Česta pitanja

Prije dva mjeseca počeo je socijalni masakr nad radnicima HEP-a. U ovom osvrtu neću ulaziti u odluku Uprave o provođenju te akcije, nego imam potrebu prokomentirati s koliko pažnje se pristupilo tom socijalnom iživljavanju nad radnicima.
Kriteriji su neujednačeni po društvima, pa tako imamo slučaj da se negdje nisu obračunavali porezi i doprinosi koje je HEP platio državi, a u nekim društvima se isti iznosi potražuju od radnika. U nekim društvima se odustalo od naplate troškova od obitelji umrlih radnika, dok se u drugim društvima to čini.
U pojedinim društvima su radnici dobili ispravne iznose troškova i obračun kamata, a u drugima se od njih traži da si kamatu obračunaju sami.
Npr. u HEP ODS d.o.o. Elektra Zagreb radnici od Službe za potporne poslove, Odjela za pravne poslove, a potpisano od direktora DP-a dobivaju obavijesti na kojima nema obračuna kamata, niti podataka za uplatu traženih iznosa kao što su IBAN i poziv na broj. Nema imena kontakt osobe, kao ni broja telefona.
Znači, radnik se obavezno mora osobno javiti u Gundulićevu. Radnici već danima hodočaste u sobu 209. Nitko ih ne pita mogu li oni samo tako napustiti radno mjesto da bi došli u toku radnog vremena, ionako ih je premalo na terenu, a ovim pozivom ih se dovlači iz Samobora, Zeline, Sv.Klare, Velike Gorice, Dugog Sela i ostalih dijelova grada. Nijedan od radnika, koji su se do sada odazvali nije obavio NIŠTA. Svi posjećuju tri sobe, tamo im se listaju nove liste kamata i dodatnih troškova, a koji u obavijesti nisu navedeni i temeljem tih neslužbenih papira… koji nemaju pečat i potpis bi oni trebali izvršiti uplate. Mnogima je do sada kamata obračunata od dana isplate, a što je protuzakonito. Što ako je netko temeljem tog pogrešnog izračuna izvršio uplatu? Temeljem čega će tražiti povrat ako nije dobio službeni dokument kojim se ta uplata od radnika traži?
Od onih koji odaberu opciju plaćanja na rate traži se da pišu posebne molbe i tako se stvara privid da im HEP čini uslugu što će ih kreditirati sa zateznom kamatom od 12%, a u biti nepošteno će zarađivati na njima.
Opciju vraćanja na rate biti će prisiljeni odabrati socijalno najugroženiji radnici jer nisu kreditno sposobni da bi zajam mogli zatražiti u banci, a svaka banka daje nenamjenske zajmove s nižom kamatom od HEP-ove.
Dolazak u sobu 209 je OBAVEZA… jer nema podataka za uplatu i obračuna kamata.
Što se time želi postići? Što ako netko želi platiti svoje troškove bez dogovora? Kako će to učiniti?
Sindikat je kao predstavnik radnika nudio pošten dogovor, kojim bi se izbjeglo ovo mrcvarenje i poslodavac ga nije prihvatio. O čemu se to još imamo pojedinačno dogovarati?
Među dužnicima je velik broj umirovljenika i uzaludni dolasci u sobu 209 im znače dodatne troškove. Što ako je netko od umirovljenika ili radnika bolestan i ne može se javiti u propisanom roku? Kome će se javiti? Na koji broj telefona?

Ili se želi primorati baš svakog radnika da dođe u sobu 209 klekne i moli da ga se dodatno guli tim besramnim kamatarenjem?
I onda se predsjednik Uprave na sastanku sa sindikatima ČUDI što u HEP-u vlada atmosfera straha.
Pa tko se normalan ne bi bojao u ovakvom neredu?!!!
Ne samo da je izazvan strah kod ljudi kojima je ovom akcijom ugrožena egzistencija, nego je očit strah i kod samih izvršitelja na strani poslodavca, što je vidljivo jer ne žele napisati svoje ime na dopisima, nego se deklariraju brojem sobe. Očito su ljudi svjesni koliko je ova akcija nemoralna, bešćutna i sramotna.
HEP-ove evidencije su površne, loše, imaju masu grešaka i odvjetnik stalno mora upozoravati na greške koje su na štetu radnika.
Ako se već odlučilo ovako iživljavati nad radnicima tada ste se gospodo za to trebali bolje pripremiti I odraditi to profesionalno.
Tome nisu krivi izvršitelji u ovoj akciji nego oni koji su bili dužni organizirati posao i dati kvalitetne upute kako će se isti odraditi. Ovakav odnos je sramotan za ugled HEP-a. I u mesnoj industriji kada ubijaju stoku biraju najbezbolniji način da stoka što manje pati, a u ovoj akciji je očito cilj mrcvarenje radnika do krajnjih granica izdržljivosti.
Možda se doista ne radi o neredu, nesnalaženju i neznanju… možda je to baš ovako zamišljeno, upravo radi zastrašivanja i da više nikada nikome ne bi palo na pamet da se za svoja radnička prava bori na legalan način – pravnim putem? Bez obzira o čemu se radi… sramotno je, ružno i neprofesionalno.
Ono po čemu će se svakako pamtiti mandat ove Uprave među radnicima HEP-a i u javnosti je neprimjeren odnos prema radnicima. NIšta drugo do sada nismo imali prilike ni vidjeti, od početka mandata bavite se samim sobom (putovanja, planovi, analize, želje i pozdravi) i obračunom s radnicima.

Sonja Mikulić