CRVENI MAKOVI
Opet su jutros procvali
u žitu makovi sneni,
sve su nam njive ovili
cvjetovi njihovi crveni!
»Znaš li majko, majčice,
kakvi su ono cvjetovi«,
po onim tamo njivama
takovi divni – crveni?
Gorki su, sinko, plodovi,
čemer je ono procvao.
Umjesto zlatne pšenice – korov je tamo niknuo!
Seljak je polja stvarao,
hajduk je svijetom harao:
Oteo kmetu zemljicu,
gazio njegovu pravicu!
Baruni, grofovi vladali,
španovi pravdu krojili,
rabotat kmeta gonili,
krvcu mu poljem sijali!
Mnogo je kapi kapnulo,
njegove krvi i znoja,
ljeta ga duga mučila,
batine teške bez broja.
Prokleo seljak zemljicu
vražjih gospodara,
niknuli crven-cvjetovi
umjesto božjega dara.
Krvlju su kmetskom sijani,
kletvama, bunom miješani,
suzama, znojem pojeni,
zato su tako crveni
Mihovil Pavlek Miškina
