Mjesec: listopad 2007.

SLOBODNA DALMACIJA, 10.10.2007.

Svaguša zbog izrabljivanja radnika
plaća 204.000 kn

Splitski poduzetnik Joško Svaguša i njegova tvrtka “Slastice Bobis” pravomoćno su kažnjeni s 204 tisuće kuna zbog višestrukog kršenja prava svojih radnika zaposlenih u prodavaonicama i proizvodnom pogonu. Presudio je to Visoki prekršajni sud RH. Svaguša je proglašen krivim što je kao odgovorna osoba od radnica tražio da rade više prekovremenih sati nego što je zakonom dopušteno. Tako su neke radnice tjedno odradile i po 23 prekovremena sata, što je za 13 sati više nego što to zakon dopušta.
Svaguša je kažnjen jer su njegovi radnici više od četiri tjedna neprekidno radili prekovremeno, a da o tome nije izvijestio inspektora rada. Također je proglašen krivim što je radnici naredio noćni rad, od 22 do 5.30 sati, iako to nije bilo prijeko potrebno zbog sprječavanja kvara sirovina ili drugih razloga, a da nije dobio privremeno odobrenje o uvođenju noćnoga rada žena zaposlenih u industriji. Sudski postupak protiv Svaguše pokrenut je u srpnju 2005. po zahtjevu Državnog inspektorata, Odsjeka za nadzor u području radnih odnosa. Pred Prekršajnim sudom u Splitu je, od 18 radnika za koje je Državni inspektorat zabilježio da nisu poštovana njihova prava iz Zakona o radu, svjedočilo tek petero. Radnice su svjedočile u korist poslodavca, ali im sud nije povjerovao jer je njihove iskaze opovrgla evidencija o njihovu radnom vremenu.
Joško Svaguša se pred sudom branio da ga se nevina tereti jer da svi radnici rade maksimalno 40 sati tjedno, odnosno da nema prekovremenog rada, osobite ne duže od četiri tjedna. Na presudu prvostupanjskoga suda, kojom je proglašen krivim, podnio je žabu. No, Visoki trgovački sud je potvrdio presudu u dijelu za navedene prekršaje. Svaguša i tvrtka “Slastice Bobis” kazne od 21 i 183 tisuće kuna moraju platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti sudskog rješenja. U suprotnom će se ti iznosi prisilno naplatiti, a ako to ne bude uspješno, novčana kazna će se Jošku Svaguši zamijeniti s 30 dana zatvora.
T. GATTIN ZEBIĆ

’Presudu još nisam dobio’

Iz moje pravne službe me nisu izvijestili o toj presudi Visokog prekršajnog suda, pa je ne mogu ni komentirati dok je ne vidim – kazao nam je jučer Joško Svaguša koji se nalazio na službenom putu.

Prošlog proljeća pisala sam o našoj kolegici iz HE Miljacka, koja živi na Murteru, a svakodnevno putuje na posao u HE Miljacka. Tekst je objavljen na ovoj stranici pod naslovom „vjera na riječ“. Rasprava pod tim tekstom je završila mojom zahvalom, jer je od direktora Sektora za hidroelektrane – HEP Proizvodnja d.o.o, uvažen njen Zahtjev za zaštitu prava. Odluka je napisana 24. travnja 2007. godine.
Moja zahvala je glasila ovako:

„U ime radnice čiji zahtjev za zaštitu prava je usvojen kao osnovan, u ime svih članova NSRHEP-a zahavljujem se ovlaštenicima poslodavca koji su htjeli i znali riješiti zahtjev radnice poštujući prava radnice i na taj način suprotstaviti se samovolji pojedinca – na žalost ovlaštenika poslodavca i ispraviti očitu nepravdu. „

Naša kolegica još uvijek svakodnevno putuje u HE Miljacka na posao. Direktori koji su po hijerarhiji podređeni direktoru Sektora za hidroelekrane nisu postupili po odluci… i očito nemaju namjeru to učiniti. Konačnu odluku će donijeti sud.
Da ova situacija nije tragična, za jednu ženu i njenu obitelj, bila bi smiješna.
Zar je moguće da se ne poštuju i provode odluke nadređenih? Očito je moguće.
Mjesecima pratim ovo ignoriranje i nije mi jasno zašto uopće imamo tako šarene i razgranate tablice rukovoditelja u HEP-u, ako nitko nikoga ne mora slušati?!

Danas je u NSRHEP-a stigao jedan dopis „na znanje“ pa mi je sve postalo još nejasnije…. ili možda ipak malo jasnije.

Iz jednog od naših ovisnih društava., Sektora za pravne, kadrovske i opće poslove, Službe za pravne poslove upućen je dopis Direkciji za upravljanje ljudskim potencijalima (a predstavnicima radnika upućen je „na znanje“). Dopis potpisuje direktor, a po inicijalima je vidljivo da je autorica tog dopisa diplomirana pravnica koja radi u tom Sektoru.

Tema dopisa nije tema moje teme… pa ću izdvojiti samo uvod:

„Odlukom Uprave HEP-a d.d. br. xxxxx od xx lipnja 2007. g. preporučeno je direktorima ovisnih društava u sustavu HEP grupe da donesu Odluke kojom će urediti prava radnika na način kako je to uređeno Odlukom Uprave HEP d.d.“

Kad sam pročitala tu rečenicu bilo mi je jasno zašto podređeni direktori u Proizvodnji d.o.o. ne poštuju i ne provode odluku nadređenog direktora. Očito je smatraju preporukom, a ne odlukom.
Nikada i nigdje nisam čula da se odlukom nešto preporučuje.

I nakon svih ovih saznanja i dopisa „na znanje“, ja NE ZNAM tko tu kome može nešto naložiti odlukom? Tko tu koga treba slušati? Tko odlučuje, a tko preporučuje? Tko „pije, a tko plaća?“ U slučaju naše kolegice – plaća ona.
Kad monter pogriješi na stupu (sa svojim koeficijentom 1,7) ubije ga struja. Kad se odluke nazivaju preporukama, ili kada se odluke nadređenih ne provode – nikome ništa.
Očito rundu na kraju plaćaju uvijek radnici.

Sonja Mikulić