Česta pitanja

U atmosferi nove akcije utuživanja razlike plaće i drugih materijalnih prava temeljem KU iz 1999. godine za razdoblje od 2004. do 2006. godine prisjetila sam se mnogih pitanja, dijaloga i događaja koji su vezani uz osobni izbor nas koji smo odlučili koristiti svoje pravo na utuživanje.
Osobno pripadam onoj skupini koja nije potpisala Sporazum o isplati s poslodavcem, a to znači da je ovo već treća akcija, tj. treće razdoblje koje utužujemo po istom osnovu.
Prve tužbe smo podnijeli početkom 2003. godine i tada nas je bilo cca 2400.
Bio je to težak period za sve one koji su podnijeli tužbe, kao i za NSRHEP-a.
Bili su vrlo živahni prozivači, „moralni“ savjetnici u poduzeću i postavljali su nam pitanja kako možemo gristi ruku koja nas hrani, kako možemo tužiti vlastito poduzeće i često smo slušali ocjene kako je naš čin nemoralan i kako nismo lojalni vlastitom poduzeću, čak ocjene da radimo protiv HEP-a, bilo je tu zastrašivanja i diskriminacije onih koji su se usudili boriti za svoja prava..
Osobno ni u jednom trenutku nisam sumnjala u ispravnost vlastitog izbora.
S poslodavcem potpisujemo ugovor. Sindikat potpisuje KU, a svaki radnik pojedinačno ugovor o radu.
Svaki ugovor sadrži prava i obveze obje strane koje ga potpisuju. Ako radnik krši obveze propisane ugovorom slijede sankcije i to je u redu. Ali je onda isto tako u redu ako druga strana (poslodavac) krši potpisani ugovor i propise da radnik zatraži pravnu zaštitu.
Legalni načini sindikalne borbe su kolektivno pregovaranje, zaštita prava sudskim putem i štrajk.
Kolektivno pregovaranje nije uspjelo. Osobno ne podržavam štrajk i jedini preostali način borbe za zaštitu mojih prava i zaštitu prava članova bilo je utuživanje razlike plaće i materijalnih prava. Nepravdu, tj. kršenje radničkih prava nikada nisam doživljavala kao zlim činom HEP-a prema nama, nego sam ga doživljavala činom nesavjesnih pojedinaca i ni u jednom trenutku nisam dvojila da treba tražiti zaštitu prava. Podnošenje tužbi za zaštitu prava nije čin protiv HEP-a, nego je čin za HEP i uređeno društvo u kojemu svaki pojedinac kojemu su ugrožena prava ima pravo na pravnu zaštitu. Moj motiv nije bio novac nego princip i osjećaj prevarenosti, a to je bio motiv i mnogim drugim tužiteljima… većini.
Prije Presude Vrhovnog suda RH provaljeno je u prostorije sindikalnih odvjetnika.
Nije ukradeno ništa. Traženi su original dokumenti…… razbacani su papiri i pregledan PC. Na svu sreću dokumente nisu našli. Nakon tog događaja osobno sam bila toliko uvrijeđena da me od tužbe nije moglo više odgovoriti ništa i nitko na svijetu. Tko provaljuje u tuđe urede i želi uzeti ono što mu ne pripada? Kriminalci. Tko je poslao kriminalce po dokumentaciju kojom se radnici bore za zaštitu svojih prava? To su svakako pojedinci protiv kojih se treba boriti svim raspoloživim pravnim sredstvima, jer njihovo ponašanje je protuzakonito i nemoralno.
Ubrzo nakon provale Vrhovni sud RH presuđuje u korist radnika! Tada više pravo radnika nije bilo upitno. HEP nudi svim zaposlenima Sporazum o isplati. Da li bi taj Sporazum bio ponuđen da nije bilo Presude Vrhovnog suda RH-a? Ne bi. I tada….. Sporazum potpisuju mnogi. Tu se opet radi o osobnom izboru i nemam namjeru generalizirati, ali samo bih izrazila svoje čuđenje da su novac primili i oni koji su tužbe smatrali nemoralnim činom. Kad su na temelju tuđe borbe osjetili miris novca tada taj novac nije više bio nemoralno traženje, nego je postao nešto što su rado uzeli i nešto što su osjetili kao vlastito pravo. To je doista njihovo pravo pa neću o tome. Samo ću se još kratko prisjetiti da su zasluge te borbe mnogi htjeli svojatati, pa su se čak bavili i falsificiranjem Presude da bi obmanjivali radnike. Sporazum su potpisali i mnogi koji su podnijeli prve tužbe. Mnogi su to učinili već umorni od dugog čekanja…. ponuđenim (nepravednim) iznosom malo su si financijski pomogli. Neki su potpisali pod pritiscima, neki iz straha… no sve to nije važno. Radi se o pravu na osobni izbor.
Cca 350 ljudi je ostalo ustrajno u borbi za svoja prava i utužili su za razdoblje do 2004. godine. Ta skupina ljudi je sada bila izložena pritiscima i nerazumijevanjem onih koji nikada nisu podnijeli tužbu (a novac su primili), ali često i zlobnim komentarima onih koji su potpisali Sporazum. Na terenu su se dešavali novi progoni i prijetnje. No svi mi koji smo ostali ustrajni od samog početka znali smo da sigurno zbog traženja svojih prava nećemo biti simpatičniji i draži ovlaštenicima poslodavaca, bili smo svjesni svega što nam se dešavalo i što nam se imalo desiti. Ali ostali smo ustrajni jer čvrsto vjerujemo da smo u pravu i da se na taj način borimo za prava svih radnika i za uređeno poduzeće u kojemu će se obje strane pridržavati svojih obveza, ali i prava iz potpisanih ugovora, za poduzeće u kojemu će se raditi po ZOR-u i internim općim aktima. Naša borba nije borba za novac, nego je vid borbe za bolje i poštenije odnose u našem poduzeću.
Osobno ću ovih dana potpisati punomoći sindikalnim odvjetnicima. Moje pravo (kao i pravo ostalih tužitelja) za prvi utuženi period više nije sporno…. pitanje je samo vremena u tromom pravosuđu ove zemlje kada ću ga osjetiti, moje pravo po drugoj i trećoj tužbi možda ne bude potvrđeno, ali ja ću znati da sam se protiv nepravde borila do kraja… legalnim putem, časno i pošteno… I znat ću da to nije bila borba za materijalne vrijednosti… nego je bila borba za puno značajnije vrijednosti, a to je držanje do riječi i potpisa, borba za pravednije odnose u mom poduzeću. Činim to jer volim HEP.
Na linku presude ove web stranice možete vidjete i presude u kojima su nekim radnicima priznata prava (koja su bila ugrožena), koja nisu uvijek vezana za materijalna potraživanja. U svim konkretnim slučajevima radi se o hrabrim pojedincima koji su dobili sudske sporove, a svi oni nisu samo dokazali svoje pravo, nego su se borili za sve nas i poštenije odnose u poduzeću.
Svi od sindikata (bez obzira kojem sindikatu pripadali) očekujemo da se bori za naša prava. To sindikati i čine na razne načine, ali teške su općenite borbe u kojima se o kršenju prava mora govoriti apstraktno jer se žrtve boje. Zato hvala svima onima koji su imali toliko osobne hrabrosti da vlastitom borbom pridonesu za poštenije i pravednije odnose u našem poduzeću.

Sonja Mikulić