Radnička prava

Sudjelovanje radnika u odlučivanju

26. 2. 2011.

ZADRŽAVANJE CJELOVITOG HEP-a U JAVNOM JE INTERESU

U nastavku objavljujemo: – intervju s gospodinom Jadrankom Berlengijem, dipl.iur. koji je objavljen u časopisu EGE – 1/2011. (str. 30., 31. i 32.)

ZADRŽAVANJE CJELOVITOG HEP-a U JAVNOM JE INTERESU

U sklopu rasprave o implementaciji Trećeg energetskog paketa u hrvatsko zakonodavstvo stručna javnost i predstavnici resornog ministarstva uglavnom su se složili s „kompromisnom“, uvjetnom primjenom ITO-modela koji je predložio ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“, dr.sc. Goran Granić, dipl.ing. Predstavnik radnika u Nadzornom odboru HEP-a, Jadranko Berlengi, dipl.iur. to rješenje smatra potpuno neprihvatljivim nazvavši ga „nastavkom manipulacije stručnom i općom javnošću te nastavkom pokušaja razbijanja HEP-a čiji je krajnji cilj jeftina rasprodaja HEP-a daleko od očiju javnosti“. Gosp. Berlengi u iznimno aktualnom intervjuu časopisu EGE preispituje stručne kompetencije EIHP-a za pisanje zakona te, navevši niz razloga zbog čega HEP bez ikakvih uvjeta treba ostati cjelovit, konstatira da prijenosna mreža u Hrvatskoj svojim kapacitetima ne stoji na putu liberalizacije tržišta električnom energijom u Hrvatskoj.

Poštovani gosp. Berlengi, možete li ocijeniti trenutačno stanje u HEP Grupi?

Dugogodišnje svjesno devastiranje društava HEP Grupe ostavilo je brojne posljedice od kojih su, dolaskom nove Uprave, neke djelomično sanirane. Još uvijek nisu sanirane posljedice loše kadrovske politike i na ključnim mjestima se još uvijek nalaze brojni kadrovi postavljeni od bivše Uprave po kriteriju podobnosti, a bez potrebnih uvjeta i stručnog znanja.
Također, nisu do kraja razjašnjeni neki poslovni događaji iz prethodnog razdoblja koji financijski teško opterećuju poslovanje HEP-a. Veliki je zaostatak u pripremi investicijskih objekata. No, unatoč prisutnih poteškoća, HEP Grupa ima ogroman kadrovski i materijalni potencijal i siguran sam da, uz organizacijske i kadrovske promjene, može ne samo izaći iz teškoća, već i postati pokretač bržeg razvoja hrvatskog gospodarstva.

Kakvo je trenutačno stanje u HEP Operatoru prijenosnog sustava kao „ključnom subjektu“ najavljenog restrukturiranja s obzirom na stanje imovine, financije, organizaciju, prihode i sl.

Sasvim je sigurno da prijenosna mreža u Hrvatskoj svojim kapacitetima ne stoji na putu liberalizacije tržišta električnom energijom u Europskoj uniji. Hrvatska ima dobre interkonekcijske veze sa svim zemljama u okruženju. Prijenosna mreža je vrlo dobro izgrađena, a nedavnim puštanjem 400 kV dalekovoda Ernestinovo-Pečuh ostvarene su dodatne mogućnosti razmjene električne energije sa susjednom Mađarskom. Što se tiče financijskog i organizacijskog aspekta, HEP OPS dijeli sudbinu ostalih društava HEP Grupe.

Možete li objasniti zašto se zauzimate za održavanje cjelovitog HEP-a?

Zadržavanje cjelovitog HEP-a u javnom je interesu Republike Hrvatske. HEP je zadnjih godina izložen velikom i agresivnom pritisku pojedinaca i interesnih grupa. Ti pojedinci i interesne grupe uspijevali su, uz pomoć pojedinaca u organima javne uprave, ostvariti znatnu materijalnu korist, a na štetu javnog interesa i na štetu HEP-a. Nije rijedak slučaj da državni dužnosnik ili direktor u državnom poduzeću napusti posao i već drugi dan putem svog trgovačkog društva bude „do grla“ u djelatnosti kojom se do jučer bavio u javnom interesu.

Navest ću osnovne razloge zbog kojih se zauzimam za cjelovitost HEP-a:

1. očuvanje ekonomske snage i potencijala tvrtke,
2. bolji kreditni rejting i veći kreditni potencijal,
3. lakše ispunjavanje postojećih obveza prema bankama kreditorima,
4. snažnija pozicija u pregovorima sa svim izvođačima radova i davateljima usluga na domaćem i inozemnom tržištu,
5. bolja mogućnost objedinjavanja hrvatskih građevinara i proizvođača opreme na velikim investicijama,
6. bez cjelovitog HEP-a sasvim sigurno ne može se ostvariti jedan od ciljeva Strategije energetskog razvoja RH (NN 130/2009) – energetska neovisnost,
7. bolje upravljanje rizicima, odnosno veća otpornost na potencijalne rizike i mogućnosti amortiziranja svih vrsta rizika, posebno onih najvećih (kao npr. financijskih, šteta na imovini, odljev kadrova, što vlasnički razdvojena društva nisu u stanju),
8. eliminiranje opasnosti od divlje privatizacije, kakvima smo u nas svjedočili u posljednja dva desetljeća,
9. mogućnost pozicioniranja HEP-a kao velikog elektroenergetskog subjekta u regiji,
10. očuvanje jednog od finih instrumenata u vođenju državne makroekonomske politike,
11. amortiziranje utjecaja nejednake razvijenosti hrvatskih regija,
12. bitno umanjenje štete koja će nastati upuštanjem u otvorenu tržišnu utakmicu, na svim područjima djelatnosti, sa snažnim i daleko bolje organiziranim i pripremljenijim takmacima.

Kako gledate na prijedlog o primjeni modela neovisnog operatora prijenosa, tzv. kompromisnog ITO-modela koji je izložio ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“, dr.sc. Goran Granić, dipl. ing, na posljednjoj javnoj raspravi?

Prijedlog dr. Granića je potpuno neprihvatljiv i treba ga odbaciti. To je nastavak manipulacije stručnom i općom javnošću te nastavak pokušaja razbijanja HEP-a, čiji je krajnji cilj jeftina rasprodaja zbog interesa pojedinaca i interesnih grupa, nasuprot javnom interesu Hrvatske i usprkos nedavnom iznijetim stavovima Vlade. Pokušaj je to da se materija vještim manevrom izmakne iz ovlasti Hrvatskog sabora, a da se potom, daleko od očiju javnosti završi započeto, a to je postupak razbijanja HEP-a.

Ukratko, prijedlog dr. Granića se sastoji u sljedećem:

– zakonom bi se predvidjela sva tri modela: OU, ISO i ITO, a HEP-u bi se uvjetno „dalo povjerenje“ da starta s ITO-modelom i da u zadanim rokovima ostvari potrebne organizacijske promjene,
– Vladi bi se dala ovlast da u svakom trenutku može donijeti odluku o promjeni modela, a HEP može donijeti odluku o vlasničkom razdvajanju, u svakom trenutku.

Pitam se tko je dr. Granić da predlaže da se HEP-u „da povjerenje“ i to još uz njegove uvjete? HEP je po kvaliteti i praktičnom iskustvu svojih elektroenergetskih stručnjaka višestruko superioran od resornog ministarstva angažiranim vječnim energetskim stratezima pa je takva formulacija prijedloga od strane ravnatelja EIHP-a u najmanju ruku neumjesna.

Zašto tako mislite?

Niti jedna zemlja EU-a nije primijenila hibridno rješenje, već redom jedan od ponuđenih modela. Prema odredbi Direktive EU-a, model se treba propisati zakonom, a HEP je obvezan provesti ga u praksi bez „davanja mu povjerenja“ s bilo čije strane. EIHP je, prije svega, u ovom postupku angažirani i plaćeni recenzent Studije usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s Trećim paketom energetskih propisa EU-a. Postavlja se pitanje: tko je dodijelio ovu novu ulogu recenzentu ili možda samo njihovom ravnatelju? Recenzija je skrivena od očiju javnosti, a recenzent Studije se sada preoblači u potpuno novu ulogu zagovornika Studije koju je recenzijom osporio.

Autori Studije i recenzent tvrde da je TSO-model (model operatora prijenosnog sustava) „preferirano rješenje“, a ITO-model znatno kompliciraniji i skuplji u provedbi.

I jedno i drugo je neistina. Svi ponuđeni modeli od EU-a su potpuno ravnopravni. Vlasničko razdvajanje je znatno skuplje i kompliciranije od ITO-modela jer, pored normativnih zahvata, iziskuje projektiranje i investiranje u objekte kako bi se ostvarilo i „fizičko razdvajanje“ imovine. Od pisanja recenzije do zadnjeg prijedloga recenzent je napravio nekoliko dvostrukih salta i svojim postupcima se diskvalificirao za davanje bilo kakvih prijedloga.

Uz to, postavlja se pitanje, zašto EIHP kao državna ustanova tako gorljivo štiti privatne trgovce i opskrbljivače električnom energijom u Hrvatskoj predlažući čak i dodatna rješenja u smjeru odvajanja distributivne mreže, što od nas ne traže propisi EU-a i što neminovno vodi razbijanju HEP-a. Posebno se postavlja pitanje uloge Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u cijelom postupku. To je trčanje ususret vlastitoj šteti.

Raspisivanje natječaja za izradu zakona je jedinstven slučaj u zakonodavnoj praksi. To je po meni ustavnopravno pitanje i nešto za što bi se trebalo zainteresirati i Državno odvjetništvo. Nije mi poznato da je ijedna država u svijetu raspisala natječaj za izradu zakona. Institut i agencija koji su odabrani za izradu zakona kontinuirano pružaju usluge energetskim subjektima na tržištu i od toga žive. Samim time ne mogu izrađivati zakone koji reguliraju rad tih istih energetskih subjekata. To se zove sukob interesa.

Kao jedini predstavnik radnika u Nadzornom odboru HEP-a, povodom ovog problema uputio sam pismo ministru gospodarstva, rada i poduzetništva, a zbog značaja problema kopiju sam uputio i predsjednici Vlade.

Je li spominjani rok od godinu dana dovoljan za restrukturiranje HEP-a u skladu s ITO-modelom i s kakvim će se sve izazovima HEP i HEP OPS u tom procesu susresti (organizacija, financije i sl.)?

Rok od godinu dana je dovoljan za restrukturiranje u skladu s ITO-modelom.

U procesu prilagodbe ne bi trebalo biti posebnih izazova, a HEP i Republika Hrvatska su u stanju udovoljiti svim preuzetim obvezama i zahtjevima koji su postavljeni pred zemlje članice EU-a, a to znači stvoriti normativne pretpostavke za slobodno funkcioniranje tržišta električne energije. Da li će tržište zaista profunkcionirati na očekivani način, ne ovisi o HEP-u ni o Vladi, već o nizu predvidivih i nepredvidivih okolnosti, kao uostalom i u cijeloj Europi. Kako niti jedna zemlja članica EU-a, osim Malte, nije u potpunosti udovoljila niti zahtjevima prethodnog drugog paketa energetske regulative, za očekivati je da će se proces liberalizacije energetskog tržišta EU-a nastaviti u nekoliko sljedećih godina.