NSRHEP

ZAJEDNO
POKREĆEMO
PROMJENE

NSRHEP

Kada se smjer vjetra
promijeni, neki prave zid,
a neki prave vjetrenjaču!

NSRHEP

ZAJEDNO
SMO
SNAŽNIJI

KOMENTAR KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O STRATEŠKIM INVESTICIJSKIM PROJEKTIMA REPUBLIKE HRVATSKE

Cijeli koncept Zakona zasniva se na priznanju činjenice da postojeća resorna ministarstva ne rade svoj posao kako treba, a ovaj Zakon bi trebao na brzinu sanirati višegodišnji nerad. Ovako kako je napisan, ne samo da neće sanirati uzroke postojećeg stanja već će omogućiti istim onim akterima koji su zakazali u donošenju podzakonskih akata i provođenju upravnih postupaka, da skraćenim putem omoguće ostvarenje privatnih interesa, a na štetu općeg dobra i javnog interesa građana Hrvatske. Do sada su upravo to činili opstruirajući postojeće zakone, i procedure, a sada će imati puno zakonsko pokriće i ovlasti za nastavak svojih aktivnosti i to po skraćenom postupku. Sve to pozitivno će utjecati na lukrativnost njihovih radnih mjesta.
Kome trebaju liste strateških investicija ?
Sa listama strateških investicija započela je prethodna Vlada prikrivajući činjenicu da nije donijela provedbene dokumente koje je bila dužna donijeti. Evo primjera.
„Stretegiju energetskog razvoja Republike Hrvatske“ donio je Hrvatski sabor još 16.listopada 2009. godine. Zakonom o Energiji (čl.6.), tada važećim, propisano je da Vlada donosi „Program provedbe strategije energetskog razvoja“ za najmanje četiri godine. Iako teče četvrta godina od donošenja Strategije, ni prethodna, a ni sadašnja Vlada nije donijela navedeni dokument.
Da je donesen „Program provedbe strategije energetskog razvoja“ od strane Vlade Republike Hrvatske nikakvih lista prioriteta, barem za energetiku, ne bi trebalo. Takav program sadržavao bi puno kvalitetnije i detaljnije podatke o strateškim investicijama nego što ih propisuje čl.5. Prijedloga ovog Zakona. Nije mi poznato postoje li strategije razvoja za ostala gospodarska područja (industrija, popljoprivreda, turizam i sl.) i područja društvenih djelatnosti te njihovi provedbeni dokumenti, ali to je jedini put kojim se jedna uređena država treba kretati.
Da bi neki projekt ušao u bilo koju strategiju razvoja na nivou države (strateški projekt) mora proći put kvalitetne evoluacije po tehno-ekonomskim i ostalim kriterijima uz sudjelovanje različitih struka. Nikakva povjerenstva ni operativne skupine ne mogu zamijeniti redovnu proceduru koja se danas primjenjuje u svim uređenim državama.
Nešto o konkretnim odredbama Prijedloga Zakona.
Primjena načela šutnje administracije (zašto navodnici u tekstu Zakona?) u članku 15., zadnji stavak Prijedloga Zakona, uz ostavljanje roka organima uprave od samo 10 dana za izdavanje upravnog akta, pretvoriti će Hrvatsku u Divlji zapad.
Prijedlog Zakona radio je netko tko nema nikakvih iskustava u vođenju investicija ili pak netko kome je potpuno svejedno što će sa nama biti u budućnosti.
Možete li zamisliti izradu Procjene utjecaja na okoliš (Čl.29.st.2.) za jednu termoelektranu na ugljen, za cementaru, za kamenolom, za tvornicu celuloze i sl. u roku od 10 dana ?
Uzgred, Prijedlog Zakona se poziva u više članaka na rok iz Čl.15 st.6. i 8., a ja ni nakon nekoliko pokušaja nisam uspio nabrojati više od 7 stavaka.
U cijelom Prijedlogu Zakona, u nekoliko članaka, proteže se sintagma „središnje tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo“. Pa zar nije lakše napisati, a i preciznije je, naziv tijela ?

U članku 8. stavak 2. nabrajaju se uvjeti koje mora ispunjavati projekt da bi bio strateški.
Iznos od 150.000.000,00 kuna i ostali pobrojeni uvjeti navode se alternativno, a ne kumulativno.
To znači da bi svaki projekt koji npr. doprinosi aktivaciji neaktivne imovine u državnom vlasništvu ili se razvija na nekom od otoka mogao postati strateški projekt bez obzira na njegovu vrijednost, na koji će se primjeniti ovaj Zakon.
Ne znam radi li se o pogrešci ili namjeri ?
U istom Članku st.2. al.3, govori se o „proizvodnji proizvoda i usluga za izvoz“. Usluge se ne proizvode pa ni za izvoz, a ljepše je čuti npr. proizvodnja roba nego proizvodnja proizvoda.
U Članku 15. st.1. navode se koordinatori za realizaciju strateških projekata. Jedan projekt može koordinirati samo jedan koordinator pa bi bilo dobro navesti tko će što koordinirati.
U Članku 15.st.1. navode se državne agencije nadležne za investicije, a u Članku 16.st.2. državna agencija nadležna za investivije (u jednini). Bilo bi dobro negdje navesti koliko tih agencija ima, koje su i koja je za što zadužena.
U Članku 18. st.1. navodi se da Vlada Republike Hrvatske raspolaže nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.
Bilo bi nužno odrediti iznos iznad kojeg bi za raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu bila potrebna suglasnost Hrvatskog sabora.
Suglasnost Hrvatskog sabora bila bi nužna za vrijednosti čije otuđenje ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske.
U nastavku, navodi se da će Vlada Republike Hrvatske na nekretninama osnivati stvarna prava.To bi bio novi doprinos pravnoj teoriji i praksi jer je do sada neka stvarna prava na nekretnini zasnivao korisnik tog prava uz suglasnost vlasnika.
Nadalje, u st.3. uvodi se nova vrsta ugovora do sada nepoznata u ugovornoj teoriji i praksi unas, a to je „ugovor o otuđenju“ . Bilo bi interesantno da autor obrazloži mogući sadržaj, obavezne sastojke i način zaključivanja ovog inovativnog ugovora.
U Članku 33. reguliraju se žalbeni postupci, ali na prilično nejasan način pa se ne vidi treba li nadležno drugostupanjsko tijelo donijeti odluku u roku od deset dana ili se zadire u žalbene rokove iz Zakona o općem upravnom postupku.
Ovo je moj skromni doprinos pokušaju poboljšanja predloženog teksta nakon površnog polusatnog čitanja. Nadam se da će oni koji budu spremni potrošiti nešto više vremena dati bolji doprinos.
Na kraju, šteta je što Ministarstvo gospodarstva u pisanju zakona ne angažira pravnike u kojem slučaju bi prijedlozi zakonskih tekstova puno više sličili zakonima, a manje neobaveznim literarnim sastavcima.

Jadranko Berlengi

INFORMACIJA NADZORNOM ODBORU HEP-a d.d. O USKLAĐIVANJU HEP-GRUPE SA TREĆIM PAKETOM ENERGETSKIH PROPISA EU, S POSEBNIM OSVRTOM NA POSTUPAK DONOŠENJA ZAKONA O TRŽIŠTU ELEKTRIČNE ENERGIJE

1. O POSTUPKU DONOŠENJA ZAKONA

Treći paket energetske regulative EU usvojen je na tijelima EU 13. srpnja 2009. godine.
Prva aktivnost Ministarstva gospodarstva uslijedila je tek 27. svibnja 2010. godine.
Cijeli postupak usklađivanja, u dijelu koji se odnosi na električnu energiju, obilježio je prijepor između državnih službenika Ministarstva i njihovih konzultanata s jedne strane i energetskih subjekata i stručne javnosti s druge strane. Nakon niza slučajeva kršenja propisane procedure i neetičnog postupanja od strane službenika Ministarstva, dana 02.veljače 2011.godine, dopisom sam se obratio Ministru gospodarstva i o tome informirao Predsjednicu Vlade RH. Protestirao sam protiv nezamislivo niske razine profesionalnosti i neetičnog ponašanja visokopozicioniranih službenika Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih Zakona.
Uprava HEP-a d.d. uputila je dopis Ministarstvu gospodarstva žaleći se na neprihvaćanje HEP-ovih primjedbi i na nedovoljan stupanj razumijevanja ukupnih posljedica primjene predloženih zakona.
Istovremeno, svi registrirani sindikati u HEP-u sazvali su konferenciju za medije i ukazali na opasnost od razbijanja i rasprodaje HEP-a, a za što prijedlozi zakona koje je utvrdilo Ministarstvo gospodarstva stvaraju normativne preduvjete.
Ovakvo sinhronizirano djelovanje Uprave HEP-a d.d. i svih sindikata u HEP-u natjeralo je Vladu da zaustavi slanje pripremljenih prijedloga Zakona u proceduru donošenja.
Stigla je jesen, bliže se parlamentarni izbori i nikome nije palo na pamet da problematizira razbijanje i privatizaciju Hrvatske elektroprivrede. Pripremljeni nacrti zakona čekali su neka bolja vremena.
Završili su izbori, konsolidirala su se tijela nove vlasti.
Za nositelje aktivnosti na donošenju energetskih zakona u Ministarstvu gospodarstva konačno su došla bolja vremena.
Ministarstvo gospodarstva zatražilo je od Uprave HEP-a d.d. da imenuje dvoje predstavnika u Radnu grupu Ministarstva za rad na energetskim zakonima. Uprava HEP-a d.d. imenovala je u radnu grupu članicu Uprave gospođu Krunoslavu Grgić Bolješić i mene, te o tome obavijestila Ministarstvo.
Dana 20.04.2012. gospođa Bolješić i ja sastali smo se sa predstavnicima svih društava temeljnih djelatnosti HEP-grupe i dogovorili da od Ministarstva gospodarstva zatražimo službenu verziju nacrta prijedloga svih energetskih zakona.
24.travnja 2012. službeno smo dopisom zatražili dostavu nacrta zakona, a kako više od mjesec dana ništa nije stizalo, 30.05.2012. poslali smo požurnicu na ime pomoćnika Ministra i zatražili dostavu što je moguće prije.
Naše muke iz 2010. i 2011. godine se nastavljaju.
Dana 04. lipnja 2012. god. primamo poziv za sastanak Radne grupe Ministarstva gospodarstva za 06. lipnja 2012. god., uz obećanje da će nam radna verzija prijedloga Zakona o energiji biti dostavljena u toku dana. Nacrt Zakona nam je dostavljen 05. lipnja 2012. god. popodne. Nakon sastanka u Ministarstvu gospodarstva, gdje je dogovoreno da se ide sa novim Zakonom, a ne sa izmjenama i dopunama, istoga dana poslali smo Nacrt prijedloga Zakona o energiji predsjedniku i svim članovima Uprave HEP-a d.d. s molbom da nam do 12.lipnja osiguraju komentare društava HEP-grupe na predloženi nacrt Zakona.
Usaglašavanje dostavljenih primjedbi obavljeno je 13.lipnja 2012.god uz prisustvo predstavnika društava HEP-grupe. Na sastanku Radne grupe 15.lipnja 2012.god. HEP je zastupao direktor Sektora za pravne poslove. Iako u nedopustivo kratkim rokovima za razmatranje teksta, a nakon dugog devetomjesečnog sna Ministarstva gospodarstva, usklađena su stajališta glede sadržaja Zakona o energiji bez većih razmimoilaženja.
No, slijedi novo iznenađenje.
Dana 26. srpnja 2012.god. primili smo elektronskom poštom iz Ministarstva gospodarstva:
nacrte Zakona o tržištu električne energije, Zakona o tržištu plina i Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti, „na ljetno čitanje“. Moj odgovor, kao člana Radne grupe, Ministarstvu gospodarstva možete naći u prilogu i u njemu se problematizira nekoliko stvari glede potpuno neprofesionalnog i neetičnog postupanja Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih zakona.
27. kolovoza 2012.god. primili smo poziv na sastanak Radne grupe za 31.kolovoza 2012. god. u Ministarstvu gospodarstva, sa temom razmatranja nacrta zakona koje smo dobili na ljetno čitanje. Napominjem da je HEP na nacrt Zakona o tržištu električne energije, koji ima 81 članak, dao ukupno preko 300 primjedbi. Sva bitna rješenja koja se tiču položaja društava HEP-grupe u dostavljenom tekstu nacrta Zakona o tržištu električne energije ostala su potpuno jednaka kao ona koje je predlagalo Ministarstvo gospodarstva u vrijeme prethodne Vlade iz lipnja 2011.godine.
Bilo je jasno da jahači apokalipse jašu dalje, bez obzira na promjenu vlasti, te sam se elektronskom poštom obratio predsjedniku Uprave HEP-a d.d. sa molbom da mi kao članu Radne grupe da stajalište Uprave o spornim pitanjima, a posebno onim najvažnijim koja se tiču mogućeg vlasničkog izdvajanja Operatora prijenosnog sustava i Operatora distribucijskog sustava.
Nikakav odgovor nisam dobio.
U nedostatku zatraženih stavova nove Uprave HEP-a d.d., zastupao sam potpuno legitimne pisano iskazane stavove ranije Uprave HEP-a d.d.. Prigovorio sam predstavnicima Ministarstva na njihovom načinu rada i tvrdoglavom inzistiranju na rješenjima suprotnim rezultatima provedene javne rasprave, na što mi je ponuđeno da mi iz HEP-a dostavimo prijedlog formulacije odredbi o razdvajanju OPS-a i ODS-a onako kako smatramo da trebaju glasiti, što sam prihvatio. Na istom sastanku smo informirani da će energetski zakoni ići u redovnu proceduru..
03. rujna 2012. god. ponovno sam se elektronskom poštom obratio predsjedniku Uprave HEP-a d.d., opisao mu novonastalu situaciju i predložio da iskoristimo ponuđenu mogućnost kao posljednju priliku da zaštitimo interes društava HEP-grupe.
Ponovno, nikakav odgovor nisam dobio.
12. rujna 2012. god. održan je posljednji sastanak Radne grupe za izradu Zakona o tržištu električne energije u prostorijama HGK u Draškovićevoj 45.
Prezentiran nam je novi nacrt Zakona o tržištu električne energije u kojem je u samo jednom članku regulirano da se Operator prijenosnog sustava organizira po ITO modelu (zadržavanje cjelovitog HEP-a), a da će eventulana promjena ka vlasničkom izdvajanju, u slučaju nezadovoljavajućeg provođenja ITO modela, biti provedena izmjenom Zakona. Naravno da sam izrazio zadovoljstvo ovim rješenjem koje je Radna grupa jednoglasno prihvatila, a sa njim su se suglasili i prisutni predstavnici Ministarstva gospodarstva. Također je dogovoreno da se brišu odredbe čl. 35. nacrta Zakona o tržištu električne energije koje normiraju mogućnost vlasničkog izdvajanja Operatora distribucijskog sustava iz HEP-a..

Ponovno iznenađenje,
ali samo za one koji nisu proveli ove tri godine sa Ministarstvom gospodarstva i njihovim konzultantima u „radu“ na donošenju energetskih zakona.
Prijedlog Zakona o tržištu električne energije koji je objavljen na stranicama Ministarstva gospodarstva nema nikakve veze sa tekstom koji je utvrdila Radna grupa Ministarstva gospodarstva za izradu navedenog Zakona. Rješenja koja normiraju modele izdvajanja i razdvajanja OPS-a (čl.14.- čl.18.) i ODS-a (čl.36.) suprotna su zaključku Radne grupe od 12. rujna 2012. god. i čak što više pogoršana su na štetu HEP-a u odnosu na verziju teksta koji je prethodio sastanku Radne grupe 12. rujna 2012. god. Ostavljena je mogućnost vlasničkog razbijanja HEP-a bez suglasnosti Hrvatskog sabora. Važno je istaknuti da su u Radnoj grupi pored stručnjaka iz Ministarstva gospodarstva radili i predstavnici: Hrvatske elektroprivrede, Industrije nafte,Plinacra, Hrvatske energetske regulatorne agencije, HROTE-a, HAND-e i Glavnog državnog inspektorata.
Bilo bi vrijedno saznati ime i prezime, očito visoko pozicioniranog, činovnika/činovnice u Ministarstvu gospodarstva koji je potpisao tekst suprotan zaključcima javne rasprave u organizaciji CIGRE-Hrvatska i Ministarstva gospodarstva, koja se oko odabira modela vodila, u tri navrata, koncem 2010. i početkom 2011.godine i koja je iznjedrila ITO model kao optimalan odabir za Republiku Hrvatsku u ovom trenutku.
Na kraju još jedan biser. Ministarstvo gospodarstva je pozvalo 07.11.2012. god. na javnu raspravu o prijedlogu Zakona o tržištu električne energije iako je Zakon objavljen na internetskim stranicama Ministarstva tek u petak popodne 09.11.2012. godine. Javna rasprava je najavljena u ponedjeljak u 10h u velikoj dvorani Ministarstva gospodarstva. Naravno da najavljene javne rasprave nije ni bilo. Prvo, zato jer nitko ozbiljan ne bi stigao proučiti tekst Zakona od petka popodne do ponedjeljka ujutro. Drugo, zato jer su se tog dana svi koji u hrvatskoj elektroenergetici nešto znače nalazili u Opatiji na skupu HRO- CIGRE.
Treće, zato jer dnevnim redom tribine uopće nije bila predviđena javna rasprava o prijedlogu Zakona o tržištu električne energije već je održana tribina teoretske naravi na temu:
„Tržište električne energije: quo vadis ?“, a u okviru Programa EU IPA za Hrvatsku, kao što je i pisalo u priloženom pozivu.
No važno je da je Ministarstvo gospodarstva na svojim internetskim stranicama, i to na naslovnoj, objavilo spin pod naslovom: „Poziv na javnu raspravu o novom Zakonu o tržištu električne energije 12.11.2012.“
Na kraju, Ministarstvo predlaže donošenje Zakona po hitnom postupku iako za hitni postupak ne postoje opravdani razlozi.
Radna grupa za pravna pitanja Eurelectrica, čiji sam član, provela je istraživanje o stanju primjene Trećeg paketa u državama članicama EU, a istraživanjem je obuhvaćena i Hrvatska, u čemu sam i osobno sudjelovao. Rezultat provedenog istraživanja je objavljen u ožujku 2012. godine i pokazuje da veliki broj država još uvijek nije udovoljio zahtjevima Direktive 2009/72/EC, tj. trećeg paketa.
Većina država ovom poslu pristupa s velikom pažnjom i još većim oprezom, štiteći svoje legitimne interese. Akademik Božo Udovičić, u svojoj knjizi „Neodrživost održivog razvoja“, kada je u pitanju liberalizacija tržišta električne energije (str.182.) poručuje: „Današnji je naglasak na sigurnosti opskrbe i zaštiti okoliša. Prioritet je manje na liberalizaciji, a više na sigurnosti.“
Preporučuje (str.185) ponašanje kakvo primjenjuje većina europskih zemalja, što pokazuje i rezultat gore navedenog istraživanja Eurelectrica.
Dakle, Akademik Udovičić kaže: „ Pojmovi „maksimizacija profita“ i „minimizacija rizika“ (ti pojmovi koji još uvijek kotiraju visoko) ne priznaju specifične prilike, probleme, potrebe i interese malih tržišta kao što je hrvatsko u tranziciji, što podrazumijeva i moguću opasnost da u takvim globalnim odnosima u svijetu u kome prije svega vlada snaga i interes, te težnje za što bržim povratom uloženoga-uz što veći profit i što manji rizik, ti objektivni i specifični problemi, interesi i potrebe Hrvatske, ostanu u drugom planu. Zbog toga bi trebalo slijediti liniju opreza, a to znači postupnu privatizaciju i prepuštanja dijela energetskog tržišta, u ruke privatnog, posebno stranog kapitala. Privatizacija u energetskom sektoru trebala bi slijediti liniju i stupanj integracije Hrvatske u Europsku uniju, s ciljem da nikada ne bude većim dijelom to tržište i vlasništvo stavljeno u ruke i na volju privatnom, pogotovo stranom kapitalu, kao što je to bio slučaj u nekim europskim državama, kako bi bilo što manje stresnih slučajeva.“

2. O SADRŽAJU PRIJEDLOGA ZAKONA

U člancima 14.-18. prijedloga Zakona reguliraju se sva tri moguća modela prema Direktivi 2009/72/EC, (OU, ITO, ISO). Iako ISO model nije predložio nitko i jasno je da se neće primijeniti niti u budućnosti njegova primjena je detaljno razrađena. Dakle, umjesto jednoznačnog zakonskog uređenja ITO modela, koje je predložila Radna grupa za izradu Zakona, u prijedlogu Zakona nalazi se iz Direktive prepisani meni iz kojega će se neimenovani službenici državne administracije poslužiti kada za to dođe vrijeme.
Iako ne postoji obaveza vlasničkog izdvajanja OPS-a u članku 14. normirana je primjena modela vlasničkog izdvajanja kao pravilo, a ostali modeli mogu se primijeniti „ Iznimno“. Što više, u čl.14. umjesto izraza „može se organizirati“ upotrijebljen je izraz .. „ je organiziran „… , a što ne odgovara činjeničnom stanju niti očekivanom budućem rješenju. Dakle, tvrdnja u prijedlogu Zakona je neistinita.
Člankom 24. uređuje se postupak certifikacije operatora prijenosnog sustava u odnosu na treće zemlje. Jedinstveno je opredjeljenje da OPS u svakom slučaju kao regulirana djelatnost od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku ostane u vlasništvu Republike Hrvatske ili trgovačkog društva koje je u pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske.
Odredba koja za Operatora prijenosnog sustava anticipira i priziva „investitora“ iz treće zemlje, u najmanju je ruku preuranjena i nije joj mjesto u ovom Zakonu.

Članak 36.st.(1) prijedloga Zakona predviđa mogućnost vlasničkog izdvajanja Operatora distribucijskog sustava i to bez prethodne suglasnosti Hrvatskog Sabora, iako članak 26. toč.1.Direktive 2009/72/EU kaže: „ Ovim pravilima ne stvara se obveza vlasničkog odvajanja osnovnih sredstava operatora distribucijskog sustava od vertikalno integriranog subjekta.“
Dakle, može se zaključiti da nepoznat netko žuri u susret „investitorima“ i u slučaju Operatora distribucijskog sustava.

Nakon analize najvažnijih odredbi za buduću sudbinu HEP-grupe, mali osvrt i na ostali dio prijedloga Zakona.
U članku 3.toč. (32) i (33), kod definiranja pojedinih izraza, operatori prijenosnog i distribucijskog sustava definiraju se kao pravne ili fizičke osobe. Iako je ta definicija u suprotnosti sa samim odredbama Zakona, npr.čl.14., iako su autori u nekoliko navrata upozoravani na tu pogrešku i obrazloženo im je zašto operatori OPS-a i ODS-a u Hrvatskoj mogu biti samo pravne osobe, oni i dalje ustrajavaju na navedenoj definiciji.
Navodim ovaj primjer zato jer je cijeli prijedlog Zakona, zanatski pravno, posebno nomotehnički, toliko loš da se lako može uočiti nedostatak bilo kakvog pravnog znanja o pisanju propisa.
Zakon je nepotrebno preopterećen i često nerazumljiv, a veliki dio materije ne bi uopće trebao biti obrađen u ovom Zakonu već u podzakonskim aktima. No, to je također posljedica nepoznavanja nomotehnike.
Jezik kojim je pisan prijedlog Zakona nije hrvatski književni jezik već kombinacija pojmova koji bi trebali biti dio hrvatskog književnog jezika i loše prevedenih engleskih termina.

3. O OSTALIM OKOLNOSTIMA

Svakako treba ukazati na ostale okolnosti koje, povezane sa ponašanjem Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih zakona, upotpunjuju mozaik.
– Ukinut je Zakon o privatizaciji HEP-a koji je spriječavao privatizaciju HEP-a bez suglasnosti
Hrvatskog sabora.
– Zakon o vodama, oduzeo je HEP-u sve građevinske dijelove i pojedine dijelove elektrostrojarske opreme hidroelektrana. Bez pitanja i bez naknade. Građevinski dio hidroelektrane je cca 80 % vrijednosti elektrane. Dakle, oduzete su nam hidroelektrane.
– Ni nakon proteka pune tri godine od donošenja Strategije energetskog razvoja, Vlada Republike Hrvatske nije donijela Provedbu Strategije iako je na to obvezana odlukom Hrvatskog sabora u samoj Strategiji. Za navedeni posao zaduženo je i odgovorno Ministarstvo gospodarstva, kojem su i onda kao i danas bila puna usta investicijskih ulaganja u energetici, posebno onih kapitalnih.Tadašnja državna tajnica u intervjuu portalu Energetika – net u lipnju 2010.god. izjavila je da će Provedba Strategije biti dovršena do konca te 2010. godine, a možda i prije jer da je to temeljni dokument za ostvarenje svih energetskih projekata u Hrvatskoj. Provedba strategije nije donijeta ni do danas, a navedena gospođa danas razvija kapitalne energetske objekte u privatnom vlasništvu.
– U HEP-u ne postoji srednjoročni ni dugoročni plan razvoja i izgradnje proizvodnih objekata? Za izradu navedenih planova i njihovu realizaciju bile su zadužene Uprave HEP-a koje je postavljala Vlada RH, a odgovarale su Ministru gospodarstva.
– Kao što znate, predsjednik Glavne skupštine HEP-a d.d. u svibnju ove godine, pred Nadzornim odborom i Upravom Društva, izjavio je da 2000 radnika HEP-a, koji da su višak, treba poslati na burzu, na minimalac, jer ionako ništa ne rade, a još i kradu.
Nakon svih pobrojanih „aktivnosti“ resornog Ministarstva, izjava o radnicima koji ne rade i još i kradu trebala bi dodatno senzibilizirati pravdoljubivu javnost da se bez žaljenja poželi otarasiti poduzeća u kojem su radnici paraziti.
Sve naprijed iznijete okolnosti proizvedene su što radom što propustom činovnika državne administracije i odgovornih osoba u HEP-u koje je na njihova mjesta imenovala politika i koji, posredno ili neposredno odgovaraju Vladi RH.
Naravno, sve navedene okolnosti vode ka umanjenju vrijednosti HEP-a i sporijem ili bržem propadanju, kako bi postao lak plijen za razbijanje i rasprodaju, koju naši političari u zadnje vrijeme od milja zovu „monetizacija“.
Kada se poveže postupanje Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih zakona koje je obilježila neprofesionalnost, neetičnost, drskost i neviđena upornost u svemu tome, sa ostalim okolnostima koje su također direktan ili indirektan proizvod tog istog Ministarstva gospodarstva, čini se da se previše podudarnih slučajnosti našlo na jednom mjestu.
Osobno smatram da postoje ozbiljne indicije da je nenormalno ponašanje visokih službenika u državnoj administraciji potaknuto koruptivnim razlozima, a da iza predloženog teksta Zakona stoje profesionalni lobisti i profesionalni dočekivači „investitora“.

4. O ULOZI UPRAVE HEP-a d.d.

Za razliku od prethodne Uprave koja je izričitim i jasnim pismenim obraćanjem Ministarstvu gospodarstva nastojala zaštititi interes Društva, novoimenovana Uprava HEP-a nije se htjela miješati u „posao“ Ministarstva gospodarstva u bitnim stvarima za HEP i očekuje da će njene primjedbe biti usvojene u javnoj raspravi, kao što je izvolila izvijestiti Nadzorni odbor Društva na sjednici 22.11.2012.godine. Pametnome dovoljno.

5. ZA KRAJ

U ovoj informaciji sam iznio niz činjenica koje sam spreman potkrijepiti odgovarajućim dokazima. Iznio sam i poneki vrijednosni sud koji je samo moj.
Pozivam sve članove Nadzornog odbora da se založe za promjenu ovog prijedloga Zakona u smjeru zaključaka Radne grupe Ministarstva gospodarstva za izradu energetskih zakona i da sukladno svojim mogućnostima, u daljnjem postupku pred Vladom RH i Hrvatskim saborom zaštite interes Društva.

Jadranko Berlengi,

Član Nadzornog odbora HEP-a d.d. i
Član Radne grupe za izradu energetskih zakona,
pri Ministarstvu gospodarstva

O usklađivanju HEP Grupe sa Trećim paketom energetskih propisa EU, s posebnim osvrtom na postupak donošenja Zakona o tržištu električne energije

1. O POSTUPKU DONOŠENJA ZAKONA

Treći paket energetske regulative EU usvojen je na tijelima EU 13. srpnja 2009. godine.
Prva aktivnost Ministarstva gospodarstva uslijedila je tek 27. svibnja 2010. godine.
Cijeli postupak usklađivanja, u dijelu koji se odnosi na električnu energiju, obilježio je prijepor između državnih službenika Ministarstva i njihovih konzultanata s jedne strane i energetskih subjekata i stručne javnosti s druge strane. Nakon niza slučajeva kršenja propisane procedure i neetičnog postupanja od strane službenika Ministarstva, dana 02.veljače 2011.godine, dopisom sam se obratio Ministru gospodarstva i o tome informirao Predsjednicu Vlade RH. Protestirao sam protiv nezamislivo niske razine profesionalnosti i neetičnog ponašanja visokopozicioniranih službenika Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih Zakona.
Uprava HEP-a d.d. uputila je dopis Ministarstvu gospodarstva žaleći se na neprihvaćanje HEP-ovih primjedbi i na nedovoljan stupanj razumijevanja ukupnih posljedica primjene predloženih zakona.
Istovremeno, svi registrirani sindikati u HEP-u sazvali su konferenciju za medije i ukazali na opasnost od razbijanja i rasprodaje HEP-a, a za što prijedlozi zakona koje je utvrdilo Ministarstvo gospodarstva stvaraju normativne preduvjete.
Ovakvo sinhronizirano djelovanje Uprave HEP-a d.d. i svih sindikata u HEP-u natjeralo je Vladu da zaustavi slanje pripremljenih prijedloga Zakona u proceduru donošenja.
Stigla je jesen, bliže se parlamentarni izbori i nikome nije palo na pamet da problematizira razbijanje i privatizaciju Hrvatske elektroprivrede. Pripremljeni nacrti zakona čekali su neka bolja vremena.
Završili su izbori, konsolidirala su se tijela nove vlasti.
Za nositelje aktivnosti na donošenju energetskih zakona u Ministarstvu gospodarstva konačno su došla bolja vremena.
Ministarstvo gospodarstva zatražilo je od Uprave HEP-a d.d. da imenuje dvoje predstavnika u Radnu grupu Ministarstva za rad na energetskim zakonima. Uprava HEP-a d.d. imenovala je u radnu grupu članicu Uprave gospođu Krunoslavu Grgić Bolješić i mene, te o tome obavijestila Ministarstvo.
Dana 20.04.2012. gospođa Bolješić i ja sastali smo se sa predstavnicima svih društava temeljnih djelatnosti HEP-grupe i dogovorili da od Ministarstva gospodarstva zatražimo službenu verziju nacrta prijedloga svih energetskih zakona.
24.travnja 2012. službeno smo dopisom zatražili dostavu nacrta zakona, a kako više od mjesec dana ništa nije stizalo, 30.05.2012. poslali smo požurnicu na ime pomoćnika Ministra i zatražili dostavu što je moguće prije.
Naše muke iz 2010. i 2011. godine se nastavljaju.
Dana 04. lipnja 2012. god. primamo poziv za sastanak Radne grupe Ministarstva gospodarstva za 06. lipnja 2012. god., uz obećanje da će nam radna verzija prijedloga Zakona o energiji biti dostavljena u toku dana. Nacrt Zakona nam je dostavljen 05. lipnja 2012. god. popodne. Nakon sastanka u Ministarstvu gospodarstva, gdje je dogovoreno da se ide sa novim Zakonom, a ne sa izmjenama i dopunama, istoga dana poslali smo Nacrt prijedloga Zakona o energiji predsjedniku i svim članovima Uprave HEP-a d.d. s molbom da nam do 12.lipnja osiguraju komentare društava HEP-grupe na predloženi nacrt Zakona.
Usaglašavanje dostavljenih primjedbi obavljeno je 13.lipnja 2012.god uz prisustvo predstavnika društava HEP-grupe. Na sastanku Radne grupe 15.lipnja 2012.god. HEP je zastupao direktor Sektora za pravne poslove. Iako u nedopustivo kratkim rokovima za razmatranje teksta, a nakon dugog devetomjesečnog sna Ministarstva gospodarstva, usklađena su stajališta glede sadržaja Zakona o energiji bez većih razmimoilaženja.
No, slijedi novo iznenađenje.
Dana 26. srpnja 2012.god. primili smo elektronskom poštom iz Ministarstva gospodarstva:
nacrte Zakona o tržištu električne energije, Zakona o tržištu plina i Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti, „na ljetno čitanje“. Moj odgovor, kao člana Radne grupe, Ministarstvu gospodarstva možete naći u prilogu i u njemu se problematizira nekoliko stvari glede potpuno neprofesionalnog i neetičnog postupanja Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih zakona.
27. kolovoza 2012.god. primili smo poziv na sastanak Radne grupe za 31.kolovoza 2012. god. u Ministarstvu gospodarstva, sa temom razmatranja nacrta zakona koje smo dobili na ljetno čitanje. Napominjem da je HEP na nacrt Zakona o tržištu električne energije, koji ima 81 članak, dao ukupno preko 300 primjedbi. Sva bitna rješenja koja se tiču položaja društava HEP-grupe u dostavljenom tekstu nacrta Zakona o tržištu električne energije ostala su potpuno jednaka kao ona koje je predlagalo Ministarstvo gospodarstva u vrijeme prethodne Vlade iz lipnja 2011.godine.
Bilo je jasno da jahači apokalipse jašu dalje, bez obzira na promjenu vlasti, te sam se elektronskom poštom obratio predsjedniku Uprave HEP-a d.d. sa molbom da mi kao članu Radne grupe da stajalište Uprave o spornim pitanjima, a posebno onim najvažnijim koja se tiču mogućeg vlasničkog izdvajanja Operatora prijenosnog sustava i Operatora distribucijskog sustava.
Nikakav odgovor nisam dobio.
U nedostatku zatraženih stavova nove Uprave HEP-a d.d., zastupao sam potpuno legitimne pisano iskazane stavove ranije Uprave HEP-a d.d.. Prigovorio sam predstavnicima Ministarstva na njihovom načinu rada i tvrdoglavom inzistiranju na rješenjima suprotnim rezultatima provedene javne rasprave, na što mi je ponuđeno da mi iz HEP-a dostavimo prijedlog formulacije odredbi o razdvajanju OPS-a i ODS-a onako kako smatramo da trebaju glasiti, što sam prihvatio. Na istom sastanku smo informirani da će energetski zakoni ići u redovnu proceduru..
03. rujna 2012. god. ponovno sam se elektronskom poštom obratio predsjedniku Uprave HEP-a d.d., opisao mu novonastalu situaciju i predložio da iskoristimo ponuđenu mogućnost kao posljednju priliku da zaštitimo interes društava HEP-grupe.
Ponovno, nikakav odgovor nisam dobio.
12. rujna 2012. god. održan je posljednji sastanak Radne grupe za izradu Zakona o tržištu električne energije u prostorijama HGK u Draškovićevoj 45.
Prezentiran nam je novi nacrt Zakona o tržištu električne energije u kojem je u samo jednom članku regulirano da se Operator prijenosnog sustava organizira po ITO modelu (zadržavanje cjelovitog HEP-a), a da će eventulana promjena ka vlasničkom izdvajanju, u slučaju nezadovoljavajućeg provođenja ITO modela, biti provedena izmjenom Zakona. Naravno da sam izrazio zadovoljstvo ovim rješenjem koje je Radna grupa jednoglasno prihvatila, a sa njim su se suglasili i prisutni predstavnici Ministarstva gospodarstva. Također je dogovoreno da se brišu odredbe čl. 35. nacrta Zakona o tržištu električne energije koje normiraju mogućnost vlasničkog izdvajanja Operatora distribucijskog sustava iz HEP-a..

Ponovno iznenađenje,
ali samo za one koji nisu proveli ove tri godine sa Ministarstvom gospodarstva i njihovim konzultantima u „radu“ na donošenju energetskih zakona.
Prijedlog Zakona o tržištu električne energije koji je objavljen na stranicama Ministarstva gospodarstva nema nikakve veze sa tekstom koji je utvrdila Radna grupa Ministarstva gospodarstva za izradu navedenog Zakona. Rješenja koja normiraju modele izdvajanja i razdvajanja OPS-a (čl.14.- čl.18.) i ODS-a (čl.36.) suprotna su zaključku Radne grupe od 12. rujna 2012. god. i čak što više pogoršana su na štetu HEP-a u odnosu na verziju teksta koji je prethodio sastanku Radne grupe 12. rujna 2012. god. Ostavljena je mogućnost vlasničkog razbijanja HEP-a bez suglasnosti Hrvatskog sabora. Važno je istaknuti da su u Radnoj grupi pored stručnjaka iz Ministarstva gospodarstva radili i predstavnici: Hrvatske elektroprivrede, Industrije nafte,Plinacra, Hrvatske energetske regulatorne agencije, HROTE-a, HAND-e i Glavnog državnog inspektorata.
Bilo bi vrijedno saznati ime i prezime, očito visoko pozicioniranog, činovnika/činovnice u Ministarstvu gospodarstva koji je potpisao tekst suprotan zaključcima javne rasprave u organizaciji CIGRE-Hrvatska i Ministarstva gospodarstva, koja se oko odabira modela vodila, u tri navrata, koncem 2010. i početkom 2011.godine i koja je iznjedrila ITO model kao optimalan odabir za Republiku Hrvatsku u ovom trenutku.
Na kraju još jedan biser. Ministarstvo gospodarstva je pozvalo 07.11.2012. god. na javnu raspravu o prijedlogu Zakona o tržištu električne energije iako je Zakon objavljen na internetskim stranicama Ministarstva tek u petak popodne 09.11.2012. godine. Javna rasprava je najavljena u ponedjeljak u 10h u velikoj dvorani Ministarstva gospodarstva. Naravno da najavljene javne rasprave nije ni bilo. Prvo, zato jer nitko ozbiljan ne bi stigao proučiti tekst Zakona od petka popodne do ponedjeljka ujutro. Drugo, zato jer su se tog dana svi koji u hrvatskoj elektroenergetici nešto znače nalazili u Opatiji na skupu HRO- CIGRE.
Treće, zato jer dnevnim redom tribine uopće nije bila predviđena javna rasprava o prijedlogu Zakona o tržištu električne energije već je održana tribina teoretske naravi na temu:
„Tržište električne energije: quo vadis ?“, a u okviru Programa EU IPA za Hrvatsku, kao što je i pisalo u priloženom pozivu.
No važno je da je Ministarstvo gospodarstva na svojim internetskim stranicama, i to na naslovnoj, objavilo spin pod naslovom: „Poziv na javnu raspravu o novom Zakonu o tržištu električne energije 12.11.2012.“
Na kraju, Ministarstvo predlaže donošenje Zakona po hitnom postupku iako za hitni postupak ne postoje opravdani razlozi.
Radna grupa za pravna pitanja Eurelectrica, čiji sam član, provela je istraživanje o stanju primjene Trećeg paketa u državama članicama EU, a istraživanjem je obuhvaćena i Hrvatska, u čemu sam i osobno sudjelovao. Rezultat provedenog istraživanja je objavljen u ožujku 2012. godine i pokazuje da veliki broj država još uvijek nije udovoljio zahtjevima Direktive 2009/72/EC, tj. trećeg paketa.
Većina država ovom poslu pristupa s velikom pažnjom i još većim oprezom, štiteći svoje legitimne interese. Akademik Božo Udovičić, u svojoj knjizi „Neodrživost održivog razvoja“, kada je u pitanju liberalizacija tržišta električne energije (str.182.) poručuje: „Današnji je naglasak na sigurnosti opskrbe i zaštiti okoliša. Prioritet je manje na liberalizaciji, a više na sigurnosti.“
Preporučuje (str.185) ponašanje kakvo primjenjuje većina europskih zemalja, što pokazuje i rezultat gore navedenog istraživanja Eurelectrica.
Dakle, Akademik Udovičić kaže: „ Pojmovi „maksimizacija profita“ i „minimizacija rizika“ (ti pojmovi koji još uvijek kotiraju visoko) ne priznaju specifične prilike, probleme, potrebe i interese malih tržišta kao što je hrvatsko u tranziciji, što podrazumijeva i moguću opasnost da u takvim globalnim odnosima u svijetu u kome prije svega vlada snaga i interes, te težnje za što bržim povratom uloženoga-uz što veći profit i što manji rizik, ti objektivni i specifični problemi, interesi i potrebe Hrvatske, ostanu u drugom planu. Zbog toga bi trebalo slijediti liniju opreza, a to znači postupnu privatizaciju i prepuštanja dijela energetskog tržišta, u ruke privatnog, posebno stranog kapitala. Privatizacija u energetskom sektoru trebala bi slijediti liniju i stupanj integracije Hrvatske u Europsku uniju, s ciljem da nikada ne bude većim dijelom to tržište i vlasništvo stavljeno u ruke i na volju privatnom, pogotovo stranom kapitalu, kao što je to bio slučaj u nekim europskim državama, kako bi bilo što manje stresnih slučajeva.“

2. O SADRŽAJU PRIJEDLOGA ZAKONA

U člancima 14.-18. prijedloga Zakona reguliraju se sva tri moguća modela prema Direktivi 2009/72/EC, (OU, ITO, ISO). Iako ISO model nije predložio nitko i jasno je da se neće primijeniti niti u budućnosti njegova primjena je detaljno razrađena. Dakle, umjesto jednoznačnog zakonskog uređenja ITO modela, koje je predložila Radna grupa za izradu Zakona, u prijedlogu Zakona nalazi se iz Direktive prepisani meni iz kojega će se neimenovani službenici državne administracije poslužiti kada za to dođe vrijeme.
Iako ne postoji obaveza vlasničkog izdvajanja OPS-a u članku 14. normirana je primjena modela vlasničkog izdvajanja kao pravilo, a ostali modeli mogu se primijeniti „ Iznimno“. Što više, u čl.14. umjesto izraza „može se organizirati“ upotrijebljen je izraz .. „ je organiziran „… , a što ne odgovara činjeničnom stanju niti očekivanom budućem rješenju. Dakle, tvrdnja u prijedlogu Zakona je neistinita.
Člankom 24. uređuje se postupak certifikacije operatora prijenosnog sustava u odnosu na treće zemlje. Jedinstveno je opredjeljenje da OPS u svakom slučaju kao regulirana djelatnost od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku ostane u vlasništvu Republike Hrvatske ili trgovačkog društva koje je u pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske.
Odredba koja za Operatora prijenosnog sustava anticipira i priziva „investitora“ iz treće zemlje, u najmanju je ruku preuranjena i nije joj mjesto u ovom Zakonu.

Članak 36.st.(1) prijedloga Zakona predviđa mogućnost vlasničkog izdvajanja Operatora distribucijskog sustava i to bez prethodne suglasnosti Hrvatskog Sabora, iako članak 26. toč.1.Direktive 2009/72/EU kaže: „ Ovim pravilima ne stvara se obveza vlasničkog odvajanja osnovnih sredstava operatora distribucijskog sustava od vertikalno integriranog subjekta.“
Dakle, može se zaključiti da nepoznat netko žuri u susret „investitorima“ i u slučaju Operatora distribucijskog sustava.

Nakon analize najvažnijih odredbi za buduću sudbinu HEP-grupe, mali osvrt i na ostali dio prijedloga Zakona.
U članku 3.toč. (32) i (33), kod definiranja pojedinih izraza, operatori prijenosnog i distribucijskog sustava definiraju se kao pravne ili fizičke osobe. Iako je ta definicija u suprotnosti sa samim odredbama Zakona, npr.čl.14., iako su autori u nekoliko navrata upozoravani na tu pogrešku i obrazloženo im je zašto operatori OPS-a i ODS-a u Hrvatskoj mogu biti samo pravne osobe, oni i dalje ustrajavaju na navedenoj definiciji.
Navodim ovaj primjer zato jer je cijeli prijedlog Zakona, zanatski pravno, posebno nomotehnički, toliko loš da se lako može uočiti nedostatak bilo kakvog pravnog znanja o pisanju propisa.
Zakon je nepotrebno preopterećen i često nerazumljiv, a veliki dio materije ne bi uopće trebao biti obrađen u ovom Zakonu već u podzakonskim aktima. No, to je također posljedica nepoznavanja nomotehnike.
Jezik kojim je pisan prijedlog Zakona nije hrvatski književni jezik već kombinacija pojmova koji bi trebali biti dio hrvatskog književnog jezika i loše prevedenih engleskih termina.

3. O OSTALIM OKOLNOSTIMA

Svakako treba ukazati na ostale okolnosti koje, povezane sa ponašanjem Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih zakona, upotpunjuju mozaik.
– Ukinut je Zakon o privatizaciji HEP-a koji je spriječavao privatizaciju HEP-a bez suglasnosti
Hrvatskog sabora.
– Zakon o vodama, oduzeo je HEP-u sve građevinske dijelove i pojedine dijelove elektrostrojarske opreme hidroelektrana. Bez pitanja i bez naknade. Građevinski dio hidroelektrane je cca 80 % vrijednosti elektrane. Dakle, oduzete su nam hidroelektrane.
– Ni nakon proteka pune tri godine od donošenja Strategije energetskog razvoja, Vlada Republike Hrvatske nije donijela Provedbu Strategije iako je na to obvezana odlukom Hrvatskog sabora u samoj Strategiji. Za navedeni posao zaduženo je i odgovorno Ministarstvo gospodarstva, kojem su i onda kao i danas bila puna usta investicijskih ulaganja u energetici, posebno onih kapitalnih.Tadašnja državna tajnica u intervjuu portalu Energetika – net u lipnju 2010.god. izjavila je da će Provedba Strategije biti dovršena do konca te 2010. godine, a možda i prije jer da je to temeljni dokument za ostvarenje svih energetskih projekata u Hrvatskoj. Provedba strategije nije donijeta ni do danas, a navedena gospođa danas razvija kapitalne energetske objekte u privatnom vlasništvu.
– U HEP-u ne postoji srednjoročni ni dugoročni plan razvoja i izgradnje proizvodnih objekata? Za izradu navedenih planova i njihovu realizaciju bile su zadužene Uprave HEP-a koje je postavljala Vlada RH, a odgovarale su Ministru gospodarstva.
– Kao što znate, predsjednik Glavne skupštine HEP-a d.d. u svibnju ove godine, pred Nadzornim odborom i Upravom Društva, izjavio je da 2000 radnika HEP-a, koji da su višak, treba poslati na burzu, na minimalac, jer ionako ništa ne rade, a još i kradu.
Nakon svih pobrojanih „aktivnosti“ resornog Ministarstva, izjava o radnicima koji ne rade i još i kradu trebala bi dodatno senzibilizirati pravdoljubivu javnost da se bez žaljenja poželi otarasiti poduzeća u kojem su radnici paraziti.
Sve naprijed iznijete okolnosti proizvedene su što radom što propustom činovnika državne administracije i odgovornih osoba u HEP-u koje je na njihova mjesta imenovala politika i koji, posredno ili neposredno odgovaraju Vladi RH.
Naravno, sve navedene okolnosti vode ka umanjenju vrijednosti HEP-a i sporijem ili bržem propadanju, kako bi postao lak plijen za razbijanje i rasprodaju, koju naši političari u zadnje vrijeme od milja zovu „monetizacija“.
Kada se poveže postupanje Ministarstva gospodarstva u postupku donošenja energetskih zakona koje je obilježila neprofesionalnost, neetičnost, drskost i neviđena upornost u svemu tome, sa ostalim okolnostima koje su također direktan ili indirektan proizvod tog istog Ministarstva gospodarstva, čini se da se previše podudarnih slučajnosti našlo na jednom mjestu.
Osobno smatram da postoje ozbiljne indicije da je nenormalno ponašanje visokih službenika u državnoj administraciji potaknuto koruptivnim razlozima, a da iza predloženog teksta Zakona stoje profesionalni lobisti i profesionalni dočekivači „investitora“.

4. O ULOZI UPRAVE HEP-a d.d.

Za razliku od prethodne Uprave koja je izričitim i jasnim pismenim obraćanjem Ministarstvu gospodarstva nastojala zaštititi interes Društva, novoimenovana Uprava HEP-a nije se htjela miješati u „posao“ Ministarstva gospodarstva u bitnim stvarima za HEP i očekuje da će njene primjedbe biti usvojene u javnoj raspravi, kao što je izvolila izvijestiti Nadzorni odbor Društva na sjednici 22.11.2012.godine. Pametnome dovoljno.

5. ZA KRAJ

U ovoj informaciji sam iznio niz činjenica koje sam spreman potkrijepiti odgovarajućim dokazima. Iznio sam i poneki vrijednosni sud koji je samo moj.
Pozivam sve članove Nadzornog odbora da se založe za promjenu ovog prijedloga Zakona u smjeru zaključaka Radne grupe Ministarstva gospodarstva za izradu energetskih zakona i da sukladno svojim mogućnostima, u daljnjem postupku pred Vladom RH i Hrvatskim saborom zaštite interes Društva.

Jadranko Berlengi,

Član Nadzornog odbora HEP-a d.d. i
Član Radne grupe za izradu energetskih zakona,
pri Ministarstvu gospodarstva

Izdvojeno mišljenje predstavnika radnika u Nadzornom odboru HEP d.d.

Nadzorni odbor HEP-a d.d. 9. sjednica, 20.prosinca 2012.

Ad.6. Program rada Uprave HEP-a d.d. za mandatno razdoblje 2012.-2016. godine

Na 9. sjednici Nadzornog odbora glasao sam protiv prihvaćanja Programa rada Uprave HEP-a d.d. za mandatno razdoblje 2012.-2016. godine te dajem sljedeće:

Izdvojeno mišljenje

Analizom Programa rada našao sam da sadržajno ne zadovoljava potrebe društava HEP-grupe i da ničim ne ukazuje da bi programom proklamirani ciljevi mogli biti i ostvareni, što više gotovo je nemoguće uspostaviti vezu između ciljeva i programa.
Predočeni dokument je u stvarnosti plan, a ne program.
To je popis najavljenih predviđanja i želja, a da niti za jednu aktivnost nisu utvrđeni nositelji i rokovi. Program koji za četverogodišnje aktivnosti sadrži samo jedan jedini rok izvršenja aktivnosti (izrada šifrarnika roba, usluga i radova) nemoguće je kontrolirati.
Ovakvim dokumentom, kao član Nadzornog odbora, onemogućen sam u vršenju osnovne funkcije.
U viziji HEP-grupe nije istaknuta ambicija regionalnog lidera iako je ona postojala u viziji HEP-grupe sve do 2009. godine. Smatram da je treba reafirmirati.
Nadalje, postoje područja od velike važnosti za budućnost rada i sudbinu HEP-grupe koja u programu rada nisu ni dotaknuta:

1. Posljedice primjene Zakona o vodama

Zakon o vodama je posebna priča na čije posljedice upozoravam Upravu HEP-a d.d. još od 2009. godine, otkako je Zakon donesen. Navedenim Zakonom HEP-u d.d. su praktično oduzete sve hidroelektrane (konkretno, izrekom Zakona preko 80% vrijednosti hidroelektrana) i prenijete u državno vlasništvo bez naknade. Uprava je odavno trebala poduzeti aktivnosti kojima će zaštititi HEP d.d. od nezakonitog i neustavnog oduzimanja imovine. Zakon o vodama je pored mnogih nedostataka i u suprotnosti s pravom EU. Ostala su neriješena pitanja osnove oduzimanja vlasništva HEP-u d.d., naknade HEP-u, promjena temeljnog kapitala HEP-a d.d., obračun amortizacije, osnova korištenja i eksploatacije od strane HEP-a, pitanje odgovornosti prema trećima i brojna druga.

2. Posljedice primjene odredbi Kyoto protokola 2017. godine.

U Programu nema aktivnosti i rokova koji bi garantirali zadovoljenje obaveza koje za društva HEP-grupe proizlaze iz Kyoto protokola do 2017.godine. Ozbiljna je pretpostavka, koja dolazi iz stručnih krugova, da je nužna supstitucija gotovo svih sadašnjih termoelektrana ukupne snage cca 1800 MW.

3. Završetak izgradnje poslovne zgrade sjedišta HEP-a

Svakako je u Programu trebalo par riječi posvetiti završetku izgradnje poslovne zgrade u sjedištu HEP-a, čija izgradnja se protegnula na besramno dugih šest godina, a nije izvjesno kada de biti okončana. Ne radi se samo o izgradnji sporne zgrade već o uređenju cijele lokacije sjedišta koncerna na način primjeren značaju, ugledu i tržišnom položaju HEP-a.

Usklađenje s tredim paketom (str.7)

Uprava HEP-a d.d. je u postupku donošenja energetskih zakona potpuno zakazala i dozvolila da u prijedlog Zakona o tržištu el. energije bude ugrađena afirmacija privatnog interesa, a na štetu HEP-grupe i na štetu javnog interesa Republike Hrvatske pa nema garancije da će u nastavku postupka usklađenja štititi interese HEP-a.

Unaprjeđenje poslovanja HEP-grupe (str.14)

U Programu piše: „Uspostava novog organizacijskog ustroja najzahtjevniji je i najsloženiji poslovni pothvat“ (str.15.)
Uprava društva ne uspostavlja novu organizaciju HEP-grupe na pustoj livadi, već sukladno zahtjevu okruženja i vremena treba restrukturirati dobro organizirani koncern koji je u proteklih 65 godina mijenjao organizacijske forme i dao značajan doprinos ukupnom hrvatskom gospodarstvu. Poboljšanje organizacije i restrukturiranje treba biti permanentni proces uvjetovan unutrašnjim i vanjskim čimbenicima. U Programu nema naznačene dinamike i niti jednog roka za izvršenje ovog „najzahtjevnijeg i najsloženijeg poslovnog pothvata“. Radim na mjestu rukovoditelja Odjela za normativu i ova aktivnost prema sadašnjoj organizaciji potpada upravo pod nadležnost mog odjela. Do danas ne raspolažem niti jednom informacijom da li je započeo, tko na njemu radi i kada će biti realiziran ovaj najzahtjevniji i najsloženiji poslovni pothvat. Činjenica da kao rukovoditelj nadležnog Odjela sa trideset i tri godine radnog iskustva u HEP-u, koji bi trebao raditi na tom pothvatu, o njemu ne znam ništa, budi u meni kao članu Nadzornog odbora opravdanu sumnju glede uspješnog ostvarenja ovog najzahtjevnijeg i najsloženijieg poslovnog pothvata.

Toplinarstvo (str.17)

Područje toplinarstva je nedostatno obrađeno i bez vizije održivog razvoja. Ni nakon brojnih upozorenja, u zadnjih pet godina s moje strane na sjednicama Nadzornog odbora, Uprava društva pod investicijama toplinarstva ne planira izgradnju spojne stanice u Zagrebu koja bi povezala istočni i zapadni dio grada i omogućila sigurnost opskrbe toplinskom energijom u slučajevima izvanrednog izlaska iz pogona jedne od elektrana-toplana. Pozitivan primjer su gradovi Berlin, Beč, Ljubljana…

Optimiranje kadrovske i organizacijske strukture (str.18)

U Programu piše da je potrebno izraditi detaljnu analizu postojećeg stanja i potrebnog broja radnih mjesta“ (str.14), ali to nije spriječilo Upravu da i bez izvršene analize prikaže smanjenje broja zaposlenih (tablica na str.18) pod naslovom „Optimiranje kadrovske i organizacijske strukture“, pa čak i da tim brojkama istupa u javnosti. Zagonetno je kako se može optimirati iz rukava. Takvo postupanje Uprave u suprotnosti je sa preuzetim obavezama prema Europskoj Komisiji u dijelu koji se odnosi na „društveno odgovorno restrukturiranje“. Nabrajaju se mjere i brojke koje su paušalne. Navodi se da je ušteda u trošku radne snage za HEP-grupu u razdoblju 2012.- 2016. g. 736,8 mil.kn. (str.9. i str.18.), a ušteda u troškovima radne snage za HEP-ODS za isto razdoblje je 1.060 mil.kn. (str.15.), što je pretpostavljam pogreška, ali od nekoliko stotina milijuna kuna.
Nigdje u programu ne spominje se namjera donošenja Plana kadrova za srednjoročno razdoblje. Prethodna Uprava, unatoč višekratnih upozorenja i obećanja da će donijeti Plan kadrova izbjegla je to učiniti. Aktualna Uprava očito pokazuje istu namjeru. U razdoblju 2004.- 2010. god. u HEP-u je primjenom iste metodologije potrošeno 300 mil. kuna za prijevremeno umirovljenje 2000 radnika, a zaposleno je 1500 novih radnika u dobi od preko 55 godina pa izgleda kao da „optimiranje kadrovske strukture“ dolazi iz iste radionice.
Bez Plana kadrova do 2016. god. doći će, i opet, do linearnog otpuštanja radnika po različitim kriterijima bez obzira na potrebu posla i nasušnu potrebu da HEP određene radnike zadrži u radnom odnosu. Po svemu sudeći doći će i do novog nekontroliranog zapošljavanja stranačkih i obiteljskih prijatelja, a bez obzira na stvarne potrebe društava.
Predlažem Nadzornom odboru da utvrdi rok do kojeg Uprava HEP-a d.d. treba donijeti Plan kadrova za srednjoročno razdoblje za HEP-grupu !

Inovacijski centar (str.19.)

Razmišljanje o potrebi inovacijskog centra je za svaku pohvalu. No prije nego krene u organiziranje ove funkcije Uprava bi trebala razmisliti o uspostavi Centra za reafirmaciju postojećih znanja kojima HEP raspolaže u vidu stručnih znanja svojih radnika, a ne koristi ih iz objektivnih i najčešće subjektivnih razloga. Reafirmacija postojedeg znanja donijela bi, po mojoj procjeni, daleko veće materijalne efekte u poslovanju HEP-a, a u znatno kraćem vremenu.

Racionalno korištenje energije (str.22)

Iz Programa rada Uprave treba izbaciti aktivnosti u kojima bi HEP promovirao i plaćao kampanje za racionalno korištenje energije i upotrebu štednih žarulja. To je područje u potpunosti u nadležnosti resornog ministarstva i izvan HEP-ovih djelatnosti i ekonomskog interesa. Ekonomski stručnjaci kažu da bi bilo razumljivije kada bi HEP reklamirao upotrebu električnih grijalica.

Dugoročna sigurnost opskrbe električnom energijom i drugim energetskim oblicima (str.26)

U programu na str. 26. stoji slijedeća tvrdnja: „Na priloženoj slici prikazana je dinamika raspoložive električne energije, koja pokazuje da će se revitalizacijom postojećih objekata, izgradnjom novih proizvodnih postrojenja za električnu energiju te mjerama energetske učinkovitosti, u 2018. potrošnja električne energije u Hrvatskoj moći u potpunosti zadovoljavati iz vlastitih proizvodnih postrojenja.“ Na str. 32. Programa piše da će se neovisnost dogoditi već u 2017. godini. Navedena tvrdnja u kontradikciji je sa tvrdnjom sa str. 27. programa gdje piše: „Za promatrano razdoblje od 2012. do 2016. godine, cijena električne energije iz uvoza manja je od cijena proizvodnje iz termoelektrana na loživo ulje i prirodni plin.“ , a uz to mogudnost financiranja izgradnje novih proizvodnih objekata je ozbiljno uvjetovana odnosom stupnja zaduženosti i operativnog profita. (str.31)

Tvrdnji o elektroenergetskoj neovisnosti Republike Hrvatske do 2018. godine odgovorno suprotstavljam tvrdnju da do 2018.godine, Republika Hrvatska neće biti elektroenergetski neovisna. Primjenom ovog Programa Hrvatska elektroprivreda će do 2018. godine imati u svojem vlasništvu oko 0 MW instaliranih kapaciteta spremnih za proizvodnju za tržište. Potpunim zanemarivanjem i nespominjanjem u ovom Programu posljedica primjene Zakona o vodama (gubitak vlasništva HEP-a nad svim hidroelektranama – cca 50% proizvodnih kapaciteta) i potpunim izostankom rješenja posljedica primjene Kyoto protokola u 2017. godini (supstituciju termoelektrana koje će postati potpuno nekonkurentne za proizvodnju el. energije – cca 50% proizvodnih kapaciteta), navedena tvrdnja čini se vrlo izglednom.
Kako se radi o najvećem i najvrjednijem trgovačkom društvu u državnom vlasništvu u Republici Hrvatskoj, čija djelatnost zadire u strateške i sigurnosne interese Republike Hrvatske, za mene kao člana Nadzornog odbora ovako grub propust od strane profesionalaca vrlo je blizak namjeri.
No, ispravna procjena navedenog puno je bliža ovlastima Državnog odvjetništva nego Nadzornog odbora Društva.

Plan investicija HEP-grupe (str. 30)

Poznato je da je investicijski ciklus temelj svakog gospodarskog rasta, a prvo i osnovno je procijeniti koje su to investicije koje će najbrže vratiti uloženi novac.
Srednjoročni i dugoročni plan investicija proizvodnih objekata u HEP-u ne postoji, suprotno navodima iz Programa na str.8., “pokretanje investicijskog ciklusa“ na str.10. i „planirani investicijski ciklus do 2016.g.“ na str. 14. Rokovi navedeni u Planu investicija proizvodnih kapaciteta (str.30. i 31.) su potpuno proizvoljni kao što su bili u istim takvim „Planovima investicija“ od 2004.- 2009. godine, čini se pisani od istih autora, za čiji potpuni debakl nitko nije odgovarao niti je utvrđivana bilo čija odgovornost, iako je pričinjena ogromna materijalna i nematerijalna šteta. Bez srednjoročnog plana investicija proizvodnih objekata sa svim elementima koje plan treba sadržavati, nemoguće je procijeniti koje su to investicije koje de najbrže vratiti uloženi novac . Nasuprot tome, donošenje srednjoročnog plana investicija omogućilo bi tehno-ekonomsku valorizaciju investicija i utvrđivanje prioriteta revitalizacije i izgradnje elektrana. Planira se sudjelovanje u izgradnji TE Tuzla 7 (str.39), a da ne znamo koliko je taj projekt konkurentan u odnosu na naše potencijalne investicije u proizvodnju. Nabrajanjem potencijalnih lokacija za revitalizaciju i izgradnju bez egzaktnih kriterija, primjenjuje se već iskušani recept za razbacivanje novca i bespovratno trošenje vremena.

A. Projekti ulaganja u obnovu i modernizaciju proizvodnih objekata (str.30)
U priloženoj tablici bode oči iznos od 400 milijuna kuna za revitalizaciju HE Varaždin koja je snage 90 MW, posebno ako ga usporedimo sa iznosima: od 202 milijuna za revitalizaciju HE Senj snage 216 MW i 266 milijuna za revitalizaciju HE Dubrovnik snage 216 MW. Pretpostavljam da je posrijedi neka pogreška.

B. Projekti investicijskih ulaganja u izgradnju novih proizvodnih kapaciteta (str.31)
Kao što sam već naprijed rekao priložena tablica je voluntaristički sklepana kao i sve takve tablice prijašnjih godina, a pretpostavljam i u istoj radionici. Bez srednjoročnog plana razvoja sa svim nužnim elementima ovakve tablice je bespredmetno analizirati i komentirati.

Predlažem Nadzornom odboru da utvrdi rok do kojeg Uprava HEP-a d.d. treba izraditi i predočiti Srednjoročni i dugoročni Plan investicija za proizvodne objekte sa svim elementima !

Naplata potraživanja za ulaganja u izgradnju elektrana u Republici Srbiji i Republici BiH (str.38) Radi se o ukupnom iznosu duga od cca 300 milijuna EUR, što se iz Programa ne vidi, pa je ovaj dio Programa trebalo popratiti kvantificiranim podacima i opisom konkretnih mjera s predvidivim rokovima.

Emisija CO2 i trgovanje emisijama (str.45)

Pod ovim naslovom u Programu piše: „HEP d.d. će pripremati HEP-Trgovini d.o.o. podatke iz simulatora tržišta električne energije potrebnih za srednjoročno i dugoročno planiranje proizvodnje iz termoenergetskih objekata i procjenu emisija CO2, nakon nabave simulatora i njegove operativne funkcije.“
Rizik posljedica primjene Kyoto protokola 2017. godine ne zahtijeva nabavu simulatora već hitno djelovanje i izradu Plana investicija koji bi sadržavao i rješenje za sve termoelektrane koje treba supstituirati.

Upravljanje imovinom (str. 46)

Uz neuspio pokušaj definiranja imovine, u ovom poglavlju u stvarnosti se razmatra upravljanje nekretninama. U nabrajanju svega i svačega iz kategorije „neenergetski objekti“ i što se s njima planira u budućnosti, ni jednom riječju ne spominju se odmarališta koja čine najveći i najvrjedniji dio neposlovne imovine HEP-a.

Rizici u poslovanju (str.47)

Materija je neodgovarajuće i nedostatno obrađena. Nema ni spomena o najznačajnijim rizicima prema kojima su eksponirana društva HEP-grupe, a da ne govorimo o strategiji upravljanja rizicima.

Najveća šteta od ovog Programa je što će uzalud potrošiti još 4 godine. Gubitak materijalnih i ljudskih resursa je uz velike žrtve nadoknadiv, ali uzalud potrošeno vrijeme je nenadoknadivo. Do sada smo, kada je u pitanju izgradnja proizvodnih objekata, potrošili gotovo dvadeset godina povijesno značajnog vremena. Kolika je, ogromna, takvom gospodarskom politikom, počinjena šteta najbolje govori činjenica da nositeljima vlasti ne pada na pamet štetnike kazneno goniti i nadoknaditi štetu, već sve završi nekom vrstom „poslovno-političke“ odgovornosti i smjenom menadžmenta.

Na kraju, ovaj me Program rada neodoljivo podsjeća na pokretnu traku za trčanje. Na traci, vi trčite iz sve snage, a i svi oko vas vide da zaista trčite. Nakon „pretrčanih“ pet kilometara potrošili ste svu energiju potrebnu da se odtrči pet kilometara, no kada se traka zaustavi vi ćete biti na istom mjestu gdje ste i prije bili. Uostalom, pokretna traka je i konstruirana za vašu vježbu i razonodu, a ne da njome stignete do željenog cilja.

Član Nadzornog odbora,
Jadranko Berlengi

Izdvojeno mišljenje predstavnika radnika u Nadzornom odboru HEP d.d.

Ad.6. Program rada Uprave HEP-a d.d. za mandatno razdoblje 2012.-2016. godine

Na 9. sjednici Nadzornog odbora glasao sam protiv prihvaćanja Programa rada Uprave HEP-a d.d. za mandatno razdoblje 2012.-2016. godine te dajem sljedeće:

Izdvojeno mišljenje

Analizom Programa rada našao sam da sadržajno ne zadovoljava potrebe društava HEP-grupe i da ničim ne ukazuje da bi programom proklamirani ciljevi mogli biti i ostvareni, što više gotovo je nemoguće uspostaviti vezu između ciljeva i programa.
Predočeni dokument je u stvarnosti plan, a ne program.
To je popis najavljenih predviđanja i želja, a da niti za jednu aktivnost nisu utvrđeni nositelji i rokovi. Program koji za četverogodišnje aktivnosti sadrži samo jedan jedini rok izvršenja aktivnosti (izrada šifrarnika roba, usluga i radova) nemoguće je kontrolirati.
Ovakvim dokumentom, kao član Nadzornog odbora, onemogućen sam u vršenju osnovne funkcije.
U viziji HEP-grupe nije istaknuta ambicija regionalnog lidera iako je ona postojala u viziji HEP-grupe sve do 2009. godine. Smatram da je treba reafirmirati.
Nadalje, postoje područja od velike važnosti za budućnost rada i sudbinu HEP-grupe koja u programu rada nisu ni dotaknuta:

1. Posljedice primjene Zakona o vodama

Zakon o vodama je posebna priča na čije posljedice upozoravam Upravu HEP-a d.d. još od 2009. godine, otkako je Zakon donesen. Navedenim Zakonom HEP-u d.d. su praktično oduzete sve hidroelektrane (konkretno, izrekom Zakona preko 80% vrijednosti hidroelektrana) i prenijete u državno vlasništvo bez naknade. Uprava je odavno trebala poduzeti aktivnosti kojima će zaštititi HEP d.d. od nezakonitog i neustavnog oduzimanja imovine. Zakon o vodama je pored mnogih nedostataka i u suprotnosti s pravom EU. Ostala su neriješena pitanja osnove oduzimanja vlasništva HEP-u d.d., naknade HEP-u, promjena temeljnog kapitala HEP-a d.d., obračun amortizacije, osnova korištenja i eksploatacije od strane HEP-a, pitanje odgovornosti prema trećima i brojna druga.

2. Posljedice primjene odredbi Kyoto protokola 2017. godine.

U Programu nema aktivnosti i rokova koji bi garantirali zadovoljenje obaveza koje za društva HEP-grupe proizlaze iz Kyoto protokola do 2017.godine. Ozbiljna je pretpostavka, koja dolazi iz stručnih krugova, da je nužna supstitucija gotovo svih sadašnjih termoelektrana ukupne snage cca 1800 MW.

3. Završetak izgradnje poslovne zgrade sjedišta HEP-a

Svakako je u Programu trebalo par riječi posvetiti završetku izgradnje poslovne zgrade u sjedištu HEP-a, čija izgradnja se protegnula na besramno dugih šest godina, a nije izvjesno kada de biti okončana. Ne radi se samo o izgradnji sporne zgrade već o uređenju cijele lokacije sjedišta koncerna na način primjeren značaju, ugledu i tržišnom položaju HEP-a.

Usklađenje s tredim paketom (str.7)

Uprava HEP-a d.d. je u postupku donošenja energetskih zakona potpuno zakazala i dozvolila da u prijedlog Zakona o tržištu el. energije bude ugrađena afirmacija privatnog interesa, a na štetu HEP-grupe i na štetu javnog interesa Republike Hrvatske pa nema garancije da će u nastavku postupka usklađenja štititi interese HEP-a.

Unaprjeđenje poslovanja HEP-grupe (str.14)

U Programu piše: „Uspostava novog organizacijskog ustroja najzahtjevniji je i najsloženiji poslovni pothvat“ (str.15.)
Uprava društva ne uspostavlja novu organizaciju HEP-grupe na pustoj livadi, već sukladno zahtjevu okruženja i vremena treba restrukturirati dobro organizirani koncern koji je u proteklih 65 godina mijenjao organizacijske forme i dao značajan doprinos ukupnom hrvatskom gospodarstvu. Poboljšanje organizacije i restrukturiranje treba biti permanentni proces uvjetovan unutrašnjim i vanjskim čimbenicima. U Programu nema naznačene dinamike i niti jednog roka za izvršenje ovog „najzahtjevnijeg i najsloženijeg poslovnog pothvata“. Radim na mjestu rukovoditelja Odjela za normativu i ova aktivnost prema sadašnjoj organizaciji potpada upravo pod nadležnost mog odjela. Do danas ne raspolažem niti jednom informacijom da li je započeo, tko na njemu radi i kada će biti realiziran ovaj najzahtjevniji i najsloženiji poslovni pothvat. Činjenica da kao rukovoditelj nadležnog Odjela sa trideset i tri godine radnog iskustva u HEP-u, koji bi trebao raditi na tom pothvatu, o njemu ne znam ništa, budi u meni kao članu Nadzornog odbora opravdanu sumnju glede uspješnog ostvarenja ovog najzahtjevnijeg i najsloženijieg poslovnog pothvata.

Toplinarstvo (str.17)

Područje toplinarstva je nedostatno obrađeno i bez vizije održivog razvoja. Ni nakon brojnih upozorenja, u zadnjih pet godina s moje strane na sjednicama Nadzornog odbora, Uprava društva pod investicijama toplinarstva ne planira izgradnju spojne stanice u Zagrebu koja bi povezala istočni i zapadni dio grada i omogućila sigurnost opskrbe toplinskom energijom u slučajevima izvanrednog izlaska iz pogona jedne od elektrana-toplana. Pozitivan primjer su gradovi Berlin, Beč, Ljubljana…

Optimiranje kadrovske i organizacijske strukture (str.18)

U Programu piše da je potrebno izraditi detaljnu analizu postojećeg stanja i potrebnog broja radnih mjesta“ (str.14), ali to nije spriječilo Upravu da i bez izvršene analize prikaže smanjenje broja zaposlenih (tablica na str.18) pod naslovom „Optimiranje kadrovske i organizacijske strukture“, pa čak i da tim brojkama istupa u javnosti. Zagonetno je kako se može optimirati iz rukava. Takvo postupanje Uprave u suprotnosti je sa preuzetim obavezama prema Europskoj Komisiji u dijelu koji se odnosi na „društveno odgovorno restrukturiranje“. Nabrajaju se mjere i brojke koje su paušalne. Navodi se da je ušteda u trošku radne snage za HEP-grupu u razdoblju 2012.- 2016. g. 736,8 mil.kn. (str.9. i str.18.), a ušteda u troškovima radne snage za HEP-ODS za isto razdoblje je 1.060 mil.kn. (str.15.), što je pretpostavljam pogreška, ali od nekoliko stotina milijuna kuna.
Nigdje u programu ne spominje se namjera donošenja Plana kadrova za srednjoročno razdoblje. Prethodna Uprava, unatoč višekratnih upozorenja i obećanja da će donijeti Plan kadrova izbjegla je to učiniti. Aktualna Uprava očito pokazuje istu namjeru. U razdoblju 2004.- 2010. god. u HEP-u je primjenom iste metodologije potrošeno 300 mil. kuna za prijevremeno umirovljenje 2000 radnika, a zaposleno je 1500 novih radnika u dobi od preko 55 godina pa izgleda kao da „optimiranje kadrovske strukture“ dolazi iz iste radionice.
Bez Plana kadrova do 2016. god. doći će, i opet, do linearnog otpuštanja radnika po različitim kriterijima bez obzira na potrebu posla i nasušnu potrebu da HEP određene radnike zadrži u radnom odnosu. Po svemu sudeći doći će i do novog nekontroliranog zapošljavanja stranačkih i obiteljskih prijatelja, a bez obzira na stvarne potrebe društava.
Predlažem Nadzornom odboru da utvrdi rok do kojeg Uprava HEP-a d.d. treba donijeti Plan kadrova za srednjoročno razdoblje za HEP-grupu !

Inovacijski centar (str.19.)

Razmišljanje o potrebi inovacijskog centra je za svaku pohvalu. No prije nego krene u organiziranje ove funkcije Uprava bi trebala razmisliti o uspostavi Centra za reafirmaciju postojećih znanja kojima HEP raspolaže u vidu stručnih znanja svojih radnika, a ne koristi ih iz objektivnih i najčešće subjektivnih razloga. Reafirmacija postojedeg znanja donijela bi, po mojoj procjeni, daleko veće materijalne efekte u poslovanju HEP-a, a u znatno kraćem vremenu.

Racionalno korištenje energije (str.22)

Iz Programa rada Uprave treba izbaciti aktivnosti u kojima bi HEP promovirao i plaćao kampanje za racionalno korištenje energije i upotrebu štednih žarulja. To je područje u potpunosti u nadležnosti resornog ministarstva i izvan HEP-ovih djelatnosti i ekonomskog interesa. Ekonomski stručnjaci kažu da bi bilo razumljivije kada bi HEP reklamirao upotrebu električnih grijalica.

Dugoročna sigurnost opskrbe električnom energijom i drugim energetskim oblicima (str.26)

U programu na str. 26. stoji slijedeća tvrdnja: „Na priloženoj slici prikazana je dinamika raspoložive električne energije, koja pokazuje da će se revitalizacijom postojećih objekata, izgradnjom novih proizvodnih postrojenja za električnu energiju te mjerama energetske učinkovitosti, u 2018. potrošnja električne energije u Hrvatskoj moći u potpunosti zadovoljavati iz vlastitih proizvodnih postrojenja.“ Na str. 32. Programa piše da će se neovisnost dogoditi već u 2017. godini. Navedena tvrdnja u kontradikciji je sa tvrdnjom sa str. 27. programa gdje piše: „Za promatrano razdoblje od 2012. do 2016. godine, cijena električne energije iz uvoza manja je od cijena proizvodnje iz termoelektrana na loživo ulje i prirodni plin.“ , a uz to mogudnost financiranja izgradnje novih proizvodnih objekata je ozbiljno uvjetovana odnosom stupnja zaduženosti i operativnog profita. (str.31)

Tvrdnji o elektroenergetskoj neovisnosti Republike Hrvatske do 2018. godine odgovorno suprotstavljam tvrdnju da do 2018.godine, Republika Hrvatska neće biti elektroenergetski neovisna. Primjenom ovog Programa Hrvatska elektroprivreda će do 2018. godine imati u svojem vlasništvu oko 0 MW instaliranih kapaciteta spremnih za proizvodnju za tržište. Potpunim zanemarivanjem i nespominjanjem u ovom Programu posljedica primjene Zakona o vodama (gubitak vlasništva HEP-a nad svim hidroelektranama – cca 50% proizvodnih kapaciteta) i potpunim izostankom rješenja posljedica primjene Kyoto protokola u 2017. godini (supstituciju termoelektrana koje će postati potpuno nekonkurentne za proizvodnju el. energije – cca 50% proizvodnih kapaciteta), navedena tvrdnja čini se vrlo izglednom.
Kako se radi o najvećem i najvrjednijem trgovačkom društvu u državnom vlasništvu u Republici Hrvatskoj, čija djelatnost zadire u strateške i sigurnosne interese Republike Hrvatske, za mene kao člana Nadzornog odbora ovako grub propust od strane profesionalaca vrlo je blizak namjeri.
No, ispravna procjena navedenog puno je bliža ovlastima Državnog odvjetništva nego Nadzornog odbora Društva.

Plan investicija HEP-grupe (str. 30)

Poznato je da je investicijski ciklus temelj svakog gospodarskog rasta, a prvo i osnovno je procijeniti koje su to investicije koje će najbrže vratiti uloženi novac.
Srednjoročni i dugoročni plan investicija proizvodnih objekata u HEP-u ne postoji, suprotno navodima iz Programa na str.8., “pokretanje investicijskog ciklusa“ na str.10. i „planirani investicijski ciklus do 2016.g.“ na str. 14. Rokovi navedeni u Planu investicija proizvodnih kapaciteta (str.30. i 31.) su potpuno proizvoljni kao što su bili u istim takvim „Planovima investicija“ od 2004.- 2009. godine, čini se pisani od istih autora, za čiji potpuni debakl nitko nije odgovarao niti je utvrđivana bilo čija odgovornost, iako je pričinjena ogromna materijalna i nematerijalna šteta. Bez srednjoročnog plana investicija proizvodnih objekata sa svim elementima koje plan treba sadržavati, nemoguće je procijeniti koje su to investicije koje de najbrže vratiti uloženi novac . Nasuprot tome, donošenje srednjoročnog plana investicija omogućilo bi tehno-ekonomsku valorizaciju investicija i utvrđivanje prioriteta revitalizacije i izgradnje elektrana. Planira se sudjelovanje u izgradnji TE Tuzla 7 (str.39), a da ne znamo koliko je taj projekt konkurentan u odnosu na naše potencijalne investicije u proizvodnju. Nabrajanjem potencijalnih lokacija za revitalizaciju i izgradnju bez egzaktnih kriterija, primjenjuje se već iskušani recept za razbacivanje novca i bespovratno trošenje vremena.

A. Projekti ulaganja u obnovu i modernizaciju proizvodnih objekata (str.30)
U priloženoj tablici bode oči iznos od 400 milijuna kuna za revitalizaciju HE Varaždin koja je snage 90 MW, posebno ako ga usporedimo sa iznosima: od 202 milijuna za revitalizaciju HE Senj snage 216 MW i 266 milijuna za revitalizaciju HE Dubrovnik snage 216 MW. Pretpostavljam da je posrijedi neka pogreška.

B. Projekti investicijskih ulaganja u izgradnju novih proizvodnih kapaciteta (str.31)
Kao što sam već naprijed rekao priložena tablica je voluntaristički sklepana kao i sve takve tablice prijašnjih godina, a pretpostavljam i u istoj radionici. Bez srednjoročnog plana razvoja sa svim nužnim elementima ovakve tablice je bespredmetno analizirati i komentirati.

Predlažem Nadzornom odboru da utvrdi rok do kojeg Uprava HEP-a d.d. treba izraditi i predočiti Srednjoročni i dugoročni Plan investicija za proizvodne objekte sa svim elementima !

Naplata potraživanja za ulaganja u izgradnju elektrana u Republici Srbiji i Republici BiH (str.38) Radi se o ukupnom iznosu duga od cca 300 milijuna EUR, što se iz Programa ne vidi, pa je ovaj dio Programa trebalo popratiti kvantificiranim podacima i opisom konkretnih mjera s predvidivim rokovima.

Emisija CO2 i trgovanje emisijama (str.45)

Pod ovim naslovom u Programu piše: „HEP d.d. će pripremati HEP-Trgovini d.o.o. podatke iz simulatora tržišta električne energije potrebnih za srednjoročno i dugoročno planiranje proizvodnje iz termoenergetskih objekata i procjenu emisija CO2, nakon nabave simulatora i njegove operativne funkcije.“
Rizik posljedica primjene Kyoto protokola 2017. godine ne zahtijeva nabavu simulatora već hitno djelovanje i izradu Plana investicija koji bi sadržavao i rješenje za sve termoelektrane koje treba supstituirati.

Upravljanje imovinom (str. 46)

Uz neuspio pokušaj definiranja imovine, u ovom poglavlju u stvarnosti se razmatra upravljanje nekretninama. U nabrajanju svega i svačega iz kategorije „neenergetski objekti“ i što se s njima planira u budućnosti, ni jednom riječju ne spominju se odmarališta koja čine najveći i najvrjedniji dio neposlovne imovine HEP-a.

Rizici u poslovanju (str.47)

Materija je neodgovarajuće i nedostatno obrađena. Nema ni spomena o najznačajnijim rizicima prema kojima su eksponirana društva HEP-grupe, a da ne govorimo o strategiji upravljanja rizicima.

Najveća šteta od ovog Programa je što će uzalud potrošiti još 4 godine. Gubitak materijalnih i ljudskih resursa je uz velike žrtve nadoknadiv, ali uzalud potrošeno vrijeme je nenadoknadivo. Do sada smo, kada je u pitanju izgradnja proizvodnih objekata, potrošili gotovo dvadeset godina povijesno značajnog vremena. Kolika je, ogromna, takvom gospodarskom politikom, počinjena šteta najbolje govori činjenica da nositeljima vlasti ne pada na pamet štetnike kazneno goniti i nadoknaditi štetu, već sve završi nekom vrstom „poslovno-političke“ odgovornosti i smjenom menadžmenta.

Na kraju, ovaj me Program rada neodoljivo podsjeća na pokretnu traku za trčanje. Na traci, vi trčite iz sve snage, a i svi oko vas vide da zaista trčite. Nakon „pretrčanih“ pet kilometara potrošili ste svu energiju potrebnu da se odtrči pet kilometara, no kada se traka zaustavi vi ćete biti na istom mjestu gdje ste i prije bili. Uostalom, pokretna traka je i konstruirana za vašu vježbu i razonodu, a ne da njome stignete do željenog cilja.

Član Nadzornog odbora,
Jadranko Berlengi