Autor: Sonja Mikulić

Član NSRHEP-a, gospodin Ladislav Ferk, zaposlen u HEP ODS d.o.o. – DP Elektra Zagreb, član Podružnice Elektra 2. (Žajina), tijekom obavljanja radnog zadatka zatekao se u blizini stambene zgrade u kojoj je buknuo požar.
Vatra je ugrozila živote 17 ljudi.
Po obavijesti o požaru gospodin Ladislav Ferk odmah je krenuo na mjesto požara.
Pravodobnom i nesebičnom reakcijom spasio je mnoge živote.
Čast nam je da među članovima NSRHEP-a imamo gospodina Ladislava Ferka.
Ovom prigodom pohvaljujemo njegov čin i od srca mu čestitamo na pokazanoj hrabrosti.

(Detaljnije o događaju možete pročitati u tekstu preuzetom iz Jutarnjeg lista, na linku podružnice Elektra 2. (Žajina).

Fotografija: Tomislav Serdar i Mila Batinica

U atmosferi nove akcije utuživanja razlike plaće i drugih materijalnih prava temeljem KU iz 1999. godine za razdoblje od 2004. do 2006. godine prisjetila sam se mnogih pitanja, dijaloga i događaja koji su vezani uz osobni izbor nas koji smo odlučili koristiti svoje pravo na utuživanje.
Osobno pripadam onoj skupini koja nije potpisala Sporazum o isplati s poslodavcem, a to znači da je ovo već treća akcija, tj. treće razdoblje koje utužujemo po istom osnovu.
Prve tužbe smo podnijeli početkom 2003. godine i tada nas je bilo cca 2400.
Bio je to težak period za sve one koji su podnijeli tužbe, kao i za NSRHEP-a.
Bili su vrlo živahni prozivači, „moralni“ savjetnici u poduzeću i postavljali su nam pitanja kako možemo gristi ruku koja nas hrani, kako možemo tužiti vlastito poduzeće i često smo slušali ocjene kako je naš čin nemoralan i kako nismo lojalni vlastitom poduzeću, čak ocjene da radimo protiv HEP-a, bilo je tu zastrašivanja i diskriminacije onih koji su se usudili boriti za svoja prava..
Osobno ni u jednom trenutku nisam sumnjala u ispravnost vlastitog izbora.
S poslodavcem potpisujemo ugovor. Sindikat potpisuje KU, a svaki radnik pojedinačno ugovor o radu.
Svaki ugovor sadrži prava i obveze obje strane koje ga potpisuju. Ako radnik krši obveze propisane ugovorom slijede sankcije i to je u redu. Ali je onda isto tako u redu ako druga strana (poslodavac) krši potpisani ugovor i propise da radnik zatraži pravnu zaštitu.
Legalni načini sindikalne borbe su kolektivno pregovaranje, zaštita prava sudskim putem i štrajk.
Kolektivno pregovaranje nije uspjelo. Osobno ne podržavam štrajk i jedini preostali način borbe za zaštitu mojih prava i zaštitu prava članova bilo je utuživanje razlike plaće i materijalnih prava. Nepravdu, tj. kršenje radničkih prava nikada nisam doživljavala kao zlim činom HEP-a prema nama, nego sam ga doživljavala činom nesavjesnih pojedinaca i ni u jednom trenutku nisam dvojila da treba tražiti zaštitu prava. Podnošenje tužbi za zaštitu prava nije čin protiv HEP-a, nego je čin za HEP i uređeno društvo u kojemu svaki pojedinac kojemu su ugrožena prava ima pravo na pravnu zaštitu. Moj motiv nije bio novac nego princip i osjećaj prevarenosti, a to je bio motiv i mnogim drugim tužiteljima… većini.
Prije Presude Vrhovnog suda RH provaljeno je u prostorije sindikalnih odvjetnika.
Nije ukradeno ništa. Traženi su original dokumenti…… razbacani su papiri i pregledan PC. Na svu sreću dokumente nisu našli. Nakon tog događaja osobno sam bila toliko uvrijeđena da me od tužbe nije moglo više odgovoriti ništa i nitko na svijetu. Tko provaljuje u tuđe urede i želi uzeti ono što mu ne pripada? Kriminalci. Tko je poslao kriminalce po dokumentaciju kojom se radnici bore za zaštitu svojih prava? To su svakako pojedinci protiv kojih se treba boriti svim raspoloživim pravnim sredstvima, jer njihovo ponašanje je protuzakonito i nemoralno.
Ubrzo nakon provale Vrhovni sud RH presuđuje u korist radnika! Tada više pravo radnika nije bilo upitno. HEP nudi svim zaposlenima Sporazum o isplati. Da li bi taj Sporazum bio ponuđen da nije bilo Presude Vrhovnog suda RH-a? Ne bi. I tada….. Sporazum potpisuju mnogi. Tu se opet radi o osobnom izboru i nemam namjeru generalizirati, ali samo bih izrazila svoje čuđenje da su novac primili i oni koji su tužbe smatrali nemoralnim činom. Kad su na temelju tuđe borbe osjetili miris novca tada taj novac nije više bio nemoralno traženje, nego je postao nešto što su rado uzeli i nešto što su osjetili kao vlastito pravo. To je doista njihovo pravo pa neću o tome. Samo ću se još kratko prisjetiti da su zasluge te borbe mnogi htjeli svojatati, pa su se čak bavili i falsificiranjem Presude da bi obmanjivali radnike. Sporazum su potpisali i mnogi koji su podnijeli prve tužbe. Mnogi su to učinili već umorni od dugog čekanja…. ponuđenim (nepravednim) iznosom malo su si financijski pomogli. Neki su potpisali pod pritiscima, neki iz straha… no sve to nije važno. Radi se o pravu na osobni izbor.
Cca 350 ljudi je ostalo ustrajno u borbi za svoja prava i utužili su za razdoblje do 2004. godine. Ta skupina ljudi je sada bila izložena pritiscima i nerazumijevanjem onih koji nikada nisu podnijeli tužbu (a novac su primili), ali često i zlobnim komentarima onih koji su potpisali Sporazum. Na terenu su se dešavali novi progoni i prijetnje. No svi mi koji smo ostali ustrajni od samog početka znali smo da sigurno zbog traženja svojih prava nećemo biti simpatičniji i draži ovlaštenicima poslodavaca, bili smo svjesni svega što nam se dešavalo i što nam se imalo desiti. Ali ostali smo ustrajni jer čvrsto vjerujemo da smo u pravu i da se na taj način borimo za prava svih radnika i za uređeno poduzeće u kojemu će se obje strane pridržavati svojih obveza, ali i prava iz potpisanih ugovora, za poduzeće u kojemu će se raditi po ZOR-u i internim općim aktima. Naša borba nije borba za novac, nego je vid borbe za bolje i poštenije odnose u našem poduzeću.
Osobno ću ovih dana potpisati punomoći sindikalnim odvjetnicima. Moje pravo (kao i pravo ostalih tužitelja) za prvi utuženi period više nije sporno…. pitanje je samo vremena u tromom pravosuđu ove zemlje kada ću ga osjetiti, moje pravo po drugoj i trećoj tužbi možda ne bude potvrđeno, ali ja ću znati da sam se protiv nepravde borila do kraja… legalnim putem, časno i pošteno… I znat ću da to nije bila borba za materijalne vrijednosti… nego je bila borba za puno značajnije vrijednosti, a to je držanje do riječi i potpisa, borba za pravednije odnose u mom poduzeću. Činim to jer volim HEP.
Na linku presude ove web stranice možete vidjete i presude u kojima su nekim radnicima priznata prava (koja su bila ugrožena), koja nisu uvijek vezana za materijalna potraživanja. U svim konkretnim slučajevima radi se o hrabrim pojedincima koji su dobili sudske sporove, a svi oni nisu samo dokazali svoje pravo, nego su se borili za sve nas i poštenije odnose u poduzeću.
Svi od sindikata (bez obzira kojem sindikatu pripadali) očekujemo da se bori za naša prava. To sindikati i čine na razne načine, ali teške su općenite borbe u kojima se o kršenju prava mora govoriti apstraktno jer se žrtve boje. Zato hvala svima onima koji su imali toliko osobne hrabrosti da vlastitom borbom pridonesu za poštenije i pravednije odnose u našem poduzeću.

Sonja Mikulić

Već niz godina unazad, od uprave dobivamo odluku o rasporedu korištenja godišnjeg odmora koja je u potpunosti u suprotnosti sa zakonom o radu.

Ja osobno nemam ni vikendicu na moru,ni vikendicu na kopnu,nemam ni maslinik ni vinograd ni voćnjak ,ali imam razumijevanja za potrebe drugih radnika koji takve zanimacije imaju.Kako i kada ću koristiti godišnji odmor sasvim mi je svejedno,ali mi smeta nepoštivanje zakona.Čovjek se mora zapitati kako se poštuje Zakon o radu kod ozbiljnijih stvari ,a kako tek drugi zakoni i interni akti.Posebno je licemjerno kada ,odmah nakon što nam je 30.travnja 2007.g. evidentiran kao godišnji odmor iz 2007.g.mimo naše volje (možda netko ima godišnjeg iz 2006.g. ili slobodnih dana)stigne upozorenje ili PODSJEĆANJE iz nadležne Službe za pravne i …..poslove :”da je , sukladno čl.54.Zakona o radu kao i čl.52. Kolektivnog ugovora prvi dio godišnjeg odmora radnik DUŽAN KORISTITI U TRAJANJU OD NAJMANJE 12 RADNIH DANA ” i to kao “HIGH IMPORTANCE”

S poštovanjem.

Elektrojugaš

Za obavljene poslove radnik u HEP-u ima pravo na PRIMJERENU PLAĆU!!!!

Primjerena plaća smatra se plaća koja se redovito plaća za jednaki rad.

Isplata plaće radnika treba biti u skladu s osnovama i mjerilima.

Osnove i mjerila za isplatu plaća uređuju se kolektivnim ugovorom.

Ako osnove i mjerila nisu uređeni kolektivnim ugovorom poslodavac ih je dužan utvrditi pravilnikom o radu.

O plaćama radnika u HEP-u napisao sam podnesak broj: 118/LM/AŠ od 10.05.2007. objavljen na linku “Novosti”.

U HEP-u radnici za jednaki rad nemaju jednaku plaću!!!!

Kolektivnim ugovorom u HEP-u nisu uređeni osnove i mjerila za isplatu plaća.

Poslodavci u HEP-u nisu pravilnicima o radu utvrdili osnove i mjerila za isplatu plaća.

U HEP-u provodi se višegodišnja diskriminacija nejednakim plaćama radnika za jednaki rad.

Na linku “Slobodno vrijeme” možete nesmetano i slobodno pisati i iznositi Vaše mišljenje, primjedbe, prijedloge….. o stanju, odnosima, načinu određenja
…… praksi raspoređivanja radnika na tzv. tipizirana radna mjesta i svemu ostalome…… kojim se u HEP-u radnicima određuju i isplaćuju plaće.

Poštovani korisnici, očekujem Vaše korektne komentare…..

Luko Marojica

Čitam ovih dana Plan rada jednog od glavnih radničkih vijeća u HEP-u.

Kad sam pročitala prvu točku plana bila mi je nekako sumnjiva pa sam potražila hrvatski rječnik i Zakon o radu.
Prva točka spomenutog Plana glasi ovako:
– Uspostaviti još bolji partnerski odnos između Glavnog radničkog vijeća i predstavnika
poslodavca.

Po Aniću je partnerstvo – sudioništvo ili ortaštvo.

Zakon o radu je XVIII poglavlje, kroz 28 članaka posvetio radničkom vijeću.
Ni u jednom članku se ne spominje partnerstvo, ali se zato spominju neke druge stvari koje su itekako suprotne ortakluku.

Što je radničko vijeće i koja su mu temeljna ovlaštenja?

ZOR govori u članku 132. da radnici biraju svoje predstavnike u radnička vijeća da bi ih oni zastupali kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.

Članak 143. govori o temeljnjim ovlaštenjima:
1. Radničko Vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika.
2. Radničko vijeće pazi na poštivanje Zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propsia koji su doneseni u korist radnika.
3. Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.
4. Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije.

Znači, temeljna zadaća je zaštita prava i interesa radnika od kojih su birani, a uloga mu je pratiti da li poslodavac svoje odluke provodi u skladu s propisima.
Radnici su potpisivanjem ugovora o radu preuzeli obvezu da rade za određenu plaću i nikako nisu ortaci s poslodavcem, a onda to nikako ne mogu biti ni oni koje biraju da bi ih zastupali i štitili u odnosima s poslodavcem.

Zakon o radu nije zaboravio ponuditi još neke odredbe koje isključuju ortakluk, a to jasno vidimo u članku 153. koji kaže: „Poslodavac ne smije članove radničkog vijeća povlašćivati, a ni stavljati u nepovoljniji položaj od drugih radnika.“

U spomenutom planu GRV vidimo da se kaže da treba uspostaviti JOŠ bolji partnerski odnos. Što jasno govori da on već postoji, ali treba nastojati JOŠ ga poboljšati. Valjda se pod tim dosadašnjim partnerskim odnosom misli na situaciju kada su prilikom reorganizacije pojedinih dijelova HEP-a radnička vijeća izglasala protivljenje ponuđenoj sistematizaciji pa su nekim čudom, pravom čarolijom neki ljudi promijenili svoje mišljenje preko noći i glasali potpuno suprotno svom glasanju od prije nekoliko dana. Nakon tog ortakluka bili su predstavnici dvaju radničkih vijeća ustrajna u svojoj prvobitnoj odluci, bilo je samo jedno protesno pismo svom radničkom vijeću koje sam uputila osobno i ostavka jednog predsjednika Radničkog vijeća koji nije želio sudjelovati u tom čudnovatom ortakluku.
Zatim imamo situaciju gdje predsjednik jednog Radničkog vijeća napreduje preko noći i osigurava još neke privilegije… i sve to nije bilo dovoljno on se uključuje u zlonamjerno nagovaranje diskriminiranog radnika (invalida rada) da ne zatraži zaštitu svojih prava. Čini to u pravom ortakluku s direktorom. Radnika su pozvali na ručak i sve mu „lijepo objasnili“.
U jednoj organizacijskoj jedinici imamo slučaj da su radnici koji su legalno odbili potpisati sporazum s ponudom izmjenjenog ugovora o radu, a u skladu s njihovim pravima bili privođeni u policiju, tijekom noćnih sati na informativne razgovore u svezi događaja koji nemaju veze s njima, ali zbog ostvarivanja zaštite svojih prava automatski su sumnjivi. Među privođenima su bili i neki predstavnici Radničkog vijeća. Tu je ortakluk zakazao.
Ortakluk se očituje i u opstruiranju rada radničkih vijeća, ne sazivanju sjednica, dugotrajna ne reagiranja na konkretne pritužbe radnika, ne organiziranju skupova radnika dva puta godišnje kako ZOR nalaže.

Pitam se zašto se neki ljudi uopće uključuju u društveni rad ako nisu spremni svoj posao odraditi savjesno? Jedini mogući odgovor je da to čine radi vlastitog probitka i iz osobnog interesa. Tu se radi o nemoralnim pojedincima koji prodaju interese i prava stotine i tisuće radnika za sitne ustupke koje im omogućava poslodavac.

No situacija je puno bolja nego prije ovog mandata radničkih vijeća. Konačno ih imamo! To su početničke muke, neznanje, nesnalažljivost, a i dio nemoralnih pojedinaca koji se radnicima lažno predstavljaju kao njihovi predstavnici.

Ovaj tekst pišem kao poruku i poziv svim zaposlenima u HEP-u da postanu svjesniji koliko su važni izbori za radnička vijeća, koliko je važno dobro promisliti kome poklanjaju svoje povjerenje. Ovo pišem kao poziv svim radnicima da postavljaju pitanja i iznose pritužbe svojim predstavnicima u radničkim vijećima jer na to imaju pravo.
Dolaze vremena velikih promjena u HEP-u i zato nemojte olako shvatiti izbore za radnička vijeća koja su ubrzo pred nama, a do tada potaknite svoje predstavnike da rade savjesnije i bolje, da se radnička vijeća ne bi pretvorila u kozmetička tijela koja služe poslodavcu da bi pred zakonom još lakše pravdao mnoga kršenja radničkih prava s kojima se svakodnevno susrećemo.

S poštovanjem,

Sonja Mikulić