Autor: Sonja Mikulić

– Stanje u dubrovačkom Elektrojugu, koji u svojoj 110-godišnjoj povijesti nikada nije bio na tako jadnoj i bijednoj poziciji, kaotično je s tendencijom ka katastrofalnom. Učestale su pogonske havarije, loše naponske prilike, neracionalna investicijska ulaganja, diskriminiranje radnika po svim osnovama, progon i šikaniranje Vama nepoćudnih koji se ne mogu pomiriti s postojećim stanjem i odnosima. – dio je pisma koje je predsjednik Nezavisnog sindikata radnika HEP-a Luko Marojica uputio direktoru dubrovačkog Elektrojuga Milivoju Benderu. U istom pismu Bendera proziva da o stanju u Elektrojugu nikada nije obavijestio Radničko vijeće niti Skup radnika iako je Zakonom o radu propisana obveza izvješćivanja Radničkog vijeća najmanje svaka tri mjeseca i Skup radnika dva puta godišnje u podjednakim vremenskim razmacima. Predsjednik Nezavisnog sindikata od Bendera traži žurnu dostavu zakašnjelog pisanog, cjelovitog i, kako kaže, istinitog izvješća o stanju u dubrovačkom Elektrojugu.

Otkaz Jakobušiću prelio čašu

Povod pismu upućenom Benderu, kako nam je pojasnio Marojica, kompletno je stanje u Elektrojugu. Prema njegovim riječima, kap koja je prelila čašu a koja je već odavno puna, izvanredni je otkaz ugovora o radu Jadranu Jakobušiću. Taj je otkaz odraz stanja u Elektrojugu koji je uzrokovan, navodi se u pismu, Benderovom nestručnošću, nesposobnošću i kadroviranjem podobnih i poslušnih uz eliminiranje svih stručnih iskusnih i sposobnih radnika, a posebno inženjera elektrotehnike. Kako tvrdi Marojica, nedavno je u medijima objavljena priča o odgovornosti jednog pravnika u HEP-a. Pojašnjava kako je u tekstu predsjednik Uprave HEP-a Leo Begović izjavio kako je zbog neispravnosti ugovora nanijeta šteta HEP-u od 50 milijuna kuna. Pravnik koji je odgovoran za to nije dobio izvanredni otkaz. Stoga je pitanje zašto se ovako postupa u slučaju Jakobušića koji nije odgovoran za to što mu se stavlja na teret. – Jadran Jakobušić kojeg je Bender 2005. smijenio s mjesta bivšeg rukovoditelja Službe za tehničke poslove i rasporedio ga na tipizirano mjesto Koordinator III bez sadržaja i ovlasti, još uvijek nije dobio pisanu odluku o otkazu. Nakon što se otkaz javno objavi na oglasnoj ploči, uslijedit će žalba o kojoj će raspravljati drugi stupanj u HEP-u. Da je gospodin Jakobušić i kriv zbog propusta, to nije toliko propust i razlog da mu se da izvanredan otkaz i ugrozi egzistencija – tvrdi Marojica.

Bender ne želi ulaziti u polemike

O stanju u Elektrojugu Marojica je, kako kaže, obavijestio i predsjednika Uprave HEP-a s kojim je na tu temu ovog tjedna održao sastanak. Leo Begović, iako smo zatražili, nije komentirao optužujuće pismo predsjednika Sindikata radnika u HEP-u Marojice upućeno Milivoju Benderu. Slično je postupio i direktor Elektrojuga koji nije želio ulaziti u polemiku s Marojicom. – Glede pisma koje mi je upućeno od strane Luka Marojice, mogu reći da sam mu u srijedu 3. veljače odgovorio u istoj formi i sadržaju u kojoj se on meni obratio. Smatram da nema potrebe ulaziti u daljnju polemiku – stoji u odgovoru direktora Elektrojuga. Hoće li se Benderovim radom nakon ovog pozabaviti Uprava HEP-a, ostaje za vidjeti, no jasno je da je otkaz Jakobušiću pokrenuo lavinu u Elektrojugu gdje je, kako kaže Marojica, previše nezadovoljnih koji više neće šutjeti.

Dubrovački vjesnik
Tekst: Livia Pilaš
Fotografija: Željko Tutnjević

JAKOBUŠIĆ DOBIO OTKAZ, A ZABRANJEN MU JE I ULAZAK U ELEKTROJUG

Direktor Elektrojuga Milivoj Bender tražio je od Radničkog vijeća te tvrtke suglasnost da se utvrdi odgovornost i uruči izvanredni otkaz koordinatoru poslova u služi za vođenje pogona Jadranu Jakobušiću zbog nepravovremenog obavještavanja određenih institucija o planskom iskapčanju električne energije.

Problem je nastao zbog toga što 14. siječnja ove godine o planskom iskapčanju struje nije obaviještena Opća bolnica Dubrovnik, pa se dogodilo da je struje nestala ostala usred operacija. Većih posljedica na sreću nije bilo, no ravnatelj Branko Bazdan prozvao je tada Elektrojug zbog neozbiljnosti. Odluka direktora Bendera o izvanrednom otkazu Jakobušiću, nije naišla na plodno tlo u Radničkom vijeću u kojem su dva člana bila suzdržana, a jedan se nije složio s tom odlukom.

Komentirajući najavljeni otkaz koji mu još uvijek nije službeno uručen, Jadran Jakobušić, inače dugogodišnji djelatnik HEP-a kojem je, kako doznajemo zabranjen i ulazak u prostorije Elektrojuga, kaže kako ne postoji činjenično uporište da ga se tereti za to što se dogodilo .

– Sve je počelo 12. siječnja, kada je dispečer Nikola Zec dobio usmeni nalog da u roku od 48 sati zbog radova u Komolcu najavi isključenje struje. S time nemam ništa i to nije u opisu posla koji se od mene traži. Da se kojim slučajem nisam zatekao u prostoriji dispečerskog centra ne bi ni znao da se treba najaviti iskapčanje, što je dokaz koliko ja imam veze s tim. Dispečer Nikola Zec koji je dobio opomenu pred otkaz zbog ovog slučaja, najavio je iskapčanje struje preko medija. Žao mi je kolege Zeca koji će ubuduće raditi u iznimno teškim uvjetima – ističe Jakobušić.

Sve ovo što mu se sada događa Jakobušić povezuje s događajima iz 2005. godine kada je u prosincu te godine zbog nestanka električne energije smijenjen s mjesta rukovoditelja službe za tehničke poslove. Pojašnjava kako je tada pristao na drugo radno mjesto i to nižeg ranga a time i plaće, znajući da je bio žrtveno janje Milivoja Bendera. Jakobušić je tada podnio i tužbu na Općinskom sudu u Dubrovniku zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu s mjesta rukovoditelja. Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Dubrovnik tužba je riješena u njegovu korist.

– Znao sa tada da sam žrtveno janje Milivoja Bendera. Nestanak struje i problemi te 2005. godine nisu bili posljedica ljudskog faktora nego objektivnog stanja naše elektroenergetske mreže. Sadašnje ocjene o stanju elektroenergetske mreže nedvojbeno govore da je potrebno investirati u sustav kako bi se stanje popravilo. To mi je dodatna satisfakcija jer prije četiri godine, iako sam smijenjen, nisam bio kriv. – zaključio je Jakobušić.

Prema njegovim riječima nada se da će nadležne službe u HEP-u koje će razmatrati odluku o izvanrednom otkazu dobro razmisliti o svemu jer ako se propituje odgovornost drži kako je istraga treba krenuti od vrha. O vjerodostojnosti i kompetentnosti direktora Elektrojuga, Milivoja Benderu, zaključuje Jakobušić, najbolje svjedoče njegove kontradiktorne izjave.

U izjavi koju je Bender dao Slobodnoj Dalmaciji 14.siječnja nakon spornog događaja kazao je „da koliko on zna ni do sada specijalno nisu obavještavali dubrovačku bolnicu o planskom iskapčanju struje jer oni imaju agregat koji se uključuje po automatici.“ Jakobušić je napomenuo da je dva dana poslije u istoj novini Bender izjavio kako je u HEP-u nastao propust jer je dubrovačka bolnica morala biti obaviještena o isključivanju struje.

Tekst objavljen u “Dubrovačkom vjesniku”, potpisan od L. Pilaš
Fotograf: Ž. Tutnjević

Pun mi je više kufer nekompetentnih osoba u HEP-u.

Jučer gledam na HTV-u člana uprave iz Osijeka, koji nam je objasnio “da će struja u Stonu doći u kasnim večernjim satima”, on ni nezna gdje je Ston.

Izjave Bendera i ovog Gudelja su istoga tipa. Bender spominje nekakve prstenove, a Gudelj Plat i Srđ.

Istina je slijedeća:

Program Dubrovnik, odnosno prvi objekat tog programa ima za prvenstveni i glavni cilj izgradnju trafostanice PLAT 220/110/35/10(20) kV kako bi se el. energija proizvedena u HE Dubrovnik u Platu evakuirala, prenijela, odvela, plasirala u sustav HEP-a. Sada jedan agregat te HE vozi, proizvodi, plasira energiju u RP 400/220/110 kV Mokro polje kod Trebinja.

Ta buduća TS 220/110/35/10(20) kV Plat pobojlšat će opskrbu ili bolje reći sigurnost opskrbe Župe i Konavala, ali Grada ništa ili vrlo malo. Drugi dio programa Dubrovnik ili TS 110/10(20) kV SRĐ ni svojom lokacijom ni rješenjem nije postrojenje koji problem sa kojim se suočavamo rješava, ona ga možda dijelom ublažava. Njezina lokacija i tehničko rješenje je isforsirano aranžmanom jednakim HYPO banci, odnosno služi samo kako bi se pogodovalo investitorima golfa na Srđu, jasno uz provizije. U službi elektroopskrbe Grada je malo ili nimalo. Najbolji dokaz za to je rješenje kabelskog raspleta iz te trafostanice do postrojenja u Gradu, najblaže rećeno katastrofa.

Da bi se kvalitetno riješilo napajanje Dubrovnika ili bolje reći dubrovačkog područja je:

– Izgradnja TS 110/10(20) u Gradu, ali ne na Srđu ni na Lokrumu.

– Transformaciju u Komolcu organizirati u dva dijela 110/35 i 110/10(20) kV, jer nakon izgradnje TS Plat 220/110/35/10(20) kV i TS 110/10(20) kV u Gradu 35 kV napon treba minimalno postrojenje, odnosno dva vodna polja Mlini i Orašac i to samo privremeno do konačnog rješenja napajanja zapadno od Grada, a što također nije tehnički ni stručno obrađeno, odnosno dosta se luta u prostoru.

– Nakon svega ovoga, još uvijek ostaju one često spominjane „tri žice“, tri žice koje su u međuvremenu crne (povećana prijenosna moć),tri žice koje su jedina veza dubrovačkog područja sa el.energ.sustavom Hrvatske, jer i nakon Programa Dubrovnik, HE Plat (oba agregata) proizvedenu energiju moraju plasirati preko mreže BiH, kao i danas. Međutim ova jedina veza ostaje i dalje problematična za sigurnost opskrbe dubrovačkog područja.

– Dakle da bi se pored gore navedenog, u potpunosti riješilo napajanje dubrovačkog područja, treba još i izgraditi dalekovod 220 kV Plat –Komolac- Imotski.

Tako moji KONAVLJANI, ŽUPLJANI, GRAĐANI i PRIMORCI stoje stvari.

mrscim

Predan rad i njegovi rezultati trebali bi biti mjerilo uspjeha svakog pojedinca. Uspješan pojedinac u pravilu je zaljubljen u svoj posao. Ima organizacijske sposobnosti i oslanja se na timski rad. Vješto koordinira sve faze rada na projektu, uz stalnu kontrolu kvalitete i rokova realizacije. Obvezno prati razvoj novih tehnologija i realizirana rješenja te trendove u zemlji i inozemstvu. Njegova znanja s vremenom prerastaju u spoznaje, koje mu daju pravo na osobne vizije mogućih strategija razvoja. Analitički razmatra komplementarna rješenja koja konvergiraju istom cilju i odabire ekonomsko-tehnički najprihvatljivije. Realizacija prolazi lege artis, po pravilima struke, poštujući sve predviđene korake i postupke. Ozbiljnost i profesionalizam kojim pristupa poslu, pogreške svodi na minimum. Zato je uspjeh zajamčen. On mu učvršćuje samopouzdanje, ulijeva dodatnu sigurnost i hrabri za buduće pothvate. I to bi trebao biti put jednog logičnog radnog ciklusa, da ne slijedi zapravo početak današnje tužne priče.

Naime, nitko ne voli uspješnog pojedinca. Umjesto da postane putokaz i primjer drugima kako svatko, ako se potrudi kao on, može uspjeti – on postaje meta nesposobnih. Jer, zasluge za uspjeh nije pripisao njima. Naravno, često nije ni mogao pripisati jer nisu ni primirisali projekt. Štoviše, spočitavaju mu da ih nije dovoljno iscrpno izvješćivao o realizacijskim etapama, a kamoli upitao za savjet.

A kako ih i pitati kad su, ne tako davno, zalutali u okružje koje ne poznaju, a još manje znaju o procesima koji se u njemu provode. Njih je, naime, donijela neka hrvatska dnevna voda, a ne sposobnost. I, umjesto da podupiru projekte i u njima sudjeluju, najčešće se opredjeljuju za prekid svih aktivnosti, sve dok oni, tobože, ne shvate, ne vide o čemu je riječ. Naravno da se, uz takav pristup, ne mogu složiti s profesionalcima koji traže razvojni kontinuitet. U rijetkim susretima i raspravama, kad dijalog vodi znalac i autoritet, često se upotrebljavaju i riječi prijetnje i prijezira. Zdravi autoritet vrijeđa taštinu, a povrijeđena taština kod nezrelih ljudi rađa odmazdu. I scenarij je razrađen do potankosti: optužbe bez prava na obranu, smjenu s radnog mjesta i raspoređivanje na novo, bez obrazloženja. Promjena ureda, uskraćivanje svih radnih zadataka, nepozivanje na sastanke, zabrana sudjelovanja na stručnim skupovima, sve te mjere svode se na potpunu izolaciju znalca. I to nam se događa u 21. stoljeću. Čovjek je još živ i zdrav, nalazi se u okružju kojem je, tijekom godina predanog rada, dao sve najbolje od sebe. Jednim potezom spontane samovolje upropaštena je uspješna karijera. Često i sam život.
Ostaje mu još malo godina do mirovine. I s pravom se pita kako da ih što bolje iskoristi?! Želio bi znanje prenijeti na mlađe, ali mu se i to ne dopušta. Prepušten je sam sebi, svojim mislima, tihoj agoniji… Pri tomu je najstrašniji izostanak reakcije okružja. Ono je definitivno ravnodušno. Jer u ljude se uvukao strah, boje se da bi se i njima moglo dogoditi nešto slično. Tko podupire taj strah i zašto? Tko mijenja sliku o HEP-u kao uspješnoj tvrtki afirmiranih – i sretnih – pojedinaca, uvijek spremnih da bez pogovora ostvaruju sve postavljene, često teške, zadatke?

Hoćemo li dopustiti da šačica beskrupuloznih, jer ne želim vjerovati da je riječ o sustavu, stvara jednu dugoročno nezdravu atmosferu? Zar nam treba takvo okružje iz kojeg ljudi jedva čekaju otići, da se više nikada ne vrate. Nisi u usputnu posjetu kolegama? Kakva je poruka mladima, a kakva svima nama?! Umjesto općih deklaracija o znanjima i slobodama, primijenimo ih tu, u našoj tvrtki (koja je naša premda smo umirovljeni). Poštujmo rad čovjeka, njegove zasluge i njegovu slobodu I pravo na osobni stav i drukčije mišljenje. Vjerujem da imamo i takvih pojedinaca koji su spremni tako odlučiti i tako raditi.

(Gdin. Mario Remeta, umirovljenik HEP-a, ljeto 2009.)

Zanima me da li ste kada razmatrali popularni „harač“ na način da:

– iznosi do 3000,00Kn – 0 % harača

– iznosi od 3000,00 Kn – 6000,00 Kn 2% harača

– iznosi od 6000,00 Kn na više 4% harača

Trenutačno ja imam plaću veću od 6000,00 Kn pa mi automatski na cijeli iznos oduzimaju 4%, a kada to usporedim sa porezom – nije pošteno jer do određene svote porez je 15 %,

a preko te svote 25%. Dakle – nije na cijeli iznos plaće 25%.

U slučaju „harača“, nema mjerila – što znači da kad bih imao plaću 6000,00Kn – platio bih „harač“ 120Kn , a ja imam 6000,01 Kn pa plaćam „harač“ od 240,0004 Kn,

a zapravo bih trebao platiti 120,00 Kn + 0,0004 Kn.

Ovaj „harač“ stvarno nema niti ispravnu logiku ili ima jer je u pravom smislu riječi HARAČ

Boris Hruškar