Novosti

Poslodavci u HEP grupi provode akciju naplate sudskih troškova i drugih izvršenih isplata ili uplata s obračunom zateznih kamata po tužbama dijela radnika kojim su radnici potraživali isplatu razlike plaće i drugih materijalnih prava sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za HEP d.d. od 22. prosinca 1999. godine.
Dio radnika kao tužitelji imaju obvezu vraćanja enormnog iznosa sveukupnih troškova.
Radnici koji su utužili potraživanje za razdoblje 2002.-2003. godine, temeljem pravomoćne presude primili su utuženi iznos potraživanja s kamatama s tim da je poslodavac istodobno platio i troškove odvjetnika koji je zastupao radnika i izvršio plaćanje pripadajućih poreza i doprinosa u korist Državnog proračuna.
Naknadne tužbe većeg broja radnika za razdoblje 2004.-2006. godina imale su osnov u priznatom pravu radnika po pravomoćnim presudama u istoj pravnoj stvari.
Tijekom 2009. godine Ustavni sud RH mijenja do tada važeći pravni stav kojim oduzima pravo radnika po tužbenim zahtjevima i pravomoćnim presudama.
Način promjene pravnog osnova kao i postupanje Ustavnog suda i Vrhovnog suda RH javno je komentirao Andrija Eraković, sudac VSRH u stručnom članku objavljenom u časopisu Pravo i porezi (RRIF), broj 10./2009. stranice 10.-15.
Promjenom pravnog stava dio radnika kao tužitelji imaju obvezu vraćanja primljenog iznosa dobijenog po pravomoćnim presudama uz obvezu plaćanja svih sudskih troškova u korist poslodavca s kamatama.
Poslodavci pogrešno primjenjuju odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima i radnicima nezakonito obračunavaju kamate i potražuju povrat dijela svojih troškova.
Poslodavci imaju pravo od radnika potraživati, a radnici imaju obvezu vraćanja stečenog na temelju osnove koja je kasnije otpala sukladno odredbi članka 1111. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima koja doslovno glasi:
“Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala”.
Radnici kao tužitelji primili su uplatu temeljem pravomoćne sudske presude koja je kasnije ukinuta odlukom Ustavnog suda RH. Dakle, radi se o stjecanju s osnovom koja je kasnije otpala!
Obzirom na činjenicu da su radnici kao stjecatelji u vrijeme stjecanja bili pošteni stjecatelji (temeljem pravomoćne presude nadležnog suda) poslodavci nemaju pravo na naplatu kamata radnicima na troškove koje su platili temeljem izvršenja pravomoćne presude Suda, a što je propisano odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koji glasi: “Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.”
Radnici nisu bili nepošteni stjecatelji u vrijeme primanja uplaćenih im sredstava odnosno u trenutku stjecanja radnici su bili pošteni stjecatelji.
U opisanom slučaju, temeljem članka 1115. Zakona o obveznim odnosima, poslodavci imaju pravo na naplatu zatezne kamate tek nakon podnošenja zahtjeva, a ne od dana stjecanja ili od dana saznanja za odluku kojom je pravomoćna presuda ukinuta.
U prilog ovakvog stava govori i presuda Vrhovnog suda RH broj: Rev 737/2002 (koju dostavljam u privitku) u kojoj doslovno piše:
“Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju, tada pravomoćne i ovršne presude, tuženik je prema pravilnoj ocjeni nižih sudova u trenutku stjecanja bio savjestan i tek su se podnošenjem zahtjeva – tužbe u ovom predmetu, stekli uvjeti za početak tijeka zateznih kamata.”
Dakle, i Vrhovni sud RH potvrđuje stav kako tuženiku (poslodavcu) pripadaju zatezne kamate na isplaćene iznose tek od trenutka zahtjeva.
Poslodavci rade obračun kamata za potraživanja s osnova koje je kasnije otpalo, a dosadašnji obračuni kamata nisu u skladu sa zakonom, to zahtjevamo da poslodavci izrade nove obračune u kojima tih kamata neće biti.
Istodobno, poznato nam je da poslodavci prema radnicima kojima su po pravomoćnim presudama isplaćena utužena potraživanja i plaćeni pripadajući iznosi obveza prema Državi RH (porezi i doprinosi), nakon što je pravni osnov kasnije otpao, sada potražuju od radnika vraćanje uplaćenih sredstava poreza i doprinosa s kamatama.
Iznos uplaćenih poreza i doprinosa radnik nije primio nego je poslodavac to bio dužan uplatiti u koris Državnog proračuna temeljem pravomoćne presude nadležnog suda.
Stjecanje s osnovom koja je naknadno otpala propisano je odredbom članka 1111. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima u kojem je propisano kako je potrebno da imovina neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe.
Dakle, moraju se istodobno ispuniti dvije pretpostavke i to:
– umanjenje imovine na jednoj strani i
– povećanje imovine na drugoj strani.
U ovom slučaju nije došlo do povećanja imovine na strani radnika jer je plaćanje poreza i doprinosa uplaćen u korist Državnog proračuna, te je u imovini Državnog proračuna došlo do povećanja imovine s osnovom koja je naknadno otpala.
To znači da uplaćeni iznos poreza i doprinosa poslodavci trebaju potraživati od Državnog proračuna RH, a ne od radnika jer se imovina radnika nije povećala.
Ustrajavanje poslodavaca na naplati od radnika, uplaćenih sredstava za poreze i doprinose nije u skladu s člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima.
Naknadne tužbe radnika u vrijeme utuživanja imale su pravni osnov u pravomoćnim presudama nadležnog suda. Obzirom da je naknadno pravni osnov tužbenog zahtjeva radnika otpao promjenom osnova, smatramo neprimjerenim i nekorektnim da poslodavci svojim radnicima obračunavaju maksimalno moguću zateznu kamatu dok istodobno s poslovnim partnerima ugovaraju kamatu od samo šest posto.

Zahtjevamo i očekujemo od poslodavaca korektno postupanje prema radnicima, sukladno važećim propisima RH, te da nas žurno obavijestite o Vašem zauzetom stavu.

Predsjednik:
Luko Marojica