Najvažniji razlog sindikalnih zahtjeva za povećanje plaća u prvom redu je inflacija u odnosu na stvarnu zaradu, jer ona obično predstavlja uzrok problema na području rada, ali sama ta činjenica ne bi smjela umanjiti značenje ostalih činitelja koji sudjeluju u utvrđivanju nadnica i osobnih dohodaka.
Ostali važni činitelji koji se uzimaju u obzir u pregovorima o plaćama ubrajamo rentabilnost poduzeća, povećanje radničke proizvodnosti, usporedbe s radnicima sličnih kvalifikacija ili odgovornosti i potreba da zarade budu privlačne dovoljnome broju odgovarajućih novih kadrova, kako bi se osiguralo zdravo stanje poduzeća.
INFLACIJA
Što je to „zaštita životnog standarda“?
Postoji razlika između novčane zarade i stvarne zarade.
Svi radnici pridaju značenje svojim primanjima i od svih sindikata ili drugih organizacija očekuju da se na svaki način zalažu radi njihova povećanja. Novčana naknada doista nije najvažniji činitelj u obiteljskom gospodarstvu: važna je kupovna moć plaća.
I kratko će razmišljanje većinu radnika uvjeriti, ako mogu obitelj prehraniti npr. naknadom za 15 sati rada, dok im je prethodne godine trebalo 20 sati radi da bi nabavili jednaku količinu hrane, njihov se životni standard poboljšava, bez obzira na to je li se njihova novčana zarada povećala ili smanjila.
Sindikalni članovi koji se žele uključiti u kolektivne pregovore trebaju se stoga upoznati s izrazom koji se općenito koristi da bi se predočila kupovna moć „stvarne zarade“. Za njih je cilj zadržati ili povećati ukupne stvarne zarade njihovih članova, a pod stvarnim se zaradama misli na količinu robe i usluga koje se tim novcem mogu kupiti.
Mnogi činitelji utječu na kupovnu moć ili na stvarne zarade, ali za većinu radnika najneposredniji trenutačni učinak ima stopa općeg povećanja cijena, većini ljudi poznata kao stopa inflacije tj. porast troškova života.
Inflacija podrazumijeva probleme kojima možda ni vlade nisu u stanju upravljati.
Sindikati općenito nastoje osigurati da porast cijena prati proporcionalni porast plaća. Kako je inflacija uobičajena pojava, ne iznenađuje da se ona gotovo bez razlike u pregovorima o plaćama pojavljuje pod nazivom „povećanje troškova života“.
(Iz knjige Collective Bargaining, A workwrs´ education manual, tiskane u nakladi Međunarodnog ureda za rad u Ženevi (International Labour Ofice))
U KU za HEP grupu koji je istekao nije bila ugrađena klauzula „usklađivanje plaće s troškovima života“ i zbog toga su radnici u protekle tri godine izgubili cca 9%, tj. njihova kupovna moć je manja.