Kategorija: Slobodno vrijeme

SLOBODNA DALMACIJA, 10.10.2007.

Svaguša zbog izrabljivanja radnika
plaća 204.000 kn

Splitski poduzetnik Joško Svaguša i njegova tvrtka “Slastice Bobis” pravomoćno su kažnjeni s 204 tisuće kuna zbog višestrukog kršenja prava svojih radnika zaposlenih u prodavaonicama i proizvodnom pogonu. Presudio je to Visoki prekršajni sud RH. Svaguša je proglašen krivim što je kao odgovorna osoba od radnica tražio da rade više prekovremenih sati nego što je zakonom dopušteno. Tako su neke radnice tjedno odradile i po 23 prekovremena sata, što je za 13 sati više nego što to zakon dopušta.
Svaguša je kažnjen jer su njegovi radnici više od četiri tjedna neprekidno radili prekovremeno, a da o tome nije izvijestio inspektora rada. Također je proglašen krivim što je radnici naredio noćni rad, od 22 do 5.30 sati, iako to nije bilo prijeko potrebno zbog sprječavanja kvara sirovina ili drugih razloga, a da nije dobio privremeno odobrenje o uvođenju noćnoga rada žena zaposlenih u industriji. Sudski postupak protiv Svaguše pokrenut je u srpnju 2005. po zahtjevu Državnog inspektorata, Odsjeka za nadzor u području radnih odnosa. Pred Prekršajnim sudom u Splitu je, od 18 radnika za koje je Državni inspektorat zabilježio da nisu poštovana njihova prava iz Zakona o radu, svjedočilo tek petero. Radnice su svjedočile u korist poslodavca, ali im sud nije povjerovao jer je njihove iskaze opovrgla evidencija o njihovu radnom vremenu.
Joško Svaguša se pred sudom branio da ga se nevina tereti jer da svi radnici rade maksimalno 40 sati tjedno, odnosno da nema prekovremenog rada, osobite ne duže od četiri tjedna. Na presudu prvostupanjskoga suda, kojom je proglašen krivim, podnio je žabu. No, Visoki trgovački sud je potvrdio presudu u dijelu za navedene prekršaje. Svaguša i tvrtka “Slastice Bobis” kazne od 21 i 183 tisuće kuna moraju platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti sudskog rješenja. U suprotnom će se ti iznosi prisilno naplatiti, a ako to ne bude uspješno, novčana kazna će se Jošku Svaguši zamijeniti s 30 dana zatvora.
T. GATTIN ZEBIĆ

’Presudu još nisam dobio’

Iz moje pravne službe me nisu izvijestili o toj presudi Visokog prekršajnog suda, pa je ne mogu ni komentirati dok je ne vidim – kazao nam je jučer Joško Svaguša koji se nalazio na službenom putu.

Prošlog proljeća pisala sam o našoj kolegici iz HE Miljacka, koja živi na Murteru, a svakodnevno putuje na posao u HE Miljacka. Tekst je objavljen na ovoj stranici pod naslovom „vjera na riječ“. Rasprava pod tim tekstom je završila mojom zahvalom, jer je od direktora Sektora za hidroelektrane – HEP Proizvodnja d.o.o, uvažen njen Zahtjev za zaštitu prava. Odluka je napisana 24. travnja 2007. godine.
Moja zahvala je glasila ovako:

„U ime radnice čiji zahtjev za zaštitu prava je usvojen kao osnovan, u ime svih članova NSRHEP-a zahavljujem se ovlaštenicima poslodavca koji su htjeli i znali riješiti zahtjev radnice poštujući prava radnice i na taj način suprotstaviti se samovolji pojedinca – na žalost ovlaštenika poslodavca i ispraviti očitu nepravdu. „

Naša kolegica još uvijek svakodnevno putuje u HE Miljacka na posao. Direktori koji su po hijerarhiji podređeni direktoru Sektora za hidroelekrane nisu postupili po odluci… i očito nemaju namjeru to učiniti. Konačnu odluku će donijeti sud.
Da ova situacija nije tragična, za jednu ženu i njenu obitelj, bila bi smiješna.
Zar je moguće da se ne poštuju i provode odluke nadređenih? Očito je moguće.
Mjesecima pratim ovo ignoriranje i nije mi jasno zašto uopće imamo tako šarene i razgranate tablice rukovoditelja u HEP-u, ako nitko nikoga ne mora slušati?!

Danas je u NSRHEP-a stigao jedan dopis „na znanje“ pa mi je sve postalo još nejasnije…. ili možda ipak malo jasnije.

Iz jednog od naših ovisnih društava., Sektora za pravne, kadrovske i opće poslove, Službe za pravne poslove upućen je dopis Direkciji za upravljanje ljudskim potencijalima (a predstavnicima radnika upućen je „na znanje“). Dopis potpisuje direktor, a po inicijalima je vidljivo da je autorica tog dopisa diplomirana pravnica koja radi u tom Sektoru.

Tema dopisa nije tema moje teme… pa ću izdvojiti samo uvod:

„Odlukom Uprave HEP-a d.d. br. xxxxx od xx lipnja 2007. g. preporučeno je direktorima ovisnih društava u sustavu HEP grupe da donesu Odluke kojom će urediti prava radnika na način kako je to uređeno Odlukom Uprave HEP d.d.“

Kad sam pročitala tu rečenicu bilo mi je jasno zašto podređeni direktori u Proizvodnji d.o.o. ne poštuju i ne provode odluku nadređenog direktora. Očito je smatraju preporukom, a ne odlukom.
Nikada i nigdje nisam čula da se odlukom nešto preporučuje.

I nakon svih ovih saznanja i dopisa „na znanje“, ja NE ZNAM tko tu kome može nešto naložiti odlukom? Tko tu koga treba slušati? Tko odlučuje, a tko preporučuje? Tko „pije, a tko plaća?“ U slučaju naše kolegice – plaća ona.
Kad monter pogriješi na stupu (sa svojim koeficijentom 1,7) ubije ga struja. Kad se odluke nazivaju preporukama, ili kada se odluke nadređenih ne provode – nikome ništa.
Očito rundu na kraju plaćaju uvijek radnici.

Sonja Mikulić

Potaknuta ružnom atmosferom koja se zadnjih dana nadvila nad HEP-om odlučila sam progovoriti o tome, kako je danas radnicima HEP-a u susretu s građanima, u susretima s potrošačima od kojih živimo.
U Ulici grada Vukovara desilo se urušavanje građevinske jame, stradali su domovi naših susjeda, naših potrošača. U ovom tekstu ne želim ulaziti u bilo čije krivnje i odgovornosti (postoje oni koji su plaćeni da odrade taj dio posla), nego se želim osvrnuti na činjenicu da se nitko od ovlaštenika poslodavaca nije obratio predstavnicima radnika, nitko se nije obratio građanima i potrošačima.
Ne tako davno uz naziv našeg poduzeća vukle su se afere o navodnim kriminalnim radnjama ljudi iz samog vrha HEP-a. Ni o tome nismo bili u prilici čuti ili čitati obrazloženje… demanti ili potvrdu. Svi znamo da Zakon o radu propisuje obvezu poslodavcu da predstavnike radnika obavještava o stanju u poduzeću pravodobno, istinito i potpuno. No predstavnici poslodavaca ignoriraju radnike HEP-a, kao da smo strano tijelo. Isti ti predstavnici poslodavaca su u prilici odbiti primiti ogorčene građane, potrošače i novinare u svojim uredima (o čemu imamo prilike čitati u medijima), ali radnici HEP-a to ne mogu. Naši monteri, naši šalterski službenici svakodnevno su istureni na „prvoj crti bojišnice“ i doživljavaju razne uvrede i komentare zbog svih tih događanja. Naši ljudi svakodnevno ulaze u domove građana (potrošača), svakodnevno ih primaju na svojim radnim mjestima i primaju primjedbe ogorčenih građana koje nemaju kome i kamo proslijediti. Naši radnici su u situaciji da se moraju sramiti zbog svih afera i odbojnog ponašanja predstavnika HEP-a, a pri tom se nitko nije udostojio obavijestiti ih o stanju u poduzeću, iako o tome postoji jasna zakonska odredba.
Članovi NSRHEP-a svakodnevno zovu i dolaze u svoj Sindikat, postavljaju pitanja, vidno uznemireni stanjem u svom poduzeću. U ime svih članova NSRHEP-a izražavam ogorčenost takvim odnosom prema zaposlenicima. Isto tako koristim priliku da u ime svih članova NSRHEP-a izrazim duboko žaljenje zbog tragedije koja se dogodila prilikom izvođenja građevinskih radova u našem dvorištu, zbog uništenih domova naših susjeda i potrošača, te izrazim nadu da će nadležni odraditi svoj posao savjesno i na vrijeme.

Sonja Mikulić

Član NSRHEP-a, gospodin Ladislav Ferk, zaposlen u HEP ODS d.o.o. – DP Elektra Zagreb, član Podružnice Elektra 2. (Žajina), tijekom obavljanja radnog zadatka zatekao se u blizini stambene zgrade u kojoj je buknuo požar.
Vatra je ugrozila živote 17 ljudi.
Po obavijesti o požaru gospodin Ladislav Ferk odmah je krenuo na mjesto požara.
Pravodobnom i nesebičnom reakcijom spasio je mnoge živote.
Čast nam je da među članovima NSRHEP-a imamo gospodina Ladislava Ferka.
Ovom prigodom pohvaljujemo njegov čin i od srca mu čestitamo na pokazanoj hrabrosti.

(Detaljnije o događaju možete pročitati u tekstu preuzetom iz Jutarnjeg lista, na linku podružnice Elektra 2. (Žajina).

Fotografija: Tomislav Serdar i Mila Batinica

U atmosferi nove akcije utuživanja razlike plaće i drugih materijalnih prava temeljem KU iz 1999. godine za razdoblje od 2004. do 2006. godine prisjetila sam se mnogih pitanja, dijaloga i događaja koji su vezani uz osobni izbor nas koji smo odlučili koristiti svoje pravo na utuživanje.
Osobno pripadam onoj skupini koja nije potpisala Sporazum o isplati s poslodavcem, a to znači da je ovo već treća akcija, tj. treće razdoblje koje utužujemo po istom osnovu.
Prve tužbe smo podnijeli početkom 2003. godine i tada nas je bilo cca 2400.
Bio je to težak period za sve one koji su podnijeli tužbe, kao i za NSRHEP-a.
Bili su vrlo živahni prozivači, „moralni“ savjetnici u poduzeću i postavljali su nam pitanja kako možemo gristi ruku koja nas hrani, kako možemo tužiti vlastito poduzeće i često smo slušali ocjene kako je naš čin nemoralan i kako nismo lojalni vlastitom poduzeću, čak ocjene da radimo protiv HEP-a, bilo je tu zastrašivanja i diskriminacije onih koji su se usudili boriti za svoja prava..
Osobno ni u jednom trenutku nisam sumnjala u ispravnost vlastitog izbora.
S poslodavcem potpisujemo ugovor. Sindikat potpisuje KU, a svaki radnik pojedinačno ugovor o radu.
Svaki ugovor sadrži prava i obveze obje strane koje ga potpisuju. Ako radnik krši obveze propisane ugovorom slijede sankcije i to je u redu. Ali je onda isto tako u redu ako druga strana (poslodavac) krši potpisani ugovor i propise da radnik zatraži pravnu zaštitu.
Legalni načini sindikalne borbe su kolektivno pregovaranje, zaštita prava sudskim putem i štrajk.
Kolektivno pregovaranje nije uspjelo. Osobno ne podržavam štrajk i jedini preostali način borbe za zaštitu mojih prava i zaštitu prava članova bilo je utuživanje razlike plaće i materijalnih prava. Nepravdu, tj. kršenje radničkih prava nikada nisam doživljavala kao zlim činom HEP-a prema nama, nego sam ga doživljavala činom nesavjesnih pojedinaca i ni u jednom trenutku nisam dvojila da treba tražiti zaštitu prava. Podnošenje tužbi za zaštitu prava nije čin protiv HEP-a, nego je čin za HEP i uređeno društvo u kojemu svaki pojedinac kojemu su ugrožena prava ima pravo na pravnu zaštitu. Moj motiv nije bio novac nego princip i osjećaj prevarenosti, a to je bio motiv i mnogim drugim tužiteljima… većini.
Prije Presude Vrhovnog suda RH provaljeno je u prostorije sindikalnih odvjetnika.
Nije ukradeno ništa. Traženi su original dokumenti…… razbacani su papiri i pregledan PC. Na svu sreću dokumente nisu našli. Nakon tog događaja osobno sam bila toliko uvrijeđena da me od tužbe nije moglo više odgovoriti ništa i nitko na svijetu. Tko provaljuje u tuđe urede i želi uzeti ono što mu ne pripada? Kriminalci. Tko je poslao kriminalce po dokumentaciju kojom se radnici bore za zaštitu svojih prava? To su svakako pojedinci protiv kojih se treba boriti svim raspoloživim pravnim sredstvima, jer njihovo ponašanje je protuzakonito i nemoralno.
Ubrzo nakon provale Vrhovni sud RH presuđuje u korist radnika! Tada više pravo radnika nije bilo upitno. HEP nudi svim zaposlenima Sporazum o isplati. Da li bi taj Sporazum bio ponuđen da nije bilo Presude Vrhovnog suda RH-a? Ne bi. I tada….. Sporazum potpisuju mnogi. Tu se opet radi o osobnom izboru i nemam namjeru generalizirati, ali samo bih izrazila svoje čuđenje da su novac primili i oni koji su tužbe smatrali nemoralnim činom. Kad su na temelju tuđe borbe osjetili miris novca tada taj novac nije više bio nemoralno traženje, nego je postao nešto što su rado uzeli i nešto što su osjetili kao vlastito pravo. To je doista njihovo pravo pa neću o tome. Samo ću se još kratko prisjetiti da su zasluge te borbe mnogi htjeli svojatati, pa su se čak bavili i falsificiranjem Presude da bi obmanjivali radnike. Sporazum su potpisali i mnogi koji su podnijeli prve tužbe. Mnogi su to učinili već umorni od dugog čekanja…. ponuđenim (nepravednim) iznosom malo su si financijski pomogli. Neki su potpisali pod pritiscima, neki iz straha… no sve to nije važno. Radi se o pravu na osobni izbor.
Cca 350 ljudi je ostalo ustrajno u borbi za svoja prava i utužili su za razdoblje do 2004. godine. Ta skupina ljudi je sada bila izložena pritiscima i nerazumijevanjem onih koji nikada nisu podnijeli tužbu (a novac su primili), ali često i zlobnim komentarima onih koji su potpisali Sporazum. Na terenu su se dešavali novi progoni i prijetnje. No svi mi koji smo ostali ustrajni od samog početka znali smo da sigurno zbog traženja svojih prava nećemo biti simpatičniji i draži ovlaštenicima poslodavaca, bili smo svjesni svega što nam se dešavalo i što nam se imalo desiti. Ali ostali smo ustrajni jer čvrsto vjerujemo da smo u pravu i da se na taj način borimo za prava svih radnika i za uređeno poduzeće u kojemu će se obje strane pridržavati svojih obveza, ali i prava iz potpisanih ugovora, za poduzeće u kojemu će se raditi po ZOR-u i internim općim aktima. Naša borba nije borba za novac, nego je vid borbe za bolje i poštenije odnose u našem poduzeću.
Osobno ću ovih dana potpisati punomoći sindikalnim odvjetnicima. Moje pravo (kao i pravo ostalih tužitelja) za prvi utuženi period više nije sporno…. pitanje je samo vremena u tromom pravosuđu ove zemlje kada ću ga osjetiti, moje pravo po drugoj i trećoj tužbi možda ne bude potvrđeno, ali ja ću znati da sam se protiv nepravde borila do kraja… legalnim putem, časno i pošteno… I znat ću da to nije bila borba za materijalne vrijednosti… nego je bila borba za puno značajnije vrijednosti, a to je držanje do riječi i potpisa, borba za pravednije odnose u mom poduzeću. Činim to jer volim HEP.
Na linku presude ove web stranice možete vidjete i presude u kojima su nekim radnicima priznata prava (koja su bila ugrožena), koja nisu uvijek vezana za materijalna potraživanja. U svim konkretnim slučajevima radi se o hrabrim pojedincima koji su dobili sudske sporove, a svi oni nisu samo dokazali svoje pravo, nego su se borili za sve nas i poštenije odnose u poduzeću.
Svi od sindikata (bez obzira kojem sindikatu pripadali) očekujemo da se bori za naša prava. To sindikati i čine na razne načine, ali teške su općenite borbe u kojima se o kršenju prava mora govoriti apstraktno jer se žrtve boje. Zato hvala svima onima koji su imali toliko osobne hrabrosti da vlastitom borbom pridonesu za poštenije i pravednije odnose u našem poduzeću.

Sonja Mikulić

Već niz godina unazad, od uprave dobivamo odluku o rasporedu korištenja godišnjeg odmora koja je u potpunosti u suprotnosti sa zakonom o radu.

Ja osobno nemam ni vikendicu na moru,ni vikendicu na kopnu,nemam ni maslinik ni vinograd ni voćnjak ,ali imam razumijevanja za potrebe drugih radnika koji takve zanimacije imaju.Kako i kada ću koristiti godišnji odmor sasvim mi je svejedno,ali mi smeta nepoštivanje zakona.Čovjek se mora zapitati kako se poštuje Zakon o radu kod ozbiljnijih stvari ,a kako tek drugi zakoni i interni akti.Posebno je licemjerno kada ,odmah nakon što nam je 30.travnja 2007.g. evidentiran kao godišnji odmor iz 2007.g.mimo naše volje (možda netko ima godišnjeg iz 2006.g. ili slobodnih dana)stigne upozorenje ili PODSJEĆANJE iz nadležne Službe za pravne i …..poslove :”da je , sukladno čl.54.Zakona o radu kao i čl.52. Kolektivnog ugovora prvi dio godišnjeg odmora radnik DUŽAN KORISTITI U TRAJANJU OD NAJMANJE 12 RADNIH DANA ” i to kao “HIGH IMPORTANCE”

S poštovanjem.

Elektrojugaš

Za obavljene poslove radnik u HEP-u ima pravo na PRIMJERENU PLAĆU!!!!

Primjerena plaća smatra se plaća koja se redovito plaća za jednaki rad.

Isplata plaće radnika treba biti u skladu s osnovama i mjerilima.

Osnove i mjerila za isplatu plaća uređuju se kolektivnim ugovorom.

Ako osnove i mjerila nisu uređeni kolektivnim ugovorom poslodavac ih je dužan utvrditi pravilnikom o radu.

O plaćama radnika u HEP-u napisao sam podnesak broj: 118/LM/AŠ od 10.05.2007. objavljen na linku “Novosti”.

U HEP-u radnici za jednaki rad nemaju jednaku plaću!!!!

Kolektivnim ugovorom u HEP-u nisu uređeni osnove i mjerila za isplatu plaća.

Poslodavci u HEP-u nisu pravilnicima o radu utvrdili osnove i mjerila za isplatu plaća.

U HEP-u provodi se višegodišnja diskriminacija nejednakim plaćama radnika za jednaki rad.

Na linku “Slobodno vrijeme” možete nesmetano i slobodno pisati i iznositi Vaše mišljenje, primjedbe, prijedloge….. o stanju, odnosima, načinu određenja
…… praksi raspoređivanja radnika na tzv. tipizirana radna mjesta i svemu ostalome…… kojim se u HEP-u radnicima određuju i isplaćuju plaće.

Poštovani korisnici, očekujem Vaše korektne komentare…..

Luko Marojica

Čitam ovih dana Plan rada jednog od glavnih radničkih vijeća u HEP-u.

Kad sam pročitala prvu točku plana bila mi je nekako sumnjiva pa sam potražila hrvatski rječnik i Zakon o radu.
Prva točka spomenutog Plana glasi ovako:
– Uspostaviti još bolji partnerski odnos između Glavnog radničkog vijeća i predstavnika
poslodavca.

Po Aniću je partnerstvo – sudioništvo ili ortaštvo.

Zakon o radu je XVIII poglavlje, kroz 28 članaka posvetio radničkom vijeću.
Ni u jednom članku se ne spominje partnerstvo, ali se zato spominju neke druge stvari koje su itekako suprotne ortakluku.

Što je radničko vijeće i koja su mu temeljna ovlaštenja?

ZOR govori u članku 132. da radnici biraju svoje predstavnike u radnička vijeća da bi ih oni zastupali kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.

Članak 143. govori o temeljnjim ovlaštenjima:
1. Radničko Vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika.
2. Radničko vijeće pazi na poštivanje Zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propsia koji su doneseni u korist radnika.
3. Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.
4. Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije.

Znači, temeljna zadaća je zaštita prava i interesa radnika od kojih su birani, a uloga mu je pratiti da li poslodavac svoje odluke provodi u skladu s propisima.
Radnici su potpisivanjem ugovora o radu preuzeli obvezu da rade za određenu plaću i nikako nisu ortaci s poslodavcem, a onda to nikako ne mogu biti ni oni koje biraju da bi ih zastupali i štitili u odnosima s poslodavcem.

Zakon o radu nije zaboravio ponuditi još neke odredbe koje isključuju ortakluk, a to jasno vidimo u članku 153. koji kaže: „Poslodavac ne smije članove radničkog vijeća povlašćivati, a ni stavljati u nepovoljniji položaj od drugih radnika.“

U spomenutom planu GRV vidimo da se kaže da treba uspostaviti JOŠ bolji partnerski odnos. Što jasno govori da on već postoji, ali treba nastojati JOŠ ga poboljšati. Valjda se pod tim dosadašnjim partnerskim odnosom misli na situaciju kada su prilikom reorganizacije pojedinih dijelova HEP-a radnička vijeća izglasala protivljenje ponuđenoj sistematizaciji pa su nekim čudom, pravom čarolijom neki ljudi promijenili svoje mišljenje preko noći i glasali potpuno suprotno svom glasanju od prije nekoliko dana. Nakon tog ortakluka bili su predstavnici dvaju radničkih vijeća ustrajna u svojoj prvobitnoj odluci, bilo je samo jedno protesno pismo svom radničkom vijeću koje sam uputila osobno i ostavka jednog predsjednika Radničkog vijeća koji nije želio sudjelovati u tom čudnovatom ortakluku.
Zatim imamo situaciju gdje predsjednik jednog Radničkog vijeća napreduje preko noći i osigurava još neke privilegije… i sve to nije bilo dovoljno on se uključuje u zlonamjerno nagovaranje diskriminiranog radnika (invalida rada) da ne zatraži zaštitu svojih prava. Čini to u pravom ortakluku s direktorom. Radnika su pozvali na ručak i sve mu „lijepo objasnili“.
U jednoj organizacijskoj jedinici imamo slučaj da su radnici koji su legalno odbili potpisati sporazum s ponudom izmjenjenog ugovora o radu, a u skladu s njihovim pravima bili privođeni u policiju, tijekom noćnih sati na informativne razgovore u svezi događaja koji nemaju veze s njima, ali zbog ostvarivanja zaštite svojih prava automatski su sumnjivi. Među privođenima su bili i neki predstavnici Radničkog vijeća. Tu je ortakluk zakazao.
Ortakluk se očituje i u opstruiranju rada radničkih vijeća, ne sazivanju sjednica, dugotrajna ne reagiranja na konkretne pritužbe radnika, ne organiziranju skupova radnika dva puta godišnje kako ZOR nalaže.

Pitam se zašto se neki ljudi uopće uključuju u društveni rad ako nisu spremni svoj posao odraditi savjesno? Jedini mogući odgovor je da to čine radi vlastitog probitka i iz osobnog interesa. Tu se radi o nemoralnim pojedincima koji prodaju interese i prava stotine i tisuće radnika za sitne ustupke koje im omogućava poslodavac.

No situacija je puno bolja nego prije ovog mandata radničkih vijeća. Konačno ih imamo! To su početničke muke, neznanje, nesnalažljivost, a i dio nemoralnih pojedinaca koji se radnicima lažno predstavljaju kao njihovi predstavnici.

Ovaj tekst pišem kao poruku i poziv svim zaposlenima u HEP-u da postanu svjesniji koliko su važni izbori za radnička vijeća, koliko je važno dobro promisliti kome poklanjaju svoje povjerenje. Ovo pišem kao poziv svim radnicima da postavljaju pitanja i iznose pritužbe svojim predstavnicima u radničkim vijećima jer na to imaju pravo.
Dolaze vremena velikih promjena u HEP-u i zato nemojte olako shvatiti izbore za radnička vijeća koja su ubrzo pred nama, a do tada potaknite svoje predstavnike da rade savjesnije i bolje, da se radnička vijeća ne bi pretvorila u kozmetička tijela koja služe poslodavcu da bi pred zakonom još lakše pravdao mnoga kršenja radničkih prava s kojima se svakodnevno susrećemo.

S poštovanjem,

Sonja Mikulić