Česta pitanja

RADNO PRAVO

ZAGREB
Medulićeva 13

Uredniku:
KREŠIMIR ROŽMAN dipl.iur

Poštovani,

Dostavljam Vam moj odgovor na članak objavljen u Vašem časopisu u rubrici Reagiranja br: 1/09 za siječanj 2009 god na članak kojeg potpisuje mr.sc. Viktora Gotovca dipl.iur pod naslovom: «Kako sudovi pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora.»
Ovo Vam dostavljam kao odgovor na informaciju jer se spominje konkretni spor i radnici NSRHEP-a, te i taj sindikat a koji ja zastupan već dugi niz godina.
Zato vas molim da u slijedećem broju Vašeg lista objavite moj odgovor na informaciju slijedećeg sadržaja:

U stručnom časopisu Radno pravo br: 1/09 za siječanj 2009 god. objavljen je u rubrici Reagiranja članak mr.sc. Viktora Gotovca dipl.iur pod naslovom: «Kako sudovi pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora.»

Kako se u ovom članku izrijekom spominju sporovi koje Nezavisni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede (dalje: NSRHEP-a) vodi i organizira protiv članova HEP-Grupe kao poslodavaca, a kako ja godinama zastupam upravo ovaj sindikat i njegovo članstvo u radnim sporovima, to se osjećam dužnim reagirati na ove napise koji su i činjenično i pravno neutemeljeni.

Sam članak je sročen u obliku pritiska na sudove, da izmjene dosad zauzeti pravni stav u konkretnim parnicama. Ovo i zato jer se u Članku spominje promjena stava Županijskog suda prije nego li su takve odluke dostavljene strankama u postupku !!!!

Već sam naslov je pretenciozan jer glasi «Kako sudovi pogrešno tumače primjenu kolektivnih ugovora».
Članak potpisuje navedeni mr.sc. Viktor Gotovac dipl.iur, međutim iz sadržaja članka raspoznaje se da taj članak zapravo piše grupa autora a kako to u članku doslovno stoji: « Autori, koji su konkretnoj pravnoj stvari na različit način vezani uz predmet spora, pa tako, nedvojbeno, ne mogu izbjeći zagovaranje stavova u kojima leže interesi koji nisu samo intelektualni i osobno – intuitivni, u pogledu sadržaja svojih stavova iznose argumentaciju koja je dalekosežnija od samog interesa u konkretnom pravnom radnom sporu, pa iako se radi o jednom konkretnom pravnom radnom sporu, a koji je paradigma većeg broja istovrsnih radnih sporova, odnosno sporova kojima su pravni temelj i argumantacija istovrsni, u biti se autori ovim radom određuju spram odredbi Zakona o radu i iznose stavove koji mogu biti vrijedan doprinos za razumjevanje kolektivnog pregovaranja, sklapanja, primjene i tumačenja kolektivnih ugovora i njihova sadržaja.»
Ako je već grupa autora pisala ovaj članak, onda je red da ta grupa članak i potpiše, a ne da se krije iza jednog imena.
Napominjem samo da HEP-Grupu kao poslodavca u ovim radnim sporovima zastupa više odvjetničkih društava.

Kako autor ili grupa autora zastupa jedan pravni stav navodeći konkretni radni spor, smatram da je red da se čuje i druga strana.

Ovi radni sporovi započeti su još tijekom 2001 god. Naime 22.12.1999 god. HEP d.d. je sklopio kolektivni ugovor sa dva sindikata tj. sa HES-om i NSRHEP-a, a kasnije je tom kolektivnom ugovoru prisupio i sindikat TEHNOS i sindikat EKN. Dakle ovaj KU prihvatila su sva četiri registrirana sindikata unutar HEP-a.
Poslodavac je 27.12.2000 god. nezakonito otkazao ovaj KU, a koji otkaz KU je pobijao NSRHEP-a. Općinski sud u Zagrebu je odbio tužbeni zahtjev a Županijski sud u zagrebu je odbio žalbu tužitelja dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio reviziju tužitelja NSRHEP-a broj: Revr-17/04, te je obje presude preinačio time što je poništio otkaz KU: «te slijedom toga primjenjuju se sve odredbe KU sklopljenog 22.12.1999 god. između tužene kao poslodavca i navedenih sindikata DO SKLAPANJA NOVOG KU.»
Tada je već bilo pokrenuto nekoliko tisuća radnih sporova kojima su bila utužena pojedinačna prava radnika iz tog KU. Poslodavac je nakon presude VSRH išao na nagodbe sa radnicima, a na koje nagodbe je većina radnika pristala. Na nagodbu nije pristalo cca 400 radnika, a koji radni sporovi su još u tijeku.
Nakon toga ovih 400 radnika utužili su svoja prava iz KU od 1999 god. za daljnja razdoblja. Po tim radnim sporovima doneseno je cca 280 pravomoćnih presuda u korist radnika a u koje spada i presuda navedena u Članku. U ovim parnicama tuženik HEP se pozivao da je sklopio 2002 god. novi kolektivni ugovor, ali samo s jednim sindikatom odnosno sindikatom HES.
Nakon tako zauzetog stava Županijskog suda u Zagrebu podignuto je daljnjih 3.500 tužbi, te se sada nakon ovih tužbi pojavljuje ovo reagiranje objavljeno u Vašem časopisu gdje se traži izmjena stava Županijskog suda u Zagrebu.
No, u međuvremnu je uslijedila izmjena ZPP-a, s pravom na reviziju u slučaju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Simptomatično je da je po izlasku Vašeg reagiranja promjenjen i stav dijela sudaca i sudskih vijeća Županijskog suda u Zagrebu tako da su počeli suditi u korist poslodavca.

Osnovni razlog ovim sporovima je taj što je KU iz 2002 god. za radnike daleko nepovoljniji u svim materijalnim pravima od prava iz KU od 1999 god. Autor ili autori u reagiranju to ne spominju iako je to neuobičajen način sklapanja kolektivnog ugovora da se umanjuju već stečena prava i to davno prije recesije kada je HEP d.d. kao poslodavac prikazivao godišnju dobit po nekoliko stotina milijuna kuna. Dakle ekonomskog opravdanja za smanjenje prava radnika nije bilo.

Članak poistovjećuje kolektivni ugovor i ugovor o radu te poistovjećuje kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora.

Ugovor o radu je individualni ugovor između poslodavca i radnika a propisan čl. 13.(čl.8) ZR-a u vezi čl. 7. (čl.3) ZR-a, a u obliku koji propisuje čl. 16.(čl.11) ZR-a, sa sadržajem propisanim u čl. 17.(čl.12) ZR-a.
Kolektivni ugovor je normativni akt kojeg sklapaju poslodavci sa sindikatima odnosno udruge poslodavaca ili udruge sindikata, a sve propisano čl. 194.(čl.185) ZR-a.
Pored toga kolektivni ugovor je i ugovor klasa.
Predmet kolektivnog ugovora propisan je čl. 196. (čl.187) ZR-a, a osobe koje obvezuje kolektivni ugovor navedene su čl. 199. (čl.189) ZR-a. koji doslovno glasi:
„Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.“
Dakle ZR točno propisuje koga obvezuje kolektivni ugovor, a to su samo oni koji su ga sklopili ili mu naknadno pristupili, a ne i oni koji su pregovarali o sklapanju istog. Člankom 200. ZR „ KU mora se sklopiti u pismenom obliku „ , a što znači DA MORA BITI POTPISAN. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

U Članku to točno pod toč.2. stoji: “Kolektivni ugovor autonomni je profesionalni izvor prava, sporazum u pisanom obliku koji se sklapa između predstavnika radnika i poslodavaca …”
Pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora je obvezno za sve stranke koje mogu biti stranke kolektivnog ugovora a što propisuje čl. 198.(čl.188) ZR-a. Dakle, NSRHEP-a, kojeg je u konkretnom slučaju tužitelj član je bio dužan sudjelovati u pregovorima. Dakle, sudjelovanje u pregovorima je zakonska obveza sindikata. NSRHEP-a je tu obvezu ispunio, međutim kako je poslodavac u kolektivnim pregovorima 2002. god. nudio manja prava od već stečenih Kolektivnim ugovorom iz 1999. god. s obzirom na klauzulu stečenih prednosti iz čl. 139. istog, to sindikat tužitelja nije mogao sklopiti takav KU jer bi to sklapanje bilo na štetu članova i takvo ponašanje tužiteljevog sindikata bilo bi suprotno čl. 194. (čl.185) ZR-a te međunarodnim konvencijama rada zbog toga što bi sklapanje takvog ugovora bilo u korist poslodavca, a na štetu radnika.
Čl. 198. (čl.188) ZR-a propisano je da su stranke KU dužne u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju KU te bi sklapanje štetnog KU bilo pregovaranje u zloj vjeri, a zla vjera ne može nikoga obvezivati, a najmanje treće osobe.
Za istaknuti je da kod tužene djeluju četiri sindikata i da je ovaj štetni KU iz 2002. god. potpisao samo jedan sindikat, a tri sindikata ga nisu potpisala, a što je jasno vidljivo iz zaglavlja istog KU.
KU iz 1999. god. kojega je sklopio HEP d.d. i NSRHEP bio je sklopljen na određeno vrijeme od godine dana.
Znači, KU iz 1999. god. bio je na snazi kao kolektivni ugovor od 22.12.1999. do 22.12.2000. god. Tada je prestao postojati kao kolektivni ugovor, a što svojom presudom Revr-17/04 utvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske.
KU iz 1999. god. u članku 139. stavak 2. sadržavao je klauzulu o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.
U trenutku prestanka postojanja KU iz 1999. god. do primjene dolazi odredba čl. 205.(čl.194) ZR-a, koja određuje: “da nakon isteka vremena na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadražana pravna pravila koja se odnose na radni odnos i dalje primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.”
Drugim riječima, 23.12.2000. god. KU iz 1999. god prestao je postojati kao kolektivni ugovor, a njegov sadržaj, odnosno sva stečena pojedinačna prava radnika pretočena su u individualne ugovore o radu svakog radnika.
ZNAČI, SAM KOLEKTIVNI UGOVOR IZ 1999. GOD. PRESTAO JE POSTOJATI KAO KOLEKTIVNI UGOVOR, A POSTAO JE PRAVNO PRAVILO IZ ČL. 205. (čl. 194) ZR-A SADRŽANO U UGOVORU O RADU TUŽITELJA.
Sva pojedinačna prava iz njega nastavila su egzistirati:” kao dio prethodno sklopljenog ugovora o radu”.
Kako NSRHEP čiji je tužitelj član nije potpisnik KU iz 2002. god. i drugih sklopljenih poslije, temeljem čl. 199.(čl.189) ZR-a ne mogu se odredbe KU iz 2002. god. primjenjivati u nepovoljnijim odredbama za njih, a s obzirom na KU iz 1999. god.
ZNAČI, NA TUŽITELJA SE U UTUŽENOM PERIODU TREBAO PRIMJENJIVATI KOLEKTIVNI UGOVOR IZ 1999. GOD. I TO TEMELJEM ODREDBE ČL. 199. (čl. 189) I ČL. 205. (čl. 194) A U VEZI ČL. 12.(čl. 7a) ZAKONA O RADU.
Za tužitelja je postojao samo individualni ugovor o radu a koji temeljem čl. 12. (čl. 7a) ZR-a konkurira kao povoljnije pravo nad KU iz 2002 god.
Zato članak vrši zamjenu teza izjednačavanjem KU i ugovora o radu.

U članku se ne cijeni presuda presuda Vrhovnog suda RH broj: Revr-17/04 a kojom je poništen otkaz KU od 22.12.1999. god. sklopljenog “između tužene kao poslodavca i navedenih sindikata” i to «do SKLAPANJA novog KU». Dakle u izreci ove presude izričito stoji “ do sklapanja novog KU” a ne stoji do novog kolektivnog pregovaranja. Dakle Vrhovni sud Republike Hrvatske je već tada u izreci naveo da se ima poštivati odredba čl. 199. (čl. 189) ZR-a, a ne imaginarne odredbe.Bilo kakvo drugačije tumačenje bilo bi u suprotnosti sa pravnim načelima rimskog prava „pacta sunt servanda“ i „res inter alios acta“ koja je hrvatski zakonodavac ugradio u odredbe čl. 199. (čl. 189) ZR-a, koji TAKSATIVNO određuje osobe koje obvezuje KU, a time i u suprotnosti sa imperativnim i kogentnim odredbama pravnog poretka Republike Hrvatske, kao i civilizacijskim tekovinama europskog kontinentalnog pravnog sustava koji počiva na ovim načelima.

Izjednačavanjem pregovaranja sa sklapanjem u suprotnosti je i sa ZAKONOM O OBVEZNIM ODNOSIMA I TO SA NJEGOVIM OSNOVNIM NAČELIMA.
Ta načela su:
– sloboda uređivanja obveznih odnosa ( čl. 2)
– načelo ravnopravnosti subjekata kolektivnog pregovaranja i kolektivnog ugovora( čl. 3 ZOO-a)
– načelo savjesnosti i poštenja ( čl. 4 ZOO-a i čl. 198. ZR-a)
– dužnost suradnje ( čl. 5 ZOO-a)
– zabrane zloupotrebe prava ( čl. 6 ZOO-a)
– zabrana prouzročenja štete ( čl. 8 ZOO-a)
– dužnost ispunjenja obveza ( čl. 9 i 10 ZOO-a)
a sva ova načela primjenjuju se u radnom pravu temeljem odredbe čl. 10. (čl. 6) ZR-a a koji nosi naslov Primjena općih propisa obveznog prava.

Zakon o obveznim odnosima započinje prije čl.1.: «Prvi dio, Opći dio, Glava I., OSNOVNA NAČELA».
Pored ovih načela primjenjuje se i radnopravno načelo IN FAVOREM LABORATORIS koje je zakonodavac ugradio u odredbu čl. 12. (čl. 7a) ZR-a.
Pravni stav izražen u Članku protivan je svim navedenim načelima.

Ovo zato jer naš pravni poredak dopušta osnivanje više sindikata unutar jednog društva. Za osnivanje sindikata sukladno odredbi čl. 173. (čl. 165) ZR-a dovoljno je deset punoljetnih radnika pa bi po pravnom stajalištu Članka poslodavac mogao uvijek nejedinstvenim odnosom prema pojedinim sindikatima jeadn sindikat „udobrovoljiti“ da sklopi kolektivni ugovor kako njemu odgovara, mada imao i preko desetak tisuća radnika. To bi dovelo do razbijanja sindikalnog organiziranja a takvo postupanje je upravo suprotno svim ovim istaknutim načelima. Rijetkost je da kasniji kolektivni ugovor daje drastično manja prava od prethodnog kao što je u konkretnom slučaju, ali je zakonodavac upravo radi zaštite ostalih (nepotpisnika) donio odredbe čl.199. (čl. 189) ZR-a koje su jasne i nedvosmislene.

U konkretnom slučaju nije došlo do «uspješnog, zakonitog postupka kolektivnog pregovaranja» pregovaračkog odbora s poslodavcem kako to Članak navodi. Pregovarački odbor je jedinstveno zauzeo stav ispod kojega u pregovorima ne mogu prihvatiti kolektivni ugovor. Taj stav je bio u pravilu identičan sa stečenim pravima iz KU iz 1999 god, a što se u teoriji navodi kao klauzula stečenih prednosti. Kada je poslodavac ponudio novi KU sa drastično manjim pravima od stečenih tada je pregovarački odbor odbio takvu ponudu, a samo sindikat HES izvan suglasnosti pregovaračkog odbora separatno potpisao, a nije postojao usaglašeni prijedlog KU kako to u Članku stoji. Takav usaglašeni prijedlog ne spominje se niti u navedenom spisu Županijskog suda u Zagrebu, te nije jasno odakle autoru ili autorima taj podatak ???????????
To zači da KU iz 2002 god. nije bio rezultat pregovaranja poslodavca i pregovaračkog odbora a kako to Članak netočno navodi.

Dakle odredbom čl. 199. (čl. 189) ZR-a jasno je propisano da samo sklapanje kolektivnog ugovora obvezuje samo one koji su ga sklopili i koji su eventualno naknadno pristupili a a contrario to znači da ne obvezuje one koji ga nisu sklopili niti naknadno pristupili a u konkretnom slučaju kod konkretnog KU iz 2002. god. to je NSRHEP-a i njegovi članovi.

Članak iznosi dileme kako se kolektivni ugovor primjenjuje jednako na sve radnike i to obrazlaže odredbom čl. 199 (čl. 189) i primjenom čl.2. ZR-a. Takovo tumačenje prava je upravo zamjena teza tj. ne razlikovanje KU od ugovora o radu.
Točno je da se KU iz 2002 god. primjenjuje na sve radnike HEP-a, ali ne jednako. Nepotpisom KU od strane NSRHEP-a njegovi radnici imaju stečena prava po KU iz 1999 god. koja su ušla u sadržaj prethodno sklopljenog ugovora o radu.
Članovi HES-a kao radnici nemaju takvo pravo u individualnom ugovoru o radu jer su svojom voljom potpisom nepovoljnijeg KU prihvatili manja prava. Zato u postupku potvrda o članstvu u sindikatu ne dokazuje članstvo nego činjenicu koji radnik s obzirom na članstvo ima zadržana stečena prava u ugovoru o radu od onih koji su potpisali novi KU i tih prava više nemaju. Zato nema primjene čl.2. ZR-a jer radnik ima pravo svojom voljom ugovorati svoj radni odnos s poslodavcom neovisno o drugim radnicima. Takva primjena različitih prava ne dolazi samo voljom poslodavca nego i voljom radnika.
Zato je vezanje diskriminacije s odredbom čl. 199. (čl. 189) ZR-a potpuno nezakonito jer je u tom pravcu ZR potpuno jasan.

Pravni stav Članka svodi radni odnos na statusni odnos a kolektivni ugovor svrstava ispod samoupravnog sporazuma jer pravnim stavom po kojem se stavlja jednakost između sklapanja i pregovaranja znači da je za primjenu kolektivnog ugovora potrebna samo volja poslodavca, te na taj način kolektivni ugovor postaje jednostrani akt poslodavca, a što u našem pravnom poretku nije potrebno, jer poslodavac već ima pravilnik o radu kao jednostrani akt.

Suprotno od stava Članka govori i odredba čl. 211. (čl. 201) ZR-a koja jedino ministru nadležnom za rad daje pravo na proširenje primjene KU, a takvo proširenje nije u nadležnosti poslodavca, ako što to Članak želi svojim pravnim stavom učinitiŠto se tiče kolektivnih ugovora za prosvjetu tu ne bih želio ništa reći jer ti radni sporovi nisu sporovi mog ureda, pa mi nisu niti poznati.

Zato je pravni stav iznesen u Članku protivan našem pravnom poretku. Ovo tim više što je konkretni pravni odnos riješen i jasan i zato radnici imaju pravo na utuživanje razlike prava po KU iz 1999 god. u odnosu na prava po KU iz 2002 god. i to oni čiji sindikat nije potpisnik KU iz 2002 god. te je ih zato pravni stav Članaka pogrešno upućuje radnike na štrajk i prelaže remećenje socijalnog mira, a što nije u duhu našeg zakonodavstva

U Zagrebu 24.02.2009 god.

Odvjetnik:
Mijo Rebrović