i Recenzent javljaju na navedeni natječaj zajednički, kao konzorcij i bivaju izabrani iako nemaju nikakve stručne ni iskustvene reference za ovakvu vrstu posla.
Recenzija niti do danas nije objavljena na WEB stranici unatoč obećanjima nadležnih u MINGORP-u. Sakrivena je od očiju javnosti, iako je službeni dokument plaćen novcem poreznih obveznika te bi, u zakonom propisanom postupku, zajedno sa Studijom, trebala činiti legalni temelj za donošenje najbolje odluke.
Također, unatoč obećanjima, iznuđenim izričitim zahtijevima sudionika rasprave, do danas nije stavljeno na WEB stranicu niti jedno izlaganje svih sudionika javnih rasprava, osim stava Uprave HEP-a d.d.iz 12. mj. 2010. god., a koja su u velikoj većini suprotstavljena stajalištima iz Studije.
Kada se nakon javne rasprave činilo da će prevladati jedino razumno rješenje kakvo je predlagala velika većina sudionika rasprave, primjena ITO modela, pojavio se “Deus ex machina”, Ravnatelj EIHP, predlažući tzv. „kompromisni ITO model“.
Ukratko, prijedlog se sastoji u slijedećem:
o Zakonom bi se predvidjela sva tri modela, OU, ISO i ITO, a HEP-u bi se “dalo povjerenje” i uvjetna dozvola za start s ITO modelom uz zadani rok za ostvarienje potrebnih organizacijskih promjena.
o Vladi RH bi se dala ovlast da u svakom trenutku može donijeti odluku o promjeni modela, bez pitanja Hrvatskog sabora, a HEP može donijeti odluku o vlasničkom razdvajanju, u svakom trenutku.
Dakle, sada ravnatelj EIHP ,u nepoznatoj ulozi, iznosi novostvoreni stav , oprečan stavovima ustanove kojom rukovodi iznesenim u Recenziji.
Ovakav prijedlog naišao je na odobravanje predstavnika MINGORP-a.
Tko je dodijelio ovu novu ulogu Recenzentu ili možda samo njihovom ravnatelju ?
Tko je gospodin Goran Granić da predlaže da se HEP-u “da povjerenje” ?
HEP je po kvaliteti i praktičnom iskustvu vlastitih elektroenergetskih stručnjaka višestruko superioran, od MINGORP-a angažiranim, vječnim energetskim stratezima, pa je takva formulacija prijedloga od strane ravnatelja EIHP u najmanju ruku neumjesna.
Prema odredbi Direktive EU, model se treba propisati Zakonom, a HEP je obavezan provesti ga u praksi bez “davanja povjerenja”.
To je nastavak manipulacije stručnom i općom javnošću te nastavak pokušaja razbijanja HEP-a, čiji je krajnji cilj jeftina rasprodaja zbog interesa pojedinaca i interesnih grupa, nasuprot javnom interesu Republike Hrvatske i usprkos svježe iznijetom stjalištu Vlade Republike Hrvatske.
Pokušaj je to da se materija vještim manevrom izmakne iz ovlasti Hrvatskog sabora, a da se potom, daleko od očiju javnosti završi postupak razbijanja HEP-a.

Niti jedna zemlja Europske unije nije primijenila hibridno rješenje već redom jedan od ponuđenih modela. Osobno sumnjam da bi u EU pozdravili ovakvo rješenje, dapače siguran sam da bi ga doživjeli kao “muljanje” s naše strane, što u biti i jest.
Autor studije i Recenzent uvjeravaju nas da je TSO model “preferirano rješenje”, a ITO model znatno kompliciraniji i skuplji u provedbi.
I jedno i drugo je neistina. Svi ponuđeni modeli od strane EU su potpuno ravnopravni. Vlasničko razdvajanje je skuplje i kompliciranije od ITO modela jer pored normativnih zahvata, iziskuje projektiranje i investiranje u objekte kako bi se ostvarilo i „fizičko razdvajanje“ imovine.
Nadam se da sam Vam naveo dovoljno činjenica iz kojih vidite da se u Vašem Ministarstvu odvija postupak koji nije u skladu s hrvatskim zakonima i Etičkom kodeksom, čak štoviše, u pojedinim postupanjima nalazim i elemente za kaznenu odgovornost odgovornih osoba.
Smatram da niže iznesene činjenice bitno usložnjavaju daljnji tijek postupka prilagodbe:
• Ministarstvo je raspisivanjem natječaja za izradu „energetskih zakona“ obznanilo vlastitu nekompententnost za navedeni posao.
• Recenzent je potpuno argumentirano, kroz recenziju Studije odrekao Ekonergu stručnu kompentenciju za navedeni posao.
• Recenzent je svojim postupcima i sebi odrekao svaku stručnu i etičku kompentenciju za obavljanje navedenog posla.
• Pored navedenog i EKONERG i EI Hrvoje Požar su u sukobu interesa. Od svog osnutka oba instituta radili su i rade poslove s HEP-om. Opstankom cjelovitog HEP-a oni bi morali birati hoće li pružati usluge reguliranim ili nereguliranim djelatnostima. U slučaju razbijanja HEP-a oni mogu i dalje pružati usluge svim novonastalim subjektima razbijene HEP-grupe.
Ponovno tvrdim da niti jedan od dva odabrana energetska instituta, ni EKONERG, a niti
EIHP, nisu stručno ekipirani, niti imaju dostatnog znanja za izradu predmetnih zakona.
Kada bi radnici HEP-a tako neprofesionalno obavljali svoje svakodnevne poslove, Hrvatska bi ostala u mraku. Unatoč brojnim, objektivnim i subjektivnim, ugrozama proteklih godina HEP je ipak, prvenstveno zalaganjem i radom svojih radnika, uspio ostati profitabilno poduzeće koje uredno i sigurno opskrbljuje kupce električnom i toplinskom energijom te plinom.
HEP i radnici HEP-a ničim nisu zaslužili ovakav tretman.

Predlažem Vam da iz procesa daljnjeg normativnog rada na usklađivanju hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s energetskim propisima Europske unije odmah isključite sve one koji su se stručno i etički kompromitirali u ovoj nedostojnoj amaterskoj predstavi.
Smatram da u MINGORP-u i ostalim ministarstvima ima dovoljno stručnih ljudi koji su, uz suradnju vanjskih suradnika s relevantnim stručnim znanjem, u stanju završiti proces normativnog usklađenja do predviđenog roka.
Predlažem Vam da u zakonsku regulativu ugradite primjenu ITO modela po uzoru na francuski EdF, a u nedostatku vremena razmotrite i primjenu procedure usklađenja kakva je primijenjena i provedena u Francuskoj.
Zbog dodatne argumentacije iznesenog u privitku Vam dostavljam:
1. PP-prezentaciju, mog izlaganja, prilog raspravi od 13. siječnja 2011. u kojem je razvidan i drugi pogled, različit od Autora i Recenzenta Studije,
2. Naglaske iz Recenzije Studije.

S poštovanjem,

Član Nadzornog odbora HEP-a d.d.
Jadranko Berlengi
Napomena:
Kako je postupak usklađenja od iznimnog značaja, ne samo za sudbinu HEP-a i hrvatskog gospodarstva već i za Republiku Hrvatsku, kopija ovog pisma s privicima upućena je i Predsjednici Vlade RH.

“Na rubu privatizacije”

Negdje tamo 2009. godine u novinama sam spazio nevelik naslov “HEP ne ide u privatizaciju”. Ako nešto takvo piše u novinama, pomislio sam, očigledno je HEP na redu za likvidaciju… pardon, privatizaciju. Međutim, sljedećih mjeseci učinilo mi se da sam bio loš prognozer. Nigdje ni riječi o tome. Ali ipak, kad-tad dođe maca na vratanca. Valjda je prije trebalo još malo srušiti imidž HEP-a, pa se hapsilo Mravke i druge malverzante, a iz ladica se vadila dokumentacija o pljačkama koje su, nemam nikakve sumnje, bile znane i ranije. I tako sam tek početkom studenog 2010. godine dočekao da u Večernjaku preko cijele naslovnice osvane naslov: “Eksluzivno – tajna studija o prodaji HEP-a”. Nadnaslov nas je obavještavao da je riječ o dokumentu koji je Ministarstvo gospodarstva platilo 400.000 kuna. A sve ostalo bitno pisalo je u dnu podnaslova: “Plan rasprodaje – Iz HEP-a izdvojiti prijenos, distribuciju i opskrbu strujom te osnovati zasebne tvrtke”. Dobro, to znamo, tako se to radi već desetljećima. Potom: “Jadranka Kosor: Dok sam ja premijerka, nema šansi da HEP ide u privatizaciju. To je i u zakonu.” To objesite mačku o rep. Niti će ona još dugo biti premijerka, niti su vlade poznate po iskrenosti. One jedno obećavaju, a drugo rade. Nije mi ovo novinsko “otkriće” vratilo vjeru u novinski sustav. Naime, to i nije bilo razotkrivanje tajne već – najava.

PRVI ČIN PRIJEVARE

Želite rasprodati HEP-a i već ste odradili pripremu? Problem je što se ta ideja nikome neće dopasti. Hm, nema onda smisla da je samo najavite u novinama, jer ćete biti napadnuti iz svih oružja. Uostalom, o tome do sada nije bilo ni riječi, niti se vodila ikakva javna rasprava, možda tek poneka tajna rasprava, ako je to uopće bila rasprava. Što vam preostaje? Znam, sjetio se netko, pustimo to u novine kao otkriće tajnog dokumenta! Tako ćemo ga s jedne strane moći demantirati, i ipak bar donekle ispasti poštenjaci koji igraju za domaće boje, a s druge strane, javnost ćemo početi privikavati na tu šokantnu ideju. Jer samo je u tome štos – u privikavanju. Postupno proširenje prostora koji se za neku ideju čini “normalnim”. Pa da vidimo kako je, u tekstu koji se protezao na tri stranice, izveden taj salto. “HEP bi prodali po oprobanom modelu: razbij pa rasprodaj!” glasio je pomalo netočni naslov, iz kojega je trebalo izbaciti kondicional, pa je trebalo glasiti “HEP ĆE prodati po oprobanom modelu…” Naravno, kao što svako zlo već duže vrijeme dolazi iz EU, tako smo i ovdje obaviješteni da se HEP “pokušava razbiti na više samostalnih tvrtki pod izlikom usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i zakonodavstva EU, nakon čega će krenuti rasprodaja njegovih najboljih dijelova”. Tako su za novine rekli brojni sindikalci, neovisni energetski stručnjaci i visokopozicionirani djelatnici iz te “trenutačno najvrednije hrvatske državne kompanije”, a sve je, pisalo je, postalo vidljivo kad su u javnost počeli curiti rezultati Studije o usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s Trećim paketom energetskih propisa EU. Riječ usklađivanje shvatite kao eufemizam, riječ je i opet o diktaturi nadnacionalne elite koja to isto radi svim zemljama Europe. Sada dolazi zanimljiv dio koji treba zapamtiti, jer su već nova izdanja novina počela pomalo preskakati te činjenice i ne davati im značaj koji zaslužuju. Te činjenice zorno pokazuju kako se radi o prljavoj, zakulisnoj igri. Jedan od njenih glavnih aktera je izvjesna tvrtka EKONERG, od koje je Ministarstvo gospodarstva naručilo tu studiju vrijednu više od 400.000 kuna. Studija je za sada, pisalo je i to, skrivena čak i od dijela osoba koje su sudjelovale u njezinoj izradi, kao što je Dubravko Čorak, predsjednik Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata koji u HEP-u okuplja oko 8000 radnika. Kako je to sada zanimljivo, tako dobro skrivena studija, a evo je na tri udarne stranice najvećih novina. Inače, spomenuti sindikalac Čorak u novinama se požalio na manipulaciju rekavši da je skandalozno to da su ga pozvali da sudjeluje u izradi studije, da se zauzeo za očuvanje cjelovite tvrtke i da je njegovo ime sad u studiji, a da nikada nije dobio njezine rezultate. Ako se odvoje tvrtke za prijenos i distribuciju, pita se on, čemu će onda služiti tvrtka HEP d.d. Izrazio je sumnju da je predsjednika Uprave Lea Begovića Vlada i postavila na čelo HEP-a kako bi po nalogu “razbucao” HEP, jer vrh HEP-a nitko nije pozvao da se uključi u raspravu o budućnosti tvrtke. Valjda bi samo smetao. Kad hoćete ukrasti nekoj državi njenu energetsku tvrtku, nikako ne valja na jednom mjestu imati više mišljenja, pogotovo ne ako je većina njih suprotna onome što ste zamislili. Dakle, prema toj studiji EKONERGA, iz HEP-a bi se izdvojile tvrtke za prijenos, distribuciju i opskrbu strujom, što bi praktično značilo rasformiranje HEP-a koji bi od sadašnjih 14000 radnika spao na samo 2400. Članak je objašnjavao kako nije sama EU tako zla kako se misli, kako je ona omogućila tri varijante državama članicama u procesu zakonskog usklađivanja pitanja prijenosa električne energije (spomenimo da nas se to zapravo ne tiče jer nismo zemlja-članica, mada se naša Vlada ponaša kao da jesmo). U dvije od tih varijanti ta djelatnost ostaje unutar nacionalnih energetskih sustava poput HEP-a, ali vidi vraga, autori studije predlažu treću opciju, to jest osnivanje zasebne tvrtke za prijenos koja bi se u cijelosti osamostalila. Da je riječ tek o neobvezujućem prijedlogu, pisalo je, ne bi bio problem, jer se prema njemu ne bi moralo postupiti. Ali, nastavljalo se, “u dogovoru” s Ministarstvom gospodarstva”, u studiji se našla sljedeća skandalozna odredba: “Vlada RH mora formalno, ukoliko su nalazi recenzije pozitivni, donijeti odluku o usvajanju studije kao platforme za provedbu procesa usklađivanja zakonodavstva”.

DRUGI I TREĆI ČIN

Sad dolazi drugi čin te smišljene prevare. On se temelji na riječima “ukoliko su nalazi recenzije pozitivni”. Studiju je procijenio Energetski institut Hrvoje Požar i dao joj zeleno svjetlo, što znači da će sad na temelju nje biti izrađeni nacrti novih zakona. Dakle, studija je dobila pozitivnu ocjenu, očekivali ste neku drugu? Jer slijedi treći čin prevare. Nakon pozitivne ocjene Instituta Hrvoje Požar stvari su se – prije nego što smo o njima obaviješteni kroz novine zavaljujući navodnom “curenju” – počele odvijati filmskom brzinom. Ministarstvo je na temelju studije (u kojoj stoji prijedlog o raspisivanju javnog natječaja za izradu zakona) već 28. listopada raspisalo natječaj, za četiri zakona o energetici, s rokom ponude od samo sedam dana! Mora da su računali na neke ljude koji turbo brzo smišljaju zakone. A možda, heretički mi pada na pamet, ti zakoni već postoje pa ih samo treba izvaditi iz ladice. Na koju od ove dvije mogućnosti bi uložili sto kuna? Na kraju trećeg čina, na taj se super kratki-brzi natječaj javio konzorcij koji su činili… EKONERG i Institut Hrvoje Požar (skupa s odvjetničkim uredom Tilošanec)! Nevjerojatna slučajnost, uvijek se ispočetka iznenadim kako je svijet mali. Dakle, sažmimo da vidimo jesmo li dobro razumjeli: na natječaj za izradu zakona o energetici s rokom od samo sedam dana, javila se privatna tvrtka koja je izradila studiju na temelju koje je raspisan natječaj. Tu je studiju, pak, pozitivno ocijenila (da bi mogla postati osnova za nacrt novog zakona) druga institucija – koja se također javila na natječaj. To je sve potpuno pošteno i bez sukoba interesa, ne zvao se ja Djeda Mraz. Dok je sindikalac Čorak rekao da je predsjednika Uprave Vlada postavila da “razbuca” tvrtku, premijerka je odlučno kao i uvijek odgovorila da “nema šanse za prodaju HEP-a dok sam ja premijerka” i dodala da je Vlada donijela zakon o neprivatizaciji HEP-a. Ali, pitanje zašto se na razbijanju HEP-a radi više nego što EU traži, pisalo je, ostalo je bez odgovora. No, i ova prva premijerkina izjava je u suprotnosti s podatkom koji je pisao u okvirićima uz tekst, u kronologiji događaja oko priprema privatizacije HEP-a, gdje je rečeno da je 5. veljače 2009. Sabor donio Zakon o prestanku važenja Zakona o privatizaciji HEP-a, koji je bio brana prije ulaska u EU. Kao i obično, nije da je bilo neke rasprave o tome. Ne smije ni biti, jer je riječ o europskoj diktaturi. Ali u tom slučaju, premijerka samo glumata i lažucka, izgovarajući izjave koje dobro zvuče u nekom trenutku, u nadi da ionako nitko ne zna kad je koji Zakon donesen. A možda su nas novinari u okvirićima krivo obavijestili? Primam oklade.

SINOPSIS PRIJEVARE

U novinama je nekoliko dana kasnije bačeno malo svjetla na ovu tematiku. U njima je pisalo da je Vlada ove godine (2010) od Sabora zatražila ukidanje Zakona o privatizaciji HEP-a, ali mediji su i tada upozorili kako se ukidanjem toga zakona ne ukida i mogućnost da se HEP proda prema Općem zakonu o privatizaciji. U tom bi slučaju, pisali su mediji, to značilo da se mogu prodavati pojedine tvrtke iz HEP-ove grupacije i da država može prodati većinski paket jednom strateškom partneru, što nije bilo moguće prema Zakonu o privatizaciji HEP-a. Taj je, pak, zakon imao zaštitne mehanizme koji su ograničavali ulazak u HEP-ovo vlasništvo. Zapravo, onaj okvirić pod naslovom “Ključni događaji za pripremu privatizacije” zorno pokazuju kako elita uvijek planira dugoročno i po uhodanim receptima, a onda se mi, konzumenti vijesti, odjednom nađemo u sto čuda “otkud – sad to”. Tako je sa svime, a s HEP-om je bilo ovako: 1) 2008. godine ukinuto je redovito održavanje objekata i postrojenja, što je svjesno umanjenje vrijednosti, 2) 2008. godine je dosegnut neodrživo visok postotak uvoza električne energije – 26 posto, 3) 11. prosinca 2009. Sabor je donio Zakon o vodama kojim se akumulacijska jezera hidroelektrana (u HEP-u ih je 26) prenose u državno vlasništvo bez ikakve naknade HEP-u, što se smatra pripremom za naplatu državne koncesije na vode. 4) 5. veljače 2009. Sabor je donio Zakon o prestanku važenja Zakona o privatizaciji koji je bio brana privatizacije prije ulaska u EU. 5) 2009. godine hrvatski pregovarački tim u pristupnim pregovorima za EU potpisuje obvezu usklađivanja svog zakonodavstva s Trećim paketom energetskih direktiva do 3. ožujka 2011., što je rok za članice, a ne za kandidate. 6) 27. svibnja 2010. s tvrtkom EKONORG potpisan je ugovor o izradi Studije usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s energetskim propisima EU: recenziju je izradio Institut Hrvoje Požar. 7) 27. listopada 2010. raspisan je natječaj za izradu izmjena i dopuna zakona u odnosu na rezultate studije, a na natječaj se javlja konzorcij EKONERG – Energetski institut Hrvoje Požar. Sramite se, dečki. No, kod privatizacije HEP-a ne radi se samo o promjeni vlasništva neke tvrtke već o kvaliteti budućeg života svih stanovnika Hrvatske što se može zaključiti prema onome što piše u studiji. A tamo se kaže da su trenutačne cijene električne energije u Hrvatskoj neodržive te da se moraju tržišno formirati. Građane u budućnosti očekuju viši računi za struju, prognozirao je bivši član Upravnog odbora HERA-e (Energetske regulatorne agencije) dr. Milan Puharić, rekavši da je privatizacija, koje je ovo početak, nepotrebna. To je sročio ovako: “Vrlo brzo možemo očekivati povećanje cijena struje i udar na standard građana. Po scenariju Telekoma i INA-e. Niz europskih država uspješno se odupro ovakvom raspletu i zadržao je svoje jake energetske kompanije, a razlog zašto se u RH događa suprotno, treba tražiti u interesnim skupinama koje bi u ovom poslu mogle ušićariti nešto za sebe. Zainteresiranih kupaca, ne bojte se, kao i u svakoj rasprodaji nacionalnog blaga, i te kako će biti. Sve se to već dogodilo u Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj. Podijeljena energetska tvrtka odmah ide u prodaju”. A evo što misli čovjek koji je bio voditelj pregovaračkog tima RH s EU za poglavlje energetike, ime mu je prof. ŽeljkoTomšić. Na temelju njegove izjave zaključio sam da i nisu bili neki veliki pregovori, možda tek oko pitanja koja će se dimna zavjesa upotrijebiti. Jer, on je rekao da “ne misli da je cilj ovog usklađivanja privatizacija HEP-a”. Ne? A što vi mislite, dragi čitatelji? A on još misli ovo: “Određeni krugovi samo unose strah takvim pričama o prihvaćanju Trećeg paketa propisa.” Ako nema opasnosti niti razloga za strah, Željko, zašto onda sve tako u tajnosti i na brzaka? Tako se ne rade stvari koje su čiste, Ili griješim? Imao je Tomšić i koju riječ utjehe koja uvijek dobro dođe kad te netko udara nogom u jaja, a i za potrebe ublažavanja ovog isprogramiranog marketinškog poteza u vidu novinske najave privatizacije HEP-a: “Izdvajanje prijenosa ne bi bitno umanjilo vrijednost HEP-a. S distribucijom je druga priča, no prijedlog studije još uvijek nije zakon i tko zna što će biti na kraju.” Da, tko zna, baš se to i sam pitam.

SVI ZNAJU – VLADA RADI PO NALOZIMA EU

Osmjelit ću se ponuditi i jedan odgovor na pitanje: Svi znaju. Naša (po karakteristikama – marionetska) Vlada odrađuje naloge EU, jedne od glavnih iluminatskih ekspozitura, da se odrekne nacionalne energetske kompanije, a time i dijela kontrolnih mehanizama nad standardom života građana. Tomšić je svojim sljedećim riječima radio ono za što je nekoliko rečenica prije okrivio druge – širenje straha (znate već tu mantru: propast ćemo ako se ne opametimo pa ne poslušamo MMF, Svjetsku banku, Europsku komisiju i sve druge dobrotvore koji imaju na umu samo tri stvari: našu dobrobit, našu dobrobit i našu dobrobit). On je to sročio ovako: “No, valja reći da se strani investitori, koji nam trebaju zbog ulaganja u dotrajale proizvodne objekte, danas boje monopola HEP-a jer kod nas u poslovanju nema konkurentnosti”. I za kraj, konačno i malo gole istine iz njegovih usta, sve ovo drugo su zapravo bile šuplje priče. A kod ovakvih izjava, uočio sam do sada, istina uvijek dolazi na kraju, kad se više nikome ne da čitati. A gola istina iz Tomšićevih ustiju glasi: “Cilj izdvajanja poslova prijenosa jest nešto na čemu inzistira Europa i mi bismo to morali prihvatiti radi rasta konkurentnosti te povećanja sigurnosti opskrbe” jer “tijela koja se u Europi bave zaštitom konkurentnosti lako bi nas mogla zakačiti, a tada bi to bio ozbiljan problem”. Evo, sav sam se naježio od te mogućnosti. Za kraj, naglasio je taj pregovarač s EU, pod svaku cijenu bismo trebali zadržati hidroelektrane u vlasništvu jer su one tvornice novca. Opet kondicional, a ne jasno određena budućnost, čudo su te jezične finese. Vrijedi čuti i mišljenje predsjednika Nezavisnog sindikata radnika HEP-a Luka Marojice koji je rekao da je “slika HEP-a namjerno iskrivljavana i već se dugo stvara atmosfera da je tvrtku najbolje rasformirati. Međutim, riječ je o tvrtki koja je odlično organizirana iznutra, dobro posluje, a svi problemi došli su izvana i zbog politike, kao i kad je riječ o aktualnom slučaju Mravka”. Još je rekao: “Prijedlog cijepanja HEP-a odnosno njegova razbijanja, na što nismo obvezni prema propisima Europske unije nego se to samo tako prezentira, sastavni je dio te priče. Pitam se samo za koga to ova vlast i interesne grupe oko nje pripremaju laganu kupnju HEP-a. Ni najmanje ne dvojim oko toga da je upravo to posrijedi.” Ni ja ne dvojim, niti su događaji u Hrvatskoj nešto eksluzivno. Jer, kao što piše u samoj studiji, čijih je nekoliko stranica u novinama prenesena preslika “Europska komisija je bila prisiljena pokrenuti neku vrstu prekršajnog postupka protiv 24 zemlje u segmentu električne energije te protiv 21 zemlje u segmentu prirodnog plina, jer nisu prenijeli zahtjeve iz direktiva u nacionalno zakonodavstvo. Ova rečenica još jednom podsjeća na svu katastrofu ulaska u EU, čime zemlja gubi samostalnost nad svojim zakonima, a to znači nad državom u cjelini jer je život svake države uređen zakonima koji su do sada donešeni u nacionalnim paralamentima od strane stranaka čiji su pripadnici predstavljali stanovnike zemlje (barem se tako smatralo), a i sami su bili stanovnici te zemlje. S ulaskom u EU, takva nepristojna sloboda postaje prošlost. Spomenute 24 zemlje nastoje zaštititi nacinalne energetske kompanije, dok s hrvatskom vladom Europska unija očito nema nekih problema, kad se Hrvatska, mada još nije članica EU, na štetu HEP-a požurila poštovati rok provedbe zahtjeva iz direktiva koji istječe 3. ožujka 2011. Inače vrijednost HEP-a procjenjuje se na 25 milijardi kuna ili oko 3,5 milijardi eura. Sve ovo po novinama na prvi pogled nalikuje nekoj javnoj raspravi – ako zanemarimo da su i studija i natječaj već provedeni. Prava demokracija na djelu, sa slobodnim medijima u jedrima, zar ne? Osobno vjerujem da je temeljna misao iza ovakvih vijesti da nije važno niti tko priča, niti što priča, jer sve to ionako brzo ispari iz glava ljudi, a i tekstovi se mahom prelete očima. Jedino što je ključno jest: o čemu se priča. Da ja želim razbiti i kupiti/prodati HEP (ovisno s koje bih strane bio), prvo bih trebao izvesti zakulisne radnje koje će to omogućiti, a potom bih trebao nekako objelodaniti ideju, tako da je svi apsorbiraju. Dalje je lako, svima će izgledati kao da se radi o nekoj unutarnjoj ili vanjskoj logici stvari kojoj ionako ništa ne može stati na put. Ovakvi tekstovi i “curenja informacija” (kad je već kasno), dio su ispiranja mozgova i programiranja umova.

EUROPSKI DIKTAT STOJI IZA SVEGA TOGA

Mislite da pretjerujem? Provjerimo. Već tri dana kasnije u istim je novinama izašao znatno manji tekst, tek preko jedne strane – jer takvi su zakoni novinarstva, studija o privatizaciji HEP-a i svi očigledni sukobi interesa (zbog kojih bi zapravo trebalo poništiti i studiju i natječaj za zakone) već su stara vijest. Sada je vrijeme, prema onome što se u marketinškim agencijama zove media-plan (jer ovdje i jest riječ samo o marketingu) da se pitanje privatizacije HEP-a relativizira, lagano razvodni i svede na razinu birokratske odluke. Ovoga puta naslov je glasio samo: “Privatizacija HEP”. Više tu nije bilo nikakvih upitnika ni uskličnika, samo konstatacija. Podnaslov je bio još benevolentniji, naglašavajući samo “dobrobiti”, uz tek jedan mali “ali”. Pisalo je (obratite pažnju na korišteno glagolsko vrijeme – niti kondicional, pa čak ni futur nego čisti prezent): “Privatni vlasnik donosi novac i kontrolu, ali prodaji dijelova tvrtki, primjer ne smije biti INA”. U uvodu teksta tema prodaje najveće nacionalne kompanije i ključne strateške organizacije vezane uz standard života građana još je više izrelativizirana, ovoga puta ne s “ali” već s jednim bezazlenim “ili”. “Večernjakova priča o mogućoj privatizaciji HEP-a koja se naslućuje u studiji… otvorila je raspravu o tome je li prodaja te elektroenergetske tvrtke nužno loša ili pak poželjna i dobrodošla”. Apsolutno nevjerojatno je da je uz takav potez moguće spominjati “poželjnost” ili “dobrodošlicu”, nakon očiglednih sukoba interesa i nakon svih iskustava koje smo imali s privatizacijama državnih telekomunikacijskih, naftnih i drugih tvrtki, pogotovo privatizacije INA-e, kojom su Mađarima prodana i plinska polja u sjevernom Jadranu. Novinar je razgovarao s trojicom “eminentnih stručnjaka s područja energetike”: analitičarom Damirom Novotnyjem, konzultantom Jasminkom Umičevićem te energetskim stručnjakom Davorom Šternom. Rezultat je bio 2:1 za Njih, a protiv Nas. Ako ne i gore od toga. Jer, jedino je Štern smatrao kako razbijanje HEP-a na tri kompanije, a potom i njegova prodaja, ne dolazi u obzir. On je predložio da se grade novi elektroenergetski objekti, a oni koji će u njih investirati neka od HEP-a u zamjenu dobiju dionice. Nisam shvatio da li dionice tih objekata ili dionice HEP-a, ali u ovom drugom slučaju opet je riječ o nekoj vrsti privatizacije. Novotny i Umičević su pak rekli da država mora ostati vlasnik prijenosa struje tj. Dalekovoda, ali da bi se distribucija i proizvodnja struje trebale privatizirati. Zašto? Da bi se privukao kapital, jer država nema novca za nove elektroenergetske objekte. Ali također i zato – što je često korišten i izlizan argument prilikom svake rasprodaje državnih dobara, a često sam čuo da ga i ljudi na ulici papagajski ponavljaju nakon temeljite ispiračine mozgova kroz novine – jer bi se “uspostavio sustav kontrole jer privatni vlasnik neće dopustiti potkradanja na štetu tvrtke.” Novine su nas podsjetile da su nakon Sanaderovog odlaska s mjesta premijera, istrage o kriminalu prvo otvorene upravo u Hrvatskoj elektroprivredi (pa kad je ona bila na redu za prodaju), kad se otkrilo da je HEP kupovao skupu struju, a jeftinu prodavao šibenskom TLM-u i mostarskom Aluminiju, a u što je bila umiješana osoba iz središnjice HDZ-a. Direktor HEP-a Mravak završio je u zatvoru, a sad iskazima tereti i bivšeg premijera. No, nešto nikako ne shvaćam u ovom argumentu da privatni vlasnik neće dopustiti potkradanje. Pa kakva je korist za državu ili za nas od toga da se spriječi potkradanje u tvrtki koja više neće biti naša? Očito, riječ je tek o moralnom pitanju i plemenitoj težnji da na svijetu generalno bude što manje potkradanja. Naime, sumnjam da će zbog navodnog budućeg odsustva potkradanja cijene energenata pasti od silne uštede, ali zato sam siguran da će narasti, pa nam je onda ipak bolje sad, u doba “potkradanja”. Bivši direktor HEP-a je sada pod istragom, da bi se na stol mogao baciti ovakav argument za privatizaciju. “Gdje god je država vlasnik, uvijek ima korupcije”, objasnio je Umičević i još rekao: “I privatni će vlasnik vjerojatno podmititi, ali ne na štetu tvrtke”. Ali na žalost u tom trenutku više nećemo imati nikakvog razloga da se tome veselimo. Država će konačno biti bez takvih briga. Doduše, i bez elektroenergetske kompanije. Evo i Novotnyjevih argumenata za prodaju HEP-a. Kao prvo, rekao je u da “HEP ne može biti povlašten u odnosu na druge tvrtke iz energetskog sektora koje su privatizirane. S gledišta nacionalne ekonomije zadržavanje državnog vlasništva u javnim poduzećima neodrživo je”. Baš je to dobro objasnio, sve puno jakih argumenata. Kao i obično, sve je to bilo samo zapričavanje jer ključno (a ne šećer, kako kaže izreka), opet dolazi na kraju: “Prema europskoj direktivi koja definira da se elektroenergetsko tržište mora liberalizirati, potrebno je razdvojiti proizvodnju struje od prijenosa i distribucije”. O tome se radi, europski diktat, nikakva druga posebna logika ne stoji iza svega toga. Doduše, nitko u novinama nije objasnio kako i zašto su u Europskoj uniji došli do zaključka da se elektroenergetsko tržište treba liberalizirati i da je baš to najbolje što se može učiniti. Zapravo, navodno, bar prema Novotnyu, “bez liberalizacije nema povećanja proizvodnje struje”. Sredinom studenog u iste su gusle udarile i “konkurentske” novine koje ime ne vežu uz večer, već uz jutro. Tamo se na dvije strane pisalo o naizgled drugoj temi – o tome kako je Vlada odbila suradnju s bugarskom nuklearkom. Meni se čini da je sve to bilo samo povod da bi se preko dvije strane ogromnim slovima mogao rastegnuti hipnotički i uobičajeno prijeteći naslov “… a bez nje za 10 godina više nećemo imati struje”. U podnaslovu je još pisalo “Hrvatska je treći najveći uvoznik struje u Europi, a nemamo strategiju razvoja”. Kako nemamo? A privatizacija HEP-a?

Utemeljiteljska skupština održana 31.01.2011.

Predsjednik: Ivan Filipović Grčić Odbor 1. Željko Filipović Grčić 2. Filip Botica Nadzorni odbor: 1. Ivan Kelava – predsjednik 2. Ante Perić 3. Petar Botica Blagajnik: Marijo Nikolić Banski prolaz bb 21230 SINJ