NSRHEP

ZAJEDNO
POKREĆEMO
PROMJENE

NSRHEP

Kada se smjer vjetra
promijeni, neki prave zid,
a neki prave vjetrenjaču!

NSRHEP

ZAJEDNO
SMO
SNAŽNIJI

Sto i jedna godina “HE Miljacka”

Ovaj članak je preuzet s adrese: http://promina.blog.hr

Većina stalnih posjetitelja promina.blog.hr-a još se sjeća mojih postova iz prosinca 2006. u kojima sam pisao o proslavi «Sto godina HE Miljacka».
Tada je samo Nezavisni sindikat radnika HE na Krki napravio feštu povodom te obljetnice, dok su se svi ostali u HEP-u oglušili.

Tko prati dnevnike na HTV-u i čita dnevne novine često može pročitati kako HEP obilježava deset godina rada određenog distribucijskog područja, a naše starice od sto ljeta nitko se nije sjetio, a ona je toliko «djece» dala HEP-u.
Ipak, «kuknjava» djelatnika HE «Miljacka» daleko se čula, i čuli su je izgleda oni koji su trebali te konačno ispravili nepravdu.

Danas je u HE «Miljacki» napravljena prava fešta u čast sad već sto i prvog rođendana elektrane.

Posebno mi je bilo drago vidjeti prvog direktora nakon «Oluje» dipl. inž Marka Pokrovca, koji je zaslužan što u HE «Miljacka» većinom rade Prominci, iz Općine Promina u kojoj se nalazi elektrana (premda mnogi i danas često prešućuju tu činjenicu i svojataju elektranu). Marko Pokrovac je bio (koliko je meni poznato) prvi Prominac direktor elektrane, i kako kaže poslovica «teško je postati fratar u svome selu», tako se desilo nažalost i Marku…

Drago mi je bilo vidjeti našeg Prominca Ivana Bračića-pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva….Prominku- gradonačelnicu Knina Josipu Rimac (koja i dalje vjeruje da ja imam prste u članku u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj su je oblatili- pa sam ni’ kriv ni’ dužan negativac u njenim očima…..)….

Od Prominaca je još bio i Josip Perica, pomoćnik direktora HEP-Proizvodnje d.o.o, te naš Prominac fra Ivan Maletić, ali i promisnki župnik fra Šime Nimac.

Na kraju važno je spomenuti da je skupu nazočio i Načelnik Općine Promina Žarko Duvančić, što je za svaku pohvalu i njemu i organizatoru proslave koji se sjetio sve navedene Promince pozvati.
A organizatori proslave su bili Marija Čulina Rapo i Želimir Škarica, koji su uložili mnogo truda da se što dostojnije uz «Blagoslov» Uprave HEP-a obilježi važna godišnjica.

Ali da nije bilo djelatnika elektrane koji je godinama čuvaju, maze i paze i koji su opet svaki na svoja način sudjelovali u proslavi, opet bi puno toga nedostajalo.

Sad kad sam nahvalio svoje Promince (koji nepotizam) moram navesti i sve ostale važne sudionike ovog značajnog događaja:

-Zvonko Mrduljaš-drugi po redu direktor nakon «Oluje»
-Kaja Krstulović- treći direktor nakon «Oluje»-
-Tomislav Miletić-sadašnji direktor HE «Miljacka»
-Župan Šibenko-kninske županije Goran Pauk
-Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Ante Tanfara
-Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Željko Šimunac

-Ivan Mravak predsjednik Uprave HEP-a
-Ante Despot član Uprave HEP-a
-Ivica Toljan član Uprave HEP-a
-Kažimir Vrankić član Uprave HEP-a
-Ivo Čović član Uprave HEP-a
-Velimir Lovrć član Uprave HEP-a

-fra Petar Klarić
-fra Žarko Maretić

i još mnogi drugi koje je teško pobrojati, a nadam se ako slučajno nalete na moj blog i ovo pročitaju, da se neće naljutiti što ih nisam spomenuo.

Elektrana je na jedan sat bila obustavljena i na taj način je završeno prvih sto godina rada HE «Miljacka».
Telefonskim pozivom dir. Tomislav Miletić dao je nalog vođi smjene Dubravku Ćevidu da pokrene strojeve, te krene sa proizvodnjom elektrane u sljedećih sto godina.

Sretno joj bilo!

Važno je također istaknuti da su svi uzvanici dobili knjigu našeg Ante Jurica «Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu, te će na taj način moći saznati još koju zanimljivu informaciju o povijesti Promine.

Na kraju moram se osvrnuti i na članak u Jutarnjem listu u kojem njihov novinar stalno ističe činjenicu kako je HE «Miljacka» ugasila četiri najljepša slapa na Krki: Ćorića buk, Manojlovac, Rošnjak i i Miljacku.
Ja živim uz Krku i za Krku i znam skoro napamet sve njene godišnje i mjesečne protoke. Ljeti Krka «pane» na samo 4,5 metara kubičnih vode u sekundi.
Volio bi vidjeti tog čarobnjaka koji bi s tom količinom vode učinio da navedeni slapovi široki na mjestima tristo metara zablistaju u punom sjaju!
Vjerujte mi, ja redovito fotografiram sve te slapove i tek kad je protoka Krke na njima od 100 metara kubičnih vode na dalje, tek onda su oni najljepši, a sa ovom malom protokom (4,5 metara/sekundi) sva ta voda se izgubi u zelenilu i puštali vi (ako ih uopće ima) 3, 5 , 15, 25, 50 kubika u sekundi, sve Vam je uzalud i slapova nema na vidiku!

A već sam jednom spomenuo kako HE na Krki godišnje ostvare zaradu od približno 60 milijuna kuna…i tu se priča o odnosu zarade i ekologije nastavlja u nedogled…..

__________________________________

Nezavisni sindikat radnika HEP-a pridružuje se brojnim čestitkama blogera.
Veliko hvala svima koji su hidroelektranu održavali, čuvali i omogućili da ovako zdrava i ponosna dočeka 100.-ti rođendan.
Želimo Vam da vaš rad u stoljeću u koje ste zakoračili bude u zdravlju, miru i da se poštuju sva Vaša radnička prava, te da staru damu sačuvate za generacije koje dolaze iza nas.

Zašto sam tužila svog poslodavca?

U atmosferi nove akcije utuživanja razlike plaće i drugih materijalnih prava temeljem KU iz 1999. godine za razdoblje od 2004. do 2006. godine prisjetila sam se mnogih pitanja, dijaloga i događaja koji su vezani uz osobni izbor nas koji smo odlučili koristiti svoje pravo na utuživanje.
Osobno pripadam onoj skupini koja nije potpisala Sporazum o isplati s poslodavcem, a to znači da je ovo već treća akcija, tj. treće razdoblje koje utužujemo po istom osnovu.
Prve tužbe smo podnijeli početkom 2003. godine i tada nas je bilo cca 2400.
Bio je to težak period za sve one koji su podnijeli tužbe, kao i za NSRHEP-a.
Bili su vrlo živahni prozivači, „moralni“ savjetnici u poduzeću i postavljali su nam pitanja kako možemo gristi ruku koja nas hrani, kako možemo tužiti vlastito poduzeće i često smo slušali ocjene kako je naš čin nemoralan i kako nismo lojalni vlastitom poduzeću, čak ocjene da radimo protiv HEP-a, bilo je tu zastrašivanja i diskriminacije onih koji su se usudili boriti za svoja prava..
Osobno ni u jednom trenutku nisam sumnjala u ispravnost vlastitog izbora.
S poslodavcem potpisujemo ugovor. Sindikat potpisuje KU, a svaki radnik pojedinačno ugovor o radu.
Svaki ugovor sadrži prava i obveze obje strane koje ga potpisuju. Ako radnik krši obveze propisane ugovorom slijede sankcije i to je u redu. Ali je onda isto tako u redu ako druga strana (poslodavac) krši potpisani ugovor i propise da radnik zatraži pravnu zaštitu.
Legalni načini sindikalne borbe su kolektivno pregovaranje, zaštita prava sudskim putem i štrajk.
Kolektivno pregovaranje nije uspjelo. Osobno ne podržavam štrajk i jedini preostali način borbe za zaštitu mojih prava i zaštitu prava članova bilo je utuživanje razlike plaće i materijalnih prava. Nepravdu, tj. kršenje radničkih prava nikada nisam doživljavala kao zlim činom HEP-a prema nama, nego sam ga doživljavala činom nesavjesnih pojedinaca i ni u jednom trenutku nisam dvojila da treba tražiti zaštitu prava. Podnošenje tužbi za zaštitu prava nije čin protiv HEP-a, nego je čin za HEP i uređeno društvo u kojemu svaki pojedinac kojemu su ugrožena prava ima pravo na pravnu zaštitu. Moj motiv nije bio novac nego princip i osjećaj prevarenosti, a to je bio motiv i mnogim drugim tužiteljima… većini.
Prije Presude Vrhovnog suda RH provaljeno je u prostorije sindikalnih odvjetnika.
Nije ukradeno ništa. Traženi su original dokumenti…… razbacani su papiri i pregledan PC. Na svu sreću dokumente nisu našli. Nakon tog događaja osobno sam bila toliko uvrijeđena da me od tužbe nije moglo više odgovoriti ništa i nitko na svijetu. Tko provaljuje u tuđe urede i želi uzeti ono što mu ne pripada? Kriminalci. Tko je poslao kriminalce po dokumentaciju kojom se radnici bore za zaštitu svojih prava? To su svakako pojedinci protiv kojih se treba boriti svim raspoloživim pravnim sredstvima, jer njihovo ponašanje je protuzakonito i nemoralno.
Ubrzo nakon provale Vrhovni sud RH presuđuje u korist radnika! Tada više pravo radnika nije bilo upitno. HEP nudi svim zaposlenima Sporazum o isplati. Da li bi taj Sporazum bio ponuđen da nije bilo Presude Vrhovnog suda RH-a? Ne bi. I tada….. Sporazum potpisuju mnogi. Tu se opet radi o osobnom izboru i nemam namjeru generalizirati, ali samo bih izrazila svoje čuđenje da su novac primili i oni koji su tužbe smatrali nemoralnim činom. Kad su na temelju tuđe borbe osjetili miris novca tada taj novac nije više bio nemoralno traženje, nego je postao nešto što su rado uzeli i nešto što su osjetili kao vlastito pravo. To je doista njihovo pravo pa neću o tome. Samo ću se još kratko prisjetiti da su zasluge te borbe mnogi htjeli svojatati, pa su se čak bavili i falsificiranjem Presude da bi obmanjivali radnike. Sporazum su potpisali i mnogi koji su podnijeli prve tužbe. Mnogi su to učinili već umorni od dugog čekanja…. ponuđenim (nepravednim) iznosom malo su si financijski pomogli. Neki su potpisali pod pritiscima, neki iz straha… no sve to nije važno. Radi se o pravu na osobni izbor.
Cca 350 ljudi je ostalo ustrajno u borbi za svoja prava i utužili su za razdoblje do 2004. godine. Ta skupina ljudi je sada bila izložena pritiscima i nerazumijevanjem onih koji nikada nisu podnijeli tužbu (a novac su primili), ali često i zlobnim komentarima onih koji su potpisali Sporazum. Na terenu su se dešavali novi progoni i prijetnje. No svi mi koji smo ostali ustrajni od samog početka znali smo da sigurno zbog traženja svojih prava nećemo biti simpatičniji i draži ovlaštenicima poslodavaca, bili smo svjesni svega što nam se dešavalo i što nam se imalo desiti. Ali ostali smo ustrajni jer čvrsto vjerujemo da smo u pravu i da se na taj način borimo za prava svih radnika i za uređeno poduzeće u kojemu će se obje strane pridržavati svojih obveza, ali i prava iz potpisanih ugovora, za poduzeće u kojemu će se raditi po ZOR-u i internim općim aktima. Naša borba nije borba za novac, nego je vid borbe za bolje i poštenije odnose u našem poduzeću.
Osobno ću ovih dana potpisati punomoći sindikalnim odvjetnicima. Moje pravo (kao i pravo ostalih tužitelja) za prvi utuženi period više nije sporno…. pitanje je samo vremena u tromom pravosuđu ove zemlje kada ću ga osjetiti, moje pravo po drugoj i trećoj tužbi možda ne bude potvrđeno, ali ja ću znati da sam se protiv nepravde borila do kraja… legalnim putem, časno i pošteno… I znat ću da to nije bila borba za materijalne vrijednosti… nego je bila borba za puno značajnije vrijednosti, a to je držanje do riječi i potpisa, borba za pravednije odnose u mom poduzeću. Činim to jer volim HEP.
Na linku presude ove web stranice možete vidjete i presude u kojima su nekim radnicima priznata prava (koja su bila ugrožena), koja nisu uvijek vezana za materijalna potraživanja. U svim konkretnim slučajevima radi se o hrabrim pojedincima koji su dobili sudske sporove, a svi oni nisu samo dokazali svoje pravo, nego su se borili za sve nas i poštenije odnose u poduzeću.
Svi od sindikata (bez obzira kojem sindikatu pripadali) očekujemo da se bori za naša prava. To sindikati i čine na razne načine, ali teške su općenite borbe u kojima se o kršenju prava mora govoriti apstraktno jer se žrtve boje. Zato hvala svima onima koji su imali toliko osobne hrabrosti da vlastitom borbom pridonesu za poštenije i pravednije odnose u našem poduzeću.

Sonja Mikulić