Česta pitanja

Čitam ovih dana Plan rada jednog od glavnih radničkih vijeća u HEP-u.

Kad sam pročitala prvu točku plana bila mi je nekako sumnjiva pa sam potražila hrvatski rječnik i Zakon o radu.
Prva točka spomenutog Plana glasi ovako:
– Uspostaviti još bolji partnerski odnos između Glavnog radničkog vijeća i predstavnika
poslodavca.

Po Aniću je partnerstvo – sudioništvo ili ortaštvo.

Zakon o radu je XVIII poglavlje, kroz 28 članaka posvetio radničkom vijeću.
Ni u jednom članku se ne spominje partnerstvo, ali se zato spominju neke druge stvari koje su itekako suprotne ortakluku.

Što je radničko vijeće i koja su mu temeljna ovlaštenja?

ZOR govori u članku 132. da radnici biraju svoje predstavnike u radnička vijeća da bi ih oni zastupali kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.

Članak 143. govori o temeljnjim ovlaštenjima:
1. Radničko Vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika.
2. Radničko vijeće pazi na poštivanje Zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propsia koji su doneseni u korist radnika.
3. Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.
4. Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije.

Znači, temeljna zadaća je zaštita prava i interesa radnika od kojih su birani, a uloga mu je pratiti da li poslodavac svoje odluke provodi u skladu s propisima.
Radnici su potpisivanjem ugovora o radu preuzeli obvezu da rade za određenu plaću i nikako nisu ortaci s poslodavcem, a onda to nikako ne mogu biti ni oni koje biraju da bi ih zastupali i štitili u odnosima s poslodavcem.

Zakon o radu nije zaboravio ponuditi još neke odredbe koje isključuju ortakluk, a to jasno vidimo u članku 153. koji kaže: „Poslodavac ne smije članove radničkog vijeća povlašćivati, a ni stavljati u nepovoljniji položaj od drugih radnika.“

U spomenutom planu GRV vidimo da se kaže da treba uspostaviti JOŠ bolji partnerski odnos. Što jasno govori da on već postoji, ali treba nastojati JOŠ ga poboljšati. Valjda se pod tim dosadašnjim partnerskim odnosom misli na situaciju kada su prilikom reorganizacije pojedinih dijelova HEP-a radnička vijeća izglasala protivljenje ponuđenoj sistematizaciji pa su nekim čudom, pravom čarolijom neki ljudi promijenili svoje mišljenje preko noći i glasali potpuno suprotno svom glasanju od prije nekoliko dana. Nakon tog ortakluka bili su predstavnici dvaju radničkih vijeća ustrajna u svojoj prvobitnoj odluci, bilo je samo jedno protesno pismo svom radničkom vijeću koje sam uputila osobno i ostavka jednog predsjednika Radničkog vijeća koji nije želio sudjelovati u tom čudnovatom ortakluku.
Zatim imamo situaciju gdje predsjednik jednog Radničkog vijeća napreduje preko noći i osigurava još neke privilegije… i sve to nije bilo dovoljno on se uključuje u zlonamjerno nagovaranje diskriminiranog radnika (invalida rada) da ne zatraži zaštitu svojih prava. Čini to u pravom ortakluku s direktorom. Radnika su pozvali na ručak i sve mu „lijepo objasnili“.
U jednoj organizacijskoj jedinici imamo slučaj da su radnici koji su legalno odbili potpisati sporazum s ponudom izmjenjenog ugovora o radu, a u skladu s njihovim pravima bili privođeni u policiju, tijekom noćnih sati na informativne razgovore u svezi događaja koji nemaju veze s njima, ali zbog ostvarivanja zaštite svojih prava automatski su sumnjivi. Među privođenima su bili i neki predstavnici Radničkog vijeća. Tu je ortakluk zakazao.
Ortakluk se očituje i u opstruiranju rada radničkih vijeća, ne sazivanju sjednica, dugotrajna ne reagiranja na konkretne pritužbe radnika, ne organiziranju skupova radnika dva puta godišnje kako ZOR nalaže.

Pitam se zašto se neki ljudi uopće uključuju u društveni rad ako nisu spremni svoj posao odraditi savjesno? Jedini mogući odgovor je da to čine radi vlastitog probitka i iz osobnog interesa. Tu se radi o nemoralnim pojedincima koji prodaju interese i prava stotine i tisuće radnika za sitne ustupke koje im omogućava poslodavac.

No situacija je puno bolja nego prije ovog mandata radničkih vijeća. Konačno ih imamo! To su početničke muke, neznanje, nesnalažljivost, a i dio nemoralnih pojedinaca koji se radnicima lažno predstavljaju kao njihovi predstavnici.

Ovaj tekst pišem kao poruku i poziv svim zaposlenima u HEP-u da postanu svjesniji koliko su važni izbori za radnička vijeća, koliko je važno dobro promisliti kome poklanjaju svoje povjerenje. Ovo pišem kao poziv svim radnicima da postavljaju pitanja i iznose pritužbe svojim predstavnicima u radničkim vijećima jer na to imaju pravo.
Dolaze vremena velikih promjena u HEP-u i zato nemojte olako shvatiti izbore za radnička vijeća koja su ubrzo pred nama, a do tada potaknite svoje predstavnike da rade savjesnije i bolje, da se radnička vijeća ne bi pretvorila u kozmetička tijela koja služe poslodavcu da bi pred zakonom još lakše pravdao mnoga kršenja radničkih prava s kojima se svakodnevno susrećemo.

S poštovanjem,

Sonja Mikulić